Piše Tihana Tomičić

Korona-jesen je još tu

Tihana Tomičić

foto: Damir Spehar/PIXSELL

foto: Damir Spehar/PIXSELL

Nije gotovo kad je gotovo.

placeholder


Nije gotovo kad je gotovo. Ta stara uzrečica vrijedit će, čini se, za jesen u Hrvatskoj, jer podaci kojima svjedočimo govore da delta soj korone uzima maha, i to posebno među necijepljenima.


To znači da se vraćamo na stare, predljetne teme cijepljenja i maski, a iz Stožera su jučer potvrdili da će treće doze cjepiva itekako biti, samo je još pitanje za koga će točno ona biti nužna. Ono što je najgore, jest da broj ljudi na respiratoru i broj umrlih ponovo raste, i to je najveće upozorenje za osobe koje su dosad odbijale primiti cjepivo.


Možda kod takvih, koji se budu odlučili cijepiti tek sad, čak ni to neće biti ključni motivator, koliko činjenica da su već mjesecima »zarobljeni« u Hrvatskoj bez COVID-putovnica i drugih dokaza da mogu putovati.




Uskoro kreće sezona skijanja i koliko god to zvučalo nakaradno, spominjati izlete na snijeg kao veći motivator od same bolesti, respiratora ili smrti, moramo znati da će dio građana i samo zbog tog razloga posegnuti za cijepljenjem. Naprosto, COVID-potvrda je sloboda. Sve ostalo nije.


Takvima, naravno, podaci iz Izraela gdje se velika većina već odavno cijepi trećom dozom samo potvrđuju argument da je cjepivo običan placebo.


Ali zapravo je obrnuto – vrijeme je da shvatimo da će cjepivo protiv korone biti uobičajena sezonska stvar, slično kao s »običnom« gripom, i da ćemo ga možda zauvijek uzimati ako želimo ostati zdravi, ili ako pripadamo kakvoj rizičnoj skupini. Organizirati zbog toga prosvjede ili graditi politički stav na antivakserskoj poziciji, postat će vremenom bespredmetno.


Nakon što je ministar obrazovanja jučer izjavio kako će i za uobičajeni roditeljski sastanak u školi trebati COVID-potvrde, ipak će se te rasprave možda još razbuktati, za očekivati je. Ovo je prvi put da je netko rekao da za neku državnu instituciju treba posebna potvrda.


No, u zemlji u kojoj je i građanski odgoj osmo svjetsko čudo, gdje građani najčešće ne znaju svoja prava, a ni obaveze, ništa čudno. Isti taj ministar pita se ovih dana što će Zagrebu građanski odgoj, a reakcije na njegovu izjavu o COVID-potvrdama za škole, koje će uslijediti, vjerojatno će mu biti najbolja potvrda i najbolji odgovor na pitanje zašto je i uvođenje građanskog odgoja potrebno.


Stvari su jednostavne: što je zemlja progresivnija i što višu razinu edukacije imaju građani u prosjeku, to je i stopa procijepljenosti veća, a posljedice koronavirusa manje, pa i za gospodarstvo i za državu u cjelini. Matematika je vrlo jednostavna i laka, jedan plus jedan uvijek je dva, nikad delta.


Zato, gotovo da je jednako tako bespredmetno i dalje razgovarati o nošenju maski. Premda predsjednika Republike muči zdrava logika činjenice da u Vladi i dalje nose maske, mada su cijepljeni dvjema dozama, sve dok pravilo vrijedi za jedne, mora vrijediti i za druge, to jest za ministre i ostale u Vladi.


Maska je postala na neki način »pedagoško« sredstvo, podsjetnik da se i dalje treba paziti. A zašto? Pa opet ponajviše zbog necijepljenih osoba. Jer maske se de facto danas još nose samo zbog njih. Onaj tko je prebolio ili je cijepljen u zadnjih nekoliko mjeseci, doista ne mora više nužno imati na licu masku.


Ali kako bi se bojazan za necijepljene smanjila, uputno je i dalje nositi maske. Pa eto, sve zlo s tim. Kruna nam vjerojatno neće pasti s glave stavimo li masku na benzinskoj stanici ili dok kupujemo kruh.


No, unatoč nekim ovakvim zdravorazumskim jednadžbama, sigurno je da će koronavirus ostati politička tema i ove jeseni. A uvijek se sve može propitivati, iznova i iznova ukrug: jesu li noćni klubovi toliko važni da i dalje trebaju imati Vladine financijske mjere, jesu li putničke agencije i putovanja kao nadgradnja i luksuz i dalje također u kategoriji potpora, ima li smisla odluka da se u kafićima za šankom stoji ili samo sjedi, i tako dalje.


Nema te mjere koja bi baš za svakog pojedinca imala smisla i koja bi mogla dobiti potporu svakoga građanina, ili bolje rečeno birača. Ali sudbina nam je zajednička, pa bolje da ono malo preostalih mjera još poštujemo, nego da gledamo nove bolesti i smrti.