Piše Tihana Tomičić

Hrvatska položila energetski ispit

Tihana Tomičić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Rijeka je jučer bila centar svijeta. Točnije, Opatija, gdje je održana novolistovska konferencija o energetici i novim izvorima energije.

placeholder


Rijeka je jučer bila centar svijeta. Točnije, Opatija, gdje je održana novolistovska konferencija o energetici i novim izvorima energije. Konstatirano je očigledno – da je Rijeka, kao centar Primorsko-goranske županije, ključno hrvatsko energetsko čvorište, zajedno s novim tehnologijama poput primjene vodika, o kojem se dosad malo zna, a zapravo je energent budućnosti.


Svi sudionici slažu se da je Kvarner glavno hrvatsko energetsko uporište: riječka rafinerija pokrit će domaće potrebe dizela, LNG se širi, a stižu vlakovi i autobusi na vodik, zajednički je zaključak s konferencije, na kojoj se mogla čuti sva sila novih vijesti iz ovog sektora.


Dok se drugi dijelovi Hrvatske tek pripremaju za gradnju i prihvat LNG terminala, s više ili manje uspjeha, Kvarner je već odavno tri koraka ispred. Unatoč protivljenjima manjeg dijela javnosti prije nekoliko godina, LNG terminal odavno je zaživio, a s početkom rata u Ukrajini i globalne energetske krize pokazao se kao više nego pogođen projekt, koji je Hrvatskoj dao diversifikaciju energetskih izvora i učinio nas samoodrživima u velikoj svjetskoj krizi. Ono što Hrvatska sada može, jest samo širenje tog modela i na druge jadranske županije, ali jednako tako i širenje tržišta izvan Hrvatske. »Ukupna potrošnja plina u Hrvatskoj je oko 2,2 milijarde kubika, a preko LNG-a dolazi 2,9 milijardi kubika. Dakle, možemo pokriti sve potrebe Hrvatske, pa i više od toga. Lani smo donijeli odluku o udvostručavanju kapaciteta i investiranju u plinovodnu mrežu kako bi energetski bili još neovisniji«, rekao je ministar gospodarstva Davor Filipović, navodeći i da se ide s investicijom koja bi omogućila opskrbu plinom susjedne BiH. Pritom, plan je da se cijevi koje se postavljaju u sklopu širenja LNG terminala, mogu koristiti kasnije i za vodik. To je ogroman iskorak za cijeli sektor, i priprema Hrvatske za sada vrlo neizvjesnu energetsku budućnost. Poanta je višetračnost izvora energije, i dok velike europske sile poput Njemačke još ližu rane prijašnje okrenutosti samo jednom izvoru energetske pokrivenosti, male države poput Hrvatske koje su fleksibilnije, danas se dokazuju kao »samoodržive« i ne toliko ovisne o globalnim trendovima i krizama. A upravo je to recept za uspjeh. Uostalom, dok su energenti u drugim državama EU-a, pa i najvećim silama, brutalno poskupjeli ove zime, Hrvatska je imala i bolje izvore, a i zaštićene cijene. To se jednostavno mora priznati.




I globalno pozicioniranje Hrvatske se odnedavno promijenilo, kao što ističe potpredsjednik Vlade Oleg Butković kad kaže kako je gradnjom LNG terminala i početkom rata u Ukrajini Hrvatska promijenila svoj položaj na energetskoj karti svijeta. Ne radi se više samo o vlastitim potrebama, nego i o trasama za potrebe drugih država na karti Europe. »To je nova točka u koridoru sjever – jug, kojom su Hrvatska i Europa dobili novi dobavni pravac prirodnog plina. Pokazali smo da strateški razmišljamo«, kaže Butković. Da nije bilo nesretnih zbivanja oko Ukrajine, to bi možda zvučalo populistički. Ali život je dokazao da je to zaista bila strateška odluka. Ekologija jest bitna tema, ali nakon početka rata u Ukrajini, nažalost, pala je u drugi plan – elementarna energetska pokrivenost danas je pitanje broj jedan, pitanje svih pitanja. A tu je Hrvatska položila ispit.


Uostalom, nisu zelene energije zapostavljene. Javna i državna poduzeća itekako su spremna za prelazak na električnu energiju, primjerice u HŽ-u, a i potpuno nove vodikove energente. Tu prednjači ACI, s potpuno novim konceptom, ali i Ina s ulaganjem u nove tehnologije.


Kad je Rijeka u pitanju, ne može se bez spominjanja luke koja ima još dodatnu važnost kad se zna da se ulaže i u nove kapacitete, ali i u novu prometnicu na zapadnom dijelu grada. To bi se moglo nazvati novim proljećem riječke luke, koja se pozicionira još čvršće kao čvorište ovog dijela Mediterana. Ključno je tko je u stanju prepoznati taj potencijal, i onda ga iskoristiti. Imali smo primjere gdje neke vlade naprosto nisu imale sluha za to. Kao da su bili slijepi pokraj zdravih očiju. A onda kao da su svi progledali, pa svjedočimo jednoj novoj fazi razvoja, koja je i logična, i potrebna.