Ali do predsjedničkih izbora je ipak još godinu i pol dana. Ako Putin dotad bude uhićen, a Rusija se povuče iz Ukrajine, možda svijet dotad bude drukčije mjesto. U skladu s tim, i Milanović će brojiti svoje izborne rezultate
Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina optuživši ga da je odgovoran za ratne zločine u Ukrajini. Uopće nije važno što je to Moskva nazvala besmislenim, mnogo je važnije da je Kijev objavio da je to »tek početak«.
Ovo se čekalo – bilo je logično, jer Rusija ubija civile na području druge suverene države. Ali ipak je velika vijest. Ona koja će obilježiti povijest. O ovome će se učiti u udžbenicima jer je to neminovan kraj za ruskog diktatora i agresora.
U tom smislu važno je i kako se tko u Hrvatskoj postavlja prema ratu u Ukrajini. Iako premijer Andrej Plenković to ponavlja kao papiga, da, važno je kako je Sabor glasao o obuci ukrajinskih vojnika, i tko je bio protiv, i tko nije ni došao. I to će jednom pisati u udžbeniku.
A hrvatski predsjednik Zoran Milanović otpočetka o tome ima nedovoljno jasan stav, u najmanju ruku. Rezultat – dio stranih državnika ne želi se sastajati s hrvatskim predsjednikom. »Strani državnici ne žele komunicirati s hrvatskim predsjednikom, s njim se nisu sastali, a došli su u posjet Hrvatskoj, španjolski premijer Pedro Sanchez, danska premijerka Mette Frederiksen, predsjednik kanadskog Senata George Furey, potpredsjednik Vlade Italije i ministar vanjskih poslova Antonio Tajani.
To je poruka naših saveznika i partnera: mi čujemo ovo što vi govorite godinu dana i vi niste naš sugovornik« – ovo je izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića od sinoć. Ako je to točno, Hrvatska je zaista u problemu, posebno nakon što je ICC jučer krenuo u pohod na Putina.
Ratna vremena su takva – ili je crno ili je bijelo. Za živote ljudi nema podijeljene krivnje, točno se zna tko ih je ubio. Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika pod sumnjom da je odgovoran za nezakonite deportacije djece i nezakonito premještanje ljudi s teritorija Ukrajine u Rusku Federaciju. U prijevodu, to je genocid, i kazna može biti samo najviša.
U takvim okolnostima, kad je crno-bijeli svijet, i hrvatska politika duboko je obilježena odnosima dvojice čelnika na ovom pitanju. Ostat će ožiljci, za jednu ili drugu stranu. Tu nema puno kompromisa, ili si pukovnik ili si pokojnik.
Ne čudi stoga što se sukob »dva brda« opet zaoštrava. Prvo, znamo da smo u pretpredizbornoj kampanji onog trenutka kad Zoran Milanović navuče na sebe kaput pomiritelja i naglo probuđenog konstruktivca. Taj smo film već gledali – kad je odlazio s mjesta premijera bio je u svađi s braniteljima, a i manjinama koje je izvrijeđao kad je govorio o beogradskoj čaršiji i slično.
Onda je obukao kaput zvan »normalno«, govorio o sebi kao zaštitniku Ustava i građanskog društva, i pobijedio na izborima za šefa države. Potom je opet otpustio kočnice, i svi znamo kako to izgleda.
Sad je nova pretkampanja i Milanović ponovo oblači ružičasti kaput (ne i gay, znamo da ga to »češe«), šalje pisma u kojima traži suradnju s Vladom itd. Predstavlja se u najboljem svjetlu. To je legitimno, APP, ako prođe – prođe.
Ali do predsjedničkih izbora je ipak još godinu i pol dana. Ako Putin dotad bude uhićen, a Rusija se povuče iz Ukrajine, možda svijet dotad bude drukčije mjesto. U skladu s tim, i Milanović će brojiti svoje izborne rezultate.
A s druge strane, ni Plenković ne krije svoje adute – jasno i glasno kaže da suradnju sa šefom države planira do kraja mandata rješavati »korespondencijom«. Ne planira s njim sjesti za stol, niti se družiti uz kurtoaznu kavicu.
Čovjek otvoreno kaže da mu to nije u itinereru, pa koliko god ga to bude politički stajalo. Jedno je točno: ako je postojao jedan trenutak kad se Vijeće za nacionalnu sigurnost trebalo sastati, to je bio prvi dan rata u Ukrajini, 24. veljače 2022. godine.
Tada nisu uspjeli sjesti za stol, stvarno ne trebaju ni sada. Hrvatska, srećom, nije ratno izravno ugrožena, stoga njihovi odnosi ostaju alat za unutarnju političku borbu.
Za to vrijeme svijet ide dalje. Rat u Ukrajini globalno je osuđen. Sad se čeka da osuđen bude i inicijator tog rata, Vladimir Putin. Proces neće biti brz, kao što nije bio ni kad je srpska agresija na Hrvatsku bila tema, ali ipak smo se uvjerili da je međunarodna pravda možda spora, ali na kraju ipak i dostižna.
Piše Tihana Tomičić
Crno-bijeli svijet, pukovnik ili pokojnik
Tihana Tomičić
18. ožujak 2023 15:12
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Ali do predsjedničkih izbora je ipak još godinu i pol dana. Ako Putin dotad bude uhićen, a Rusija se povuče iz Ukrajine, možda svijet dotad bude drukčije mjesto. U skladu s tim, i Milanović će brojiti svoje izborne rezultate
Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina optuživši ga da je odgovoran za ratne zločine u Ukrajini. Uopće nije važno što je to Moskva nazvala besmislenim, mnogo je važnije da je Kijev objavio da je to »tek početak«.
Ovo se čekalo – bilo je logično, jer Rusija ubija civile na području druge suverene države. Ali ipak je velika vijest. Ona koja će obilježiti povijest. O ovome će se učiti u udžbenicima jer je to neminovan kraj za ruskog diktatora i agresora.
U tom smislu važno je i kako se tko u Hrvatskoj postavlja prema ratu u Ukrajini. Iako premijer Andrej Plenković to ponavlja kao papiga, da, važno je kako je Sabor glasao o obuci ukrajinskih vojnika, i tko je bio protiv, i tko nije ni došao. I to će jednom pisati u udžbeniku.
A hrvatski predsjednik Zoran Milanović otpočetka o tome ima nedovoljno jasan stav, u najmanju ruku. Rezultat – dio stranih državnika ne želi se sastajati s hrvatskim predsjednikom. »Strani državnici ne žele komunicirati s hrvatskim predsjednikom, s njim se nisu sastali, a došli su u posjet Hrvatskoj, španjolski premijer Pedro Sanchez, danska premijerka Mette Frederiksen, predsjednik kanadskog Senata George Furey, potpredsjednik Vlