Vrlo je vjerojatno poskupljenje svih komunalnih usluga, a možda i novi zahtjevi radnika riječkoga komunalnog sustava za povećanjem plaća
Mnogi su se smijali kada je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević krenuo u smjenu s radnicima zagrebačke Čistoće kako bi se upoznao s čim se oni sve susreću na terenu. Na stranu je li riječ o Tomaševićevom populizmu i demagogiji ili se čovjek stvarno htio upoznati s nedaćama posla čistača. Možda je zagrebački gradonačelnik udario trend kojeg bi mogli postati dio i ostali gradonačelnici i načelnici u Hrvatskoj.
Sve donedavno nitko u Zagrebu i zagrebačkoj vlasti nije obraćao previše pažnje na ljude koji odvoze otpad. I onda je jedna videosnimka promijenila sve. Zbog toga što su sav otpad iz kontejnera odlagali u jedan kamion, nekoliko je radnika dobilo otkaz. Bila je to kap koja je prelila čašu pa su radnici obustavili rad i krenuli u štrajk. Bio on zakonit ili nezakonit, vrlo brzo se pokazalo da nastaje kaos na zagrebačkim ulicama i da se nešto mora napraviti. Povučena je odluka o otkazima, a gradonačelnik Tomašević je, kako su se naslađivali mediji, ulazio u boksove i zajedno s radnicima iz kontejnera pomagao vaditi vreće smeća u Dubravi. U konačnici štrajk je prekinut, radnici će dobiti veće plaće, a sve će to platiti građani Zagreba kroz povećanu cijenu usluge zagrebačke Čistoće. Tomislav Tomašević se zavlačio u baje zato što je njegova vlast pokazala nevjerojatnu dozu bahatosti kada su gradske tvrtke u pitanju, ali još više zbog toga što sustav gospodarenja otpadom ni nakon desetljeća promišljanja što i kako ne funkcionira. Da je tome tako, mogu posvjedočiti građani Primorsko-goranske i Istarske županije.
Nadobudni kakvi već jesu, oni su na vrijeme izgradili centralne zone za gospodarenje otpadom u Kaštijunu u Istri i u Marišćini u PGŽ-u. Za Kaštijun nismo dovoljno upućeni, ali kada je riječ o Marišćini, realizacija ovoga projekta je kronika potpune nesposobnosti primorsko-goranske vlasti, a tvrtka Ekoplus godinama je stvarala probleme umjesto da ih je rješavala. O tome svjedoči broj direktora koji je promijenjen, a da se stvari nisu pomicale nabolje. Kao da je riječ o nekom nogometnom klubu HNL-a. Ništa bolje nije ni kada je riječ o KD-u Čistoća, odnosno riječkoj gradskoj vlasti. Svako toliko pojavi se nova strategija kojom se osmisli novi model gospodarenja otpadom koji će se pokazati kao dobar i održiv, da bi onda sve palo u vodu. Jedino cijene usluge ne padaju, nego neprestano rastu. Dakle, niti funkcionira Ekoplus, niti funkcionira sustav gospodarenja otpadom kako je to planirano brojnim strategijama.
Potvrdio je to nalaz Državnog ureda za reviziju, ocijenivši da CGO-i Kaštijun i Marišćina, jedina dva koja su pokrenuta od 11 predviđenih, ne izdvajaju drugi otpad iz komunalnog otpada, a umjesto da zarađuju na prodaji goriva koje trebaju izrađivati iz otpada, zbog loše kvalitete plaćaju njegovo zbrinjavanje. To što oni plaćaju umjesto da zarađuju, na kraju se svede na to da Ekoplus poskupi svoje usluge, onda ih poskupi Čistoća, a na kraju sve plate korisnici, odnosno građani. I nije samo razlog takvog nakaradnog sustava lokalna vlast i lokalne komunalne tvrtke, već je dobrim dijelom krivac i država i sve njezine institucije zadužene za osmišljavanje strategija gospodarenja otpadom i njihove implementacije. Tragično je za državu da su od 11 predviđenih zona za gospodarenje otpadom, realizirane njih dvije – u Istri i PGŽ-u. I nikome ništa. Pa kada je već tako, neka onda te dvije budu poligon za iživljavanje birokratskim cinizmom koji uvijek pronađe nedostatak, ali mu ne pada na pamet baviti se uzrokom. Posebno ako je uzrok među onima koji su politički nadležni za sve te državne agencije i institucije. A to je državna vlast.
Riječki gradonačelnik Marko Filipović za sada ne mora strahovati da će se morati odijevati u radnu odjeću čistača riječkih ulica, kao ni njegovi kolege iz riječkoga prstena. Zato što su sve odluke vezane za KD Čistoća dobile zeleno svjetlo u lokalnim parlamentima. Za sada nema ni naznaka bilo kakvog štrajka u Čistoći. No, ono što je većina zaboravila je činjenica da se energenti do 1. travnja ove godine plaćaju po subvencioniranim cijenama. Teško je vjerovati da će do tog datuma prestati razlozi koji su doveli do enormnog povećanja cijene energenata.
Ne donese li Vlada neku novu i sličnu odluku, vrlo je vjerojatan komunalni Armagedon, odnosno poskupljenje svih komunalnih usluga, a možda i novi zahtjevi radnika riječkoga komunalnog sustava za povećanjem plaća.
