Za razliku od unutarstranačkih izbora u SDP-u koji se odvijaju u kontekstu raspada saborskog kluba zastupnika i dubokih podjela, vladajući HDZ elegantno je proveo svoje unutarnje izbore. I na njima je predsjednik stranke Andrej Plenković samo učvrstio svoju poziciju.

Glavna bitka vodila se za premoć u Zagrebu, gdje je kandidat konzervativnog krila stranke Pavo Kostopeč osvojio respektabilnih 33 posto glasova, ali je pobjeda premoćno pripala Plenkovićevom kandidatu Mislavu Hermanu. Da je bilo obrnuto, ozbiljno bi se moglo govoriti o tome da šef stranke ne vlada situacijom, no na kraju je završilo očekivano – na čelu stranke u glavnom gradu ostao je Plenkovićev čovjek Herman kojeg će stranka, sada je to vidljivo, gurati kao svog frontmena i za naredne izbore u Zagrebu.

Iako su lokalni izbori tek završili, HDZ će kao svoju agendu nametati tezu da je vlast Tomislava Tomaševića već počela gubiti povjerenje i uvjerljivost, te će stalno ponavljati mantru o tome da su Zagrebu potrebni novi izbori. Možemo! naravno i dalje ima više nego čvrstu većinu u Gradskoj skupštini, na svojoj strani ima SDP, a i izbori su tek nedavno prošli, no Hermanu neće biti teško svakodnevno ponavljati poruku o tome da izbora ipak mora biti. I na tim izborima, sad je jasno, upravo će Herman biti osoba koju stranka dotad namjerava isprofilirati u prepoznatljivog političara i na nacionalnoj razini.

Vidljivo je da se baš i ne vidi bivšeg gradonačelničkog kandidata Davora Filipovića, koji je svoju priliku imao na proljeće i nije je iskoristio, i sad je potrebno da čvrsto odradi ulogu gradskog zastupnika, ali njegov momentum je prošao i Herman je staro-novo lice na kojem će šef HDZ-a graditi priliku za ovdavanje glavnim gradom. Za razliku od Tomaševića, koji se čini zbunjenim i usamljenim, bez dovoljno jake kadrovske podrške iza sebe, HDZ je mašinerija i njihova želja da napokon osvoje Zagreb, danas postaje realnija nego ranije. Bandićeve stranke više nema, SDP je na koljenima, Možemo! šepa, i Plenković bi mogao biti taj koji će promijeniti »oporbenu situaciju« u Zagrebu na nekim budućim izborima. Zato mu je Hermanov rezultat bio veoma važan.

U mnogim drugim mjestima, pa i u Rijeci i PGŽ-u, HDZ je na ovim izborima imao po jednog kandidata. Članstvo je bilo na vrijeme »preparirano« da se izbjegnu lokalni fajtovi i da se nikako ne stvori dojam sukoba kakav prati SDP već mjesecima i godinama, pa je primjetan cijeli niz novih imena. Tome je pomogla i taktika timskih kandidatura – u nizu sredina Plenkovićevi kandidati nastupali su kao ekipe, timovi koji su u startu uz najistaknutija stranačka ili ministarska imena odavali dojam teško pobjedive sile, pa su stoga u mnogim mjestima protukandidati (na vrijeme) odustajali, znajući da nema smisla ni ići u bitke koje su unaprijed izgubljene. Stoga se i mogla stvoriti medijska slika mirnih izbora koji demonstriraju jedinstvo, a to je šefu stranke vjerojatno i najvažnije.

On je ove izbore uz to iskoristio i da neke ljude polako počne micati sa scene jer ih prati negativan teret starih HDZ-ovih vremena. Upravo presuda za korupciju od prošlog tjedna samo je potvrda da je vrijeme određenih veterana prošlo – sad se vidi da imalo smisla da se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji više ne kandidira, primjerice, Branko Bačić mada će naravno ostati na čelu saborskog kluba. Vrh stranke želi se odmaknuti od starih događaja u toj stranci, a Bačić je jedan od primjera onih koji su naprosto u Sanaderovo vrijeme bili itekako bliski tadašnjoj stranačkoj nomenklaturi, o torbama sa sumnjivim sadržajem da se ne govori. Također, podršku vrha stranke više nisu imali niti oni koji su na proteklim lokalnim izborima prošli loše, primjerice to je razlog što je došlo do promjene i u Šibensko-kninskoj županiji, nakon što je ondje pobjedio nezavisni župan. A jasno je da je ta subregija bila oduvijek jedna od baza HDZ-a.

Unutarstranački izbori uvijek su sklizak teren za svako nacionalno vodstvo stranke. Bez obzira na oportunizam članstva kao opće pojave u svakoj stranci, iskliznuća su uvijek moguća. No, kad se povuče crta, ne čini se da u ovom trenutku Plenković igdje na terenu pati od nedostatka podrške. Jedino što bi ga ozbiljno trebalo zabrinuti bio je odaziv na te izbore od svega 27 posto.