Tihana Tomičić

Jak lider – jamac pobjede

Tihana Tomičić

Reuters

Reuters

Njemački SPD je snažno europski orijentirana stranka, što je za Hrvatsku dobro. A sad Scholzu samo preostaje da i na globalnoj sceni izgradi autoritet koji će mu pomoći da za Njemačku zadrži takvu ulogu stabilnog sidra Europe

placeholder


Pobjeda socijaldemokrata na izborima u Njemačkoj dogodila se kao veliki trijumf, ali kroz ušicu igle. Lijevi centar vjerojatno će imati prilike sastavljati novu njemačku vladu, no slijede postizborni pregovori, koji će u najvećoj mjeri ovisiti o zelenima i liberalima.


Njemačka tako ulazi u post-Merkel fazu, nakon ere od 16 godina čije je obilježje u prvom redu stabilnost i kontinuiran rast, uz konzistentnu vanjsku politiku koja se nije bitno mijenjala bez obzira u kojim kombinacijama je u tih desetljeće i pol Angela Merkel sudjelovala u vlasti.


No, njemački primjer je i nama zanimljiv, zbog nekoliko zaključaka. Prvo, dobar lider je ključ političke pobjede. Uz snažnu figuru Angele Merkel koja je bila alfa i omega, njemačkom CDU-u je bilo teško profilirati nekog snažnijeg novog lidera, dok je istovremeno SPD ustrajno i dugotrajno gradio svog kandidata Olafa Scholza, koji je i u zadnjim sučeljavanjima nadigrao CDU-ovog Armina Lascheta. Na ovim izborima možda nisu toliko odlučivale politike dviju velikih stranaka koje, mada su ideološki suprotstavljene, niz godina zajedno čine svojevrsnu njemačku veliku koaliciju, nego upravo osobnosti kandidata. Za hrvatsku ljevicu, koja pati od nedostatka leadershipa, to je signal da se ne vesele svom rastu nekakvim automatizmom nakon ove pobjede SPD-a – sve dok nemaju jakog lidera, rast ljevice na europskoj sceni neće imati mnogo veze s njima.




Drugo, kad je riječ o rastu ljevice, onda ni u samoj Njemačkoj to nema veze samo sa SPD-om, nego i sa zelenima koji sada u pregovore ulaze s čak 15 posto glasova birača. To je dokaz da politike vezane uz klimatske promjene čine trajni trend jačanja, biračko tijelo na ljevici seli se na modernije, zelene politike, koje mnogo više motiviraju mlade birače. I na nedjeljnim austrijskim izborima vidi se taj trend, a ondje su socijaldemokrati ostali na svega desetak posto.


Nažalost, u 21. stoljeću socijaldemokratske stranke često su ostale ispražnjene od sadržaja, a i u Njemačkoj, iako im treba priznati poštenu pobjedu, za formiranje vlasti nedostaju im upravo oni glasovi koji su se u međuvremenu prelili zelenima. To je trend sličan kao u Hrvatskoj, gdje SDP možda još nije dotaknuo dno i drži se i dalje na 15-ak posto podrške birača, ali je platforma Možemo! uzela još jednako toliko glasova. Jednostavno, socijaldemokratska ideja, koja je nekad zastupala i zelene politike, sad je spala na manji spektar tema. Jednako kao što zeleni, s druge strane pak, sve više govore i o socijalnim politikama jer je tema klimatskih promjena itekako povezana s temom radnih mjesta i društvenih promjena do kojih dolazi, ili će doći, s primjenom novih, održivih energenata i tehnologija.


Treći novi trend koji se nakon izbora u Njemačkoj ukazuje, ili potvrđuje, jest činjenica da sada zeleni i liberali u zbroju dobivaju više glasova nego SPD ili CDU pojedinačno. Velike stranke su generalno u krizi. Isti trend imamo i u Hrvatskoj, gdje su nakon lokalnih izbora nezavisni ili novi igrači sa zelenim predznakom uspjeli uzeti Split, Zagreb, Pulu, Šibensko-kninsku županiju i mnoge druge lokalne jedinice.


I na kraju, ono što je bitno jest da ekstremna desnica konstantno slabi – s njima niti bi itko od mainstreama koalirao, niti ih birači prepoznaju kao faktor. AfD je, dapače, na svakim izborima u sve većem padu, a to je trend koji prati ekstremnu desnicu u velikoj većini zemalja. Pa i u Hrvatskoj, gdje desnica obično pojede samu sebe.


Sada njemačkim političarima predstoji formiranje vlasti, koju bi prema ovim rezultatima logično trebali činiti socijaldemokrati, zeleni i liberali. A ono što je za Hrvatsku pritom bitno jest da se ni prema njoj, a ni prema ovoj regiji, ne treba očekivati promjene vanjske politike. Njemački SPD je snažno europski orijentirana stranka, što je za Hrvatsku dobro. A sad Scholzu samo preostaje da i na globalnoj sceni izgradi autoritet koji će mu pomoći da za Njemačku zadrži takvu ulogu stabilnog sidra Europe, kakvu je imala u eri Angele Merkel.