Piše Tihana Tomičić

Fleksibilna Hrvatska

Tihana Tomičić

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Čini se da bi Hrvatska mogla biti među prvim državama u Europi koja će se prilagoditi novim energetskim prilikama, nakon što počne primjena nove europske politike odricanja od ruskog plina.

placeholder


Čini se da bi Hrvatska mogla biti među prvim državama u Europi koja će se prilagoditi novim energetskim prilikama, nakon što počne primjena nove europske politike odricanja od ruskog plina. EU se u potpunosti okreće novim izvorima, u prvom redu američkom transportu plina putem LNG terminala, gdje god oni postoje. Ali sad se vidi da postoji dogovor Hrvatske i Slovenije da pod hitno krenu i u gradnju drugog bloka postojeće Nuklearne elektrane Krško, kako ne bi dolazilo ni do zastoja u isporuci električne energije, odnosno kako bi bolje kontrolirali cijene za krajnje korisnike.


Zaista nije trebalo dugo čekati da se sretnu hrvatski i slovenski premijeri Andrej Plenković i Janez Janša i krenu u taj projekt u smislu političke odluke. I jedni i drugi spremni su financirati projekt u omjeru koji je i dosad vrijedio u radu NE Krško, koja radi od 1983. godine, a to je jednostavna formula pola-pola u vlasništvu i investiciji.


Inače, možda hrvatska javnost to i ne zna jer je dosad ova tema bila ispod radara do rata u Ukrajini, slovenska vlada izdala je svojoj GEN Energiji energetsku dozvolu za planiranje i gradnju drugog bloka NE Krško upravo u ljeto prošle godine. Ta energetska dozvola predviđa gradnju nuklearke treće generacije s tlačnim tipom reaktora na laku vodu (PWR), reaktorom snage 1100 MW te predviđenom godišnjom proizvodnjom struje 8-12 TWh. Predviđeni životni vijek nuklearke takvog tipa je 60 godina, a ima najviši sigurnosni standard i fleksibilan način rada jer joj se kapacitet prilagođava potrebama elektroenergetskog sustava, objasnili su tada iz slovenske vlade. Okvirno se računa da bi nova elektrana koštala oko pet milijardi eura. Dakle, podijeljeno s dva – po 2,5 milijarde eura sa svake strane.




Iako se naizgled radi o velikom novcu, sreća je u nesreći da se nuklearna energija i u 21. stoljeću još uvijek shvaća kao »čista energija«, jer ne proizvodi stakleničke plinove, pa se uklapa u nastojanja Europske unije o zelenoj tranziciji. Stoga ju je moguće financirati unutar europskog »Green deala«. To je, kako je poznato, strateški plan ujedinjenih članica Starog kontinenta za novu strategiju rasta i borbu protiv klimatskih promjena, koji predviđa da Europa postane prvi klimatski neutralni kontinent do 2050. godine. Iako su se od 24. veljače, kad je počeo rat u Ukrajini i kad je nastupila energetska kriza, stvari stubokom promijenile i postalo je jasno da ovaj plan EU-a neće baš više biti moguć, jer će plin itekako ostati ne samo prisutan, nego će postati najtraženiji energent, ipak je dakle sreća u nesreći to da »Green deal« i dalje postoji, i da u sebi sadrži financijski paket koji predviđa mobiliziranje najmanje jednog bilijuna eura u deset godina!


To nije greška u prijevodu, dakle nije riječ o engleskom prijevodu jedne milijarde, nego se doslovno radi o jednom bilijunu eura. Stoga je potpuno jasno zašto su i Plenković i Janša prije dva dana govorili o tome da je financiranje gradnje nove NE Krško – najmanji problem. Novca ima enormno puno, samo treba imati projekte koji su pripremljeni, a eto NE Krško već ima i izdane dozvole, stoga se doista može očekivati ubrzanje ovog plana dviju država. Zasad Hrvatska oko 10 posto svoje potrebe za električnom energijom zadovoljava iz nuklearke, a sada će taj omjer porasti u korist ove vrste čiste energije.


Druga velika prednost Hrvatske je LNG terminal u Omišlju, čiji bi kapacitet uskoro trebao doći do svog maksimuma od 3,5 milijardi. Proširit će se plinovod Zlobin – Bosiljevo, i to hitno, barem prema onome što najavljuje premijer Plenković.


Pokazuje se, dakle, da je u ovom teškim okolnostima nove velike energetske krize Hrvatska jedna od zemalja koja je najfleksibilnija u prilagodbi tim novim okolnostima. Prvo, i ključno, nećemo biti u opasnosti da ostanemo bez plina, i to je najvažnije za građane i industriju. I drugo, visoka cijena će ipak biti bar donekle ublažena.