Jedna topla ljudska priča, kako novinari vole nazivati tu vrstu tema, mogla bi završiti kao jedna od većih afera u predizbornoj 2023. godini. Riječ je naravno o slučajevima posvajanja djece iz afričkih zemalja, i hrvatskim državljanima koji su već mjesecima u Zambiji pod optužbama da su svjesno sudjelovali u trgovini ljudima, odnosno da su, u najmanju ruku, bili svjesni da su dokumenti koje su dobivali bili krivotvoreni.

Pritom su neki od njih, odnosno skoro svi, bliski zagrebačkoj gradskoj vlasti i platformi Možemo!, pa bi to za njih, ako se ustanovi da je netko svjesno sudjelovao u traffickingu, moglo i politički biti teško breme. No, Zagreb naravno nije jedini – i u Rijeci su postojale udruge koje su se bavile otvaranjem puteva za posvajanja iz Afrike, a cijela priča je povezana jer je kanal više-manje stalno bio uhodan, isti.

Dramu koju Hrvati u Zambiji sada proživljavaju vjerojatno je nemoguće i zamisliti za većinu nas. Ne želimo da se to ikome dogodi. I doista nema razloga ikoga osuđivati unaprijed, posebno ako se ustanovi da su ljudi koji su samo željeli postati roditelji, i sami bili žrtve prevare i krivotvorina dokumenata, no novi elementi u priči kojom se počeo baviti čak i nadležni odbor Ujedinjenih naroda ipak govori da se radi o prvorazrednom skandalu za Hrvatsku. »Ovo nije bio prvi put da je ova skupina s djecom prešla granicu. Optuženi su za nezakonito posvajanje i provedene su istrage, a kongoanske vlasti su utvrdile da je njihova dokumentacija lažna«, rekao je državni tajnik zambijskog ministarstva unutarnjih poslova.

Srećom, reagiralo je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, koje u potpunosti negira istupe zambijskog dužnosnika pred UN-om. Tvrde da je sve netočno, i šalju diplomatsku notu, a ključno je da iz Konga u Zambiju nisu ulazili zajedno s djecom, pa je sama teza o višekratnim preslascima granice s namjerom trgovanja djecom pala u vodu, po njima.

Tu je i tvrdnja kako nije utvrđeno da su dokumenti nevjerodostojni, dakle hrvatska strana pokušava negirati i tu tezu. Ipak, nažalost, čak i ako je dokumentacija lažna jer je Hrvatima to netko podmetnuo i prevario ih, to ne umanjuje razinu ovog slučaja.

Zambijski dužnosnik tvrdi i kako sada djeca koju su Hrvati pokušali posvojiti moraju biti vraćena Kongu, pa je jasno da i ta djeca, nakon sirotišta, i dalje ostaju pod patronatom sustava socijalne skrbi – niti su s biološkim majkama, niti su s novim obiteljima, koje su ih bile voljne othraniti u Hrvatskoj. I to je poseban aspekt priče, o kojem se najmanje govori, a zapravo je to ključ cijelog slučaja jer njihova bi dobrobit svakome u ovom procesu trebala biti na prvom mjestu.

Država Hrvatska, jasno, čini sve da zaštiti svoje državljane koji sada još čekaju ročište u Zambiji, a i djecu koja su u međuvremenu dobila hrvatsko državljanstvo. Vlada je jučer doista učinila sve što je mogla da stane na stranu svojih državljana. Već ranije hrvatski su dužnosnici poručili i kako je dobro da će se suđenje u Zambiji preseliti s lokalnog na Viši sud jer se ocjenjuje kao dobar pokazatelj da se cijeli postupak shvaća kao osjetljiv i važan postupak u kojem se treba uzeti u obzir sva silina pravnih pitanja.

Ali ta je silina doista silna – od toga tko je odobravao hrvatsko državljanstvo djeci koja su tada još bila u Kongu, preko toga tko je potpisivao, a tko krivotvorio dokumente, pa do ključnog pitanja jesu li Hrvati u Zambiji samo žrtve, ili svjesni vinovnici ove situacije. U svakom slučaju, ostaje etičko pitanje odlaska po djecu koja su u sirotištima bez da se unaprijed zna i sudbina njihovih majki, odnosno dok postoji i najmanji crv sumnje o tome jesu li djeca ondje bila smještena jer su ostala bez roditelja ili zato što ih je netko tamo silom odveo. I sama činjenica da je o svemu već informiran UN, sigurno im ne olakšava situaciju.

Kako vrijeme prolazi, uz svu podršku Vlade, čini se da će obrana Hrvata u Zambiji ostati na njima samima, svakog pojedinačno za sebe.