Tihana Tomičić

Iz Uprave Ine moraju otići pognute glave

Tihana Tomičić

Arhiva NL

Arhiva NL

Sramotno je ponašanje tih ljudi koji, možda, nisu krivi što je pravna praksa u Ini takva da se putem menadžerskih kredita garantiraju ogromne otpremnine, ali koji se pritom ponašaju kao da se ne radi o najvećoj aferi u Hrvatskoj ikad, teškoj milijardu kuna

placeholder


Da je Ina nakon mega-afere s preprodajom plina postala ono što se naziva »vrućim krumpirom« koji nitko ne želi, dokazuje informacija da Vlada ima problem imenovanja novih kadrova u Upravu Ine – jedan od tri predložena već je odustao, a cijeli proces smjene stare Uprave s hrvatske strane, te imenovanja novih predstavnika Republike Hrvatske u Upravu Ine već je pomaknut za tjedan dana.


Nadzorni odbor Ine tako se neće sastati danas, kao što je trebao, i riješiti pitanje predstavnika hrvatske države u upravljačkim tijelima strateške energetske kompanije, nego se sve pomiče za naredni tjedan. Uz to, u Hrvatskoj nema ni premijera Andreja Plenkovića koji ima posla u New Yorku, jer gostuje na sjednici Opće skupštine UN-a, a bez njega se imenovanja novih članova uprave ne mogu dogoditi. Dapače, vjerojatno je on osoba koja radi na tome da stručnjake za energetiku nagovori da sada uđu u Upravu Ine.


No, to je očito postao problem, i Plenkoviću se ponavlja situacija kao s traženjem novih ministara – sve je manje onih koji osjećaju zov domovine da se u potpunosti predaju tako odgovornoj i javnosti izloženoj funkciji, a uz to informacije kažu i da će Ina nakon ove afere bitno smanjiti plaće u Upravi, pa je interes odmah manji. Dosad su te plaće bile enormne pa su tako sadašnji hrvatski članovi uprave, Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić primali godišnju bruto plaću veću od 900 tisuća kuna, a lani su, uz bonuse i ostale naknade, Dorić i Markotić primili po više milijun i 300 tisuća kuna bruto, dok je Dalić u istoj godini »dogurao« do cifre veće od dva milijuna kuna.




No, dok s jedne strane Vlada kao predstavnik suvlasnika Ine teško nalazi nove kadrove za Inu, s druge strane ovih sadašnjih se ne može riješiti. Nisu im bile dovoljne milijunske plaće, sada čekaju i da ih Vlada, odnosno Nadzorni odbor smjeni kako bi dobili i milijunske otpremnine. Sramotno je ponašanje tih ljudi koji, možda, nisu krivi što je pravna praksa u Ini takva da se putem menadžerskih kredita garantiraju ogromne otpremnine, ali koji se pritom ponašaju kao da se ne radi o najvećoj aferi u Hrvatskoj ikad, teškoj milijardu kuna. Trojac u Upravi drži se kao da se Plenković, ili tko god predstavljao (su)vlasnika, iz hira sada sjetio njihove smjene, možda jer Dorić nema dovoljno modernu novu torbu, ili jer Dalić nema dovoljno skup (službeni) auto.


Ti su ljudi nedostupni novinarima i javnosti, a samo ih pristojnost novinara koji imaju kućni odgoj drži podalje od toga da im ovi banu pred vrata i zatraže odgovore na pitanja o tome jesu li znali što se događa na četvrtoj razini upravljanja u kompaniji, jesu li dobivali upozorenja iznutra ili izvana o tome kome se i po kojoj cijeni preprodaje plin, i uostalom jesu li primjetili da su čak tri mađarska člana Uprave, uključujući glavnog direktora, već samovoljno odstupili umjesto da se ovako inate, politički neprihvatljivo, a ljudski besramno. Nije čudno da premijer izjavljuje kako se dosta »zna se već čega najeo« u ovih šest godina, ako se zna kakvi su obiteljski ili stranački backgroundi ljudi koji sjede u upravi Ine u ime hrvatske države, a odbijaju samovoljno otići.


Zato je doista minimum da se Plenković drži svoje riječi otprije nekoliko dana i nađe način da ti ljudi odu bez otpremnine s funkcija na kojima su očito zakazali, nisu zaštitili interes hrvatske države. »Ima rješenja i za to«, najavio je predsjednik Vlade, a čini se da će biti nužno da se Nadzorni odbor sastane što prije i to jednom zauvijek riješi. Ti ljudi baš moraju otići, pognute glave.