Uvodnik

Infrastruktura narodu!

Tihana Tomičić

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Kad je upravljanje u pitanju, kad je politika u pitanju, prometna politika jedna je od najvažnijih za svaku vladu

placeholder


Tehnika narodu! Tako je nekad glasio socijalistički slogan, koji je otprilike značio da će svaka kuća imati – tv. Danas, to bi se moglo prevesti u novi slogan: infrastruktura narodu!


Osim što se cijeli tjedan teleportira od Dubrovnika i Pelješca pa do najmanjeg mjesta u Istri, recimo da je to Sv. Petar u Šumi, i onda natrag, premijer Andrej Plenković sa svojim suradnicima, a odnedavno je uz njega stalno i potpredsjednik Oleg Butković, doista ima što i reći. Evo, jučer je obišao Istru uzduž i poprijeko, a među ostalim i gradilište tunela Učka, i odande je poslana najbolja poruka: gradnja druge cijevi tunela Učka napreduje brže od očekivanog, tako da je izvjesno kako ćemo za dvije godine imati zaokruženi sustav punog profila te ceste. U istom je paketu naravno i moderno povezivanje tunela Učka sve do Matulja, što je za dio prometnice u PGŽ-u itekako bitno, jer se većina gužvi »s ove strane Učke« i stvara baš na tom potezu, koji je često i opasan za promet u sadašnjim gabaritima.


Tek kad se ono što je jučer rečeno prevede na običan jezik, onda postaje jasno da će zapravo dovršetkom radova na tunelu Učka i tom novom prometnicom, praktički cesta biti povezana sve od granice s Mađarskom na sjeveru do krajnje točke Istre na zapadu. To je ogroman poduhvat, jer iako Istra sve od 1981., kad je otvoren tunel Učka, više nije izolirani otok, prometna povezanost za 21. stoljeće, s brzom cestom i autocestom u punom profilu preduvjet je nastavka turističkog razvoja i ovih sadašnjih brojki, po kojima je Istra i dalje iznad rekordne 2019. godine, a Poreč i Rovinj i dalje su najtraženija globalna destinacija. Bez takvih ulaganja nema razvoja turizma, i zato emocije rastu kad se vidi da je već više od pola posla obavljeno i da će za godinu dana dvije strane Učke biti spojene u jednoj točki, a onda je ostatak radova samo završetak dobre priče.




Ti veliki građevinski zahvati uvijek u čovjeku bude neku vrstu egzaltacije, slično kao kad smo početkom tjedna gledali otvaranje Pelješkog mosta. Nešto je grandiozno u poslu kojim se ti ljudi bave, kad probiju barijere, ne samo tehničke, nego i ljudske, jer uvjeti u kojima su radili ronioci koji su postavljali pilote na Pelješcu ili u kojima su danas ljudi koji u mraku tunela miniraju Učku dok vani od vrućine gori nebo i zemlja, uvijek izazivaju strahopoštovanje.


A kad je upravljanje u pitanju, kad je politika u pitanju, prometna politika jedna je od najvažnijih za svaku vladu. Sjećamo se koliko je za nekadašnju Račanovu vladu značila izgradnja autocesta – to je bio projekt Radimira Čačića, i praktički je najveći, ako ne i jedini po kojemu se sjećamo te epohe. Sada imamo Pelješki most i Učku, a ako bude sreće, (europskog) novca i mudrosti, možda uskoro vidimo i Žutu Lokvu, toliko žuđenu za stanovnike ovog dijela Hrvatske koji do Dalmacije moraju voziti kroz maglu Gorskog kotara preko Bosiljeva umjesto »svojom« autocestom. Možda je politička dugovječnost ministra Butkovića garant da ćemo i to uskoro vidjeti – ne samo da je i sam iz Novog Vinodolskoga, gdje se već gradi obilaznica; ne samo da sam najbolje zna koliko će za turizam i razvoj biti važno povezati sjever Jadrana s Likom i Svetim Rokom; nego sada ima i važniju ulogu u Vladi, onu potpredsjedničku, pa je možda u prilici da to pogura još snažnije.


Naravno, preduvjet su financije, a srećom europske »omotnice« imaju dosta sredstava upravo za infrastrukturu. Doduše, projekt broj jedan sad je gradnja, ili barem modernizacija, željeznice koju Europa posebno stimulira, a za Rijeku i ostatak Hrvatske presudno je važna ta nizinska pruga, drugi nedosanjani san ljudi u ovom kraju. No, kako vidimo, za ključne infrastrukturne projekte novca ima, samo ako se oni jasno definiraju kao prioriteti. A upravo je to poanta svake politike – da zna utvrditi što je za nju (i građane) najvažnije. Nema vremena za lutanja, predomišljanja i nećkanje. Turisti neće čekati pred zatvorenim vratima.


A donekle je utješna i spoznaja da se iz Zagreba ipak dobro vide Rijeka i Istra, za promjenu.