Ako hrvatska vanjska politika putem MVP-a nema utjecaj na Milanovićeve izjave, sada je jasno da zapadna vanjska politika itekako ima. Hoće li to reteriranje s Pantovčaka imati veze sa smanjenjem unutarpolitičkog sukoba s Vladom - vjerojatno ne
Politički rat između dviju prevladavajućih politika u Hrvatskoj, one Plenkovićeve i one Milanovićeve, nastavlja se. Aferu AP predsjednik Zoran Milanović naziva najvažnijim pitanjem u Hrvatskoj, kaže kako je Hrvatska unazađena korupcijom i kako je to pravosudno pitanje, čime sugerira da svi akteri, pa i AP, trebaju završiti pred sudom. S druge strane, Plenkovićevi suradnici, zastupnici HDZ-a, počeli su sve otvorenije govoriti da bi za Hrvatsku bilo najkorisnije kad bi se predsjednika Milanovića smijenilo, odnosno pokrenuo njegov opoziv.
Dakle, sukob eskalira. Pritom Milanović nema nikakve alate da pritisne pravosuđe da procesuiraju aktere zadnje afere, a kamoli samog AP-a. Ali jednako tako ni HDZ u Saboru nema dvotrećinsku većinu da pokrene opoziv šefa države. Nedavno izjašnjavanje oko obuke ukrajinskih vojnika, za što je Plenkoviću također trebala dvotrećinska većina, bilo je pokazna vježba. Da je tada HDZ došao do 101 ruke, ovo pitanje opoziva možda bi se već našlo na dnevnom redu. Ovako, to nije tema, osim kao dnevnopolitičko prepucavanje. Dakle, netema je zasad. No, jasno je da se počelo vaditi teško naoružanje u prekomjernom granatiranju između dva brda.
Kad je u pitanju tzv. afera AP, u vladajućoj stranci počinju tumačiti da treba razmotriti zakonsku zabranu objavljivanja detalja istraga u medijima. Realno, nije baš normalno da iz DORH-a ili Europskog tužiteljstva, pa čak i od odvjetnika osumnjičenih, u medije cure detalji istraga, koji onda služe i za političke obračune. Očito misle da se takav sadržaj objavljuje u interesu političkih suparnika, a to je ne takozvani šef oporbe Peđa Grbin, nego u prvom redu sam Pantovčak. Milanović je realni lider oporbe, barem ga se tako percipira. A njegovi bi metci bili ćorci ako bi se zakonski zabranilo da ovakvi detalji istraga vrište s naslovnica medija.
S druge strane, pak, postavlja se pitanje kako obuzdati potpuno neprimjerene vanjskopolitičke ispade predsjednika Milanovića. Izjave otprije nekoliko dana o tome da je NATO isprovocirao rat u Ukrajini, uz onu o »krađi« Kosova od Srbije, bez presedana su. I naizgled, na to nitko ne može utjecati, a najmanje ova Vlada.
No, da i iznad popa ima pop, pokazuju jučerašnje Milanovićeve izjave. Ubacio je iz šeste brzine u, valjda, drugu. Sve što je prije nekoliko dana rekao, sada je pojasnio, ublažio ili čak okrenuo pilu naopako. U ponedjeljak je američka administracija bila ona koja drma NATO-om i provocira Rusiju, jednako kao što su, prema Milanovićevim riječima, anektirali Kosovo od Srbije. Sada je, pak, američki plan za Kosovo odličan, Kosovo mora ostati samostalno i, dapače, Srbija ga uskoro mora priznati. Dok je u ponedjeljak Kosovo bilo alibi za ruski napad na Ukrajinu, jučer su Rusi Srbima, za Milanovića, postali neprijatelji, odnosno upozorio je ekipu iz Srbije da im Rusija nije nikakva zaštita, nego da će ih štoviše iskoristiti i potom izdati »poput prevarene ljubavnice«. Za izjave od prije tri dana, zbog kojih su ga srbijanski tabloidi veličali, sada im kaže »samo bez oduševljenja, molim«.
Što se to dogodilo u tih 48 sati, opravdano se zapitati? Mora biti da su predsjedniku Milanoviću zvonili telefoni tih zadnjih 48 sati i iz Washingtona i iz Bruxellesa kad je tako okrenuo pilu naopako. On se, uostalom, svađajući se s novinarima u ponedjeljak, ionako pohvalio da ima priliku učestalo biti u kontaktu s globalno važnim ljudima. Očito da je bio u pravu, i da je zadnjih dana itekako razgovarao s globalno važnim ljudima, ako je SAD od uzurpatora Kosova postao njegov spasitelj, a Rusija od žrtve NATO-ovih provokacija odjednom postala negativac koji će i najodanije saveznike poput Srbije izdati i poniziti. Tako da, ako hrvatska vanjska politika putem MVP-a nema utjecaj na Milanovićeve izjave, sada je jasno da zapadna vanjska politika itekako ima.
Hoće li to reteriranje s Pantovčaka imati veze sa smanjenjem unutarpolitičkog sukoba s Vladom – vjerojatno ne. Taj sukob trajat će toliko dugo dok su dva glavna aktera, AP i ZM, na sceni. Ali barem se ne moramo opet međunarodno sramotiti. Predsjednik je vjerojatno tu lekciju naučio u ovih 48 sati.
Uvodnik
Milanovićevih 48 sati
Tihana Tomičić
02. veljača 2023 12:55
Photo: Robert Anic/PIXSELL
Ako hrvatska vanjska politika putem MVP-a nema utjecaj na Milanovićeve izjave, sada je jasno da zapadna vanjska politika itekako ima. Hoće li to reteriranje s Pantovčaka imati veze sa smanjenjem unutarpolitičkog sukoba s Vladom - vjerojatno ne
Politički rat između dviju prevladavajućih politika u Hrvatskoj, one Plenkovićeve i one Milanovićeve, nastavlja se. Aferu AP predsjednik Zoran Milanović naziva najvažnijim pitanjem u Hrvatskoj, kaže kako je Hrvatska unazađena korupcijom i kako je to pravosudno pitanje, čime sugerira da svi akteri, pa i AP, trebaju završiti pred sudom. S druge strane, Plenkovićevi suradnici, zastupnici HDZ-a, počeli su sve otvorenije govoriti da bi za Hrvatsku bilo najkorisnije kad bi se predsjednika Milanovića smijenilo, odnosno pokrenuo njegov opoziv.
Dakle, sukob eskalira. Pritom Milanović nema nikakve alate da pritisne pravosuđe da procesuiraju aktere zadnje afere, a kamoli samog AP-a. Ali jednako tako ni HDZ u Saboru nema dvotrećinsku većinu da pokrene opoziv šefa države. Nedavno izjašnjavanje oko obuke ukrajinskih vojnika, za što je Plenkoviću također trebala dvotrećinska većina, bilo je pokazna vježba. Da je tada HDZ došao do 101 ruke, ovo pitanje opoziva možda bi se već našlo na dnevnom redu. Ovako, to nije tema, osim kao dnevnopolitičko prepucavanje. Dakle, netema je zasad. No, jasno je da se počelo vaditi teško naoružanje u prekomjernom granatiranju između dva brda.
Kad je u pitanju tzv. afera AP, u vladajućoj stranci počinju tumačiti da treba razmotriti zakonsku zabranu objavljivanja detalja istraga u medijima. Realno, nije baš normalno da iz DORH-a ili Europskog tužiteljstva, pa čak i od odvjetnika osumnjičenih, u medije cure detalji istraga, koji onda služe i za političke obračune. Očito misle da se takav sadržaj objavljuje u interesu političkih suparnika, a to je ne takozvani šef oporbe Peđa Grbin, nego u prvom redu sam Pantovčak. Milanović je realni lider oporbe, barem ga se tako percipira. A njegovi bi metci bili ćorci ako bi se zakonski zabranilo da ovakvi detalji istraga vrište s naslovnica medija.
S druge strane, pak, postavlja se pitanje kako obuzdati potpuno neprimjerene vanjskopolitičke ispade predsjednika Milanovića. Izjave otprije nekoliko dana o tome da je NATO isprovocirao rat u Ukrajini, uz onu o »krađi« Kosova od Srbije, bez presedana su. I naizgled, na to nitko ne može utjecati, a najmanje ova Vlada.
No, da i iznad popa ima pop, pokazuju jučerašnje Milanovićeve izjave. Ubacio je iz šeste brzine u, valjda, drugu. Sve što je prije nekoliko dana rekao, sada je pojasnio, ublažio ili čak okrenuo pilu naopako. U ponedjeljak je američka administracija bila ona koja drma NATO-om i provocira Rusiju, jednako kao što su, prema Milanovićevim riječima, anektirali Kosovo od Srbije. Sada je, pak, američki plan za Kosovo odličan, Kosovo mora ostati samostalno i, dapače, Srbija ga uskoro mora priznati. Dok je u ponedjeljak Kosovo bilo alibi za ruski napad na Ukrajinu, jučer su Rusi Srbima, za Milanovića, postali neprijatelji, odnosno upozorio je ekipu iz Srbije da im Rusija nije nikakva zaštita, nego da će ih štoviše iskoristiti i potom izdati »poput prevarene ljubavnice«. Za izjave od prije tri dana, zbog kojih su ga srbijanski tabloidi veličali, sada im kaže »samo bez oduševljenja, molim«.
Što se to dogodilo u tih 48 sati, opravdano se zapitati? Mora biti da su predsjedniku Milanoviću zvonili telefoni tih zadnjih 48 sati i iz Washingtona i iz Bruxellesa kad je tako okrenuo pilu naopako. On se, uostalom, svađajući se s novinarima u ponedjeljak, ionako pohvalio da ima priliku učestalo biti u kontaktu s globalno važnim ljudima. Očito da je bio u pravu, i da je zadnjih dana itekako razgovarao s globalno važnim ljudima, ako je SAD od uzurpatora Kosova postao njegov spasitelj, a Rusija od žrtve NATO-ovih provokacija odjednom postala negativac koji će i najodanije saveznike poput Srbije izdati i poniziti. Tako da, ako hrvatska vanjska politika putem MVP-a nema utjecaj na Milanovićeve izjave, sada je jasno da zapadna vanjska politika itekako ima.
Hoće li to reteriranje s Pantovčaka imati veze sa smanjenjem unutarpolitičkog sukoba s Vladom – vjerojatno ne. Taj sukob trajat će toliko dugo dok su dva glavna aktera, AP i ZM, na sceni. Ali barem se ne moramo opet međunarodno sramotiti. Predsjednik je vjerojatno tu lekciju naučio u ovih 48 sati.