Kanoćal
Komunalni Armagedon
Damir Cupać
02. veljača 2023 08:29
Foto Mateo Levak
Vrlo je vjerojatno poskupljenje svih komunalnih usluga, a možda i novi zahtjevi radnika riječkoga komunalnog sustava za povećanjem plaća
Mnogi su se smijali kada je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević krenuo u smjenu s radnicima zagrebačke Čistoće kako bi se upoznao s čim se oni sve susreću na terenu. Na stranu je li riječ o Tomaševićevom populizmu i demagogiji ili se čovjek stvarno htio upoznati s nedaćama posla čistača. Možda je zagrebački gradonačelnik udario trend kojeg bi mogli postati dio i ostali gradonačelnici i načelnici u Hrvatskoj.
Sve donedavno nitko u Zagrebu i zagrebačkoj vlasti nije obraćao previše pažnje na ljude koji odvoze otpad. I onda je jedna videosnimka promijenila sve. Zbog toga što su sav otpad iz kontejnera odlagali u jedan kamion, nekoliko je radnika dobilo otkaz. Bila je to kap koja je prelila čašu pa su radnici obustavili rad i krenuli u štrajk. Bio on zakonit ili nezakonit, vrlo brzo se pokazalo da nastaje kaos na zagrebačkim ulicama i da se nešto mora napraviti. Povučena je odluka o otkazima, a gradonačelnik Tomašević je, kako su se naslađivali mediji, ulazio u boksove i zajedno s radnicima iz kontejnera pomagao vaditi vreće smeća u Dubravi. U konačnici štrajk je prekinut, radnici će dobiti veće plaće, a sve će to platiti građani Zagreba kroz povećanu cijenu usluge zagrebačke Čistoće. Tomislav Tomašević se zavlačio u baje zato što je njegova vlast pokazala nevjerojatnu dozu bahatosti kada su gradske tvrtke u pitanju, ali još više zbog toga što sustav gospodarenja otpadom ni nakon desetljeća promišljanja što i kako ne funkcionira. Da je tome tako, mogu posvjedočiti građani Primorsko-goranske i Istarske županije.
Nadobudni kakvi već jesu, oni su na vrijeme izgradili centralne zone za gospodarenje otpadom u Kaštijunu u Istri i u Marišćini u PGŽ-u. Za Kaštijun nismo dovoljno upućeni, ali kada je riječ o Marišćini, realizacija ovoga projekta je kronika potpune nesposobnosti primorsko-goranske vlasti, a tvrtka Ekoplus godinama je stvarala probleme umjesto da ih je rješavala. O tome svjedoči broj direktora koji je promijenjen, a da se stvari nisu pomicale nabolje. Kao da je riječ o nekom nogometnom klubu HNL-a. Ništa bolje nije ni kada je riječ o KD-u Čistoća, odnosno riječkoj gradskoj vlasti. Svako toliko pojavi se nova strategija kojom se osmisli novi model gospodarenja otpadom koji će se pokazati kao dobar i održiv, da bi onda sve palo u vodu. Jedino cijene usluge ne padaju, nego neprestano rastu. Dakle, niti funkcionira Ekoplus, niti funkcionira sustav gospodarenja otpadom kako je to planirano brojnim strategijama.
Potvrdio je to nalaz Državnog ureda za reviziju, ocijenivši da CGO-i Kaštijun i Marišćina, jedina dva koja su pokrenuta od 11 predviđenih, ne izdvajaju drugi otpad iz komunalnog otpada, a umjesto da zarađuju na prodaji goriva koje trebaju izrađivati iz otpada, zbog loše kvalitete plaćaju njegovo zbrinjavanje. To što oni plaćaju umjesto da zarađuju, na kraju se svede na to da Ekoplus poskupi svoje usluge, onda ih poskupi Čistoća, a na kraju sve plate korisnici, odnosno građani. I nije samo razlog takvog nakaradnog sustava lokalna vlast i lokalne komunalne tvrtke, već je dobrim dijelom krivac i država i sve njezine institucije zadužene za osmišljavanje strategija gospodarenja otpadom i njihove implementacije. Tragično je za državu da su od 11 predviđenih zona za gospodarenje otpadom, realizirane njih dvije – u Istri i PGŽ-u. I nikome ništa. Pa kada je već tako, neka onda te dvije budu poligon za iživljavanje birokratskim cinizmom koji uvijek pronađe nedostatak, ali mu ne pada na pamet baviti se uzrokom. Posebno ako je uzrok među onima koji su politički nadležni za sve te državne agencije i institucije. A to je državna vlast.
Riječki gradonačelnik Marko Filipović za sada ne mora strahovati da će se morati odijevati u radnu odjeću čistača riječkih ulica, kao ni njegovi kolege iz riječkoga prstena. Zato što su sve odluke vezane za KD Čistoća dobile zeleno svjetlo u lokalnim parlamentima. Za sada nema ni naznaka bilo kakvog štrajka u Čistoći. No, ono što je većina zaboravila je činjenica da se energenti do 1. travnja ove godine plaćaju po subvencioniranim cijenama. Teško je vjerovati da će do tog datuma prestati razlozi koji su doveli do enormnog povećanja cijene energenata.
Ne donese li Vlada neku novu i sličnu odluku, vrlo je vjerojatan komunalni Armagedon, odnosno poskupljenje svih komunalnih usluga, a možda i novi zahtjevi radnika riječkoga komunalnog sustava za povećanjem plaća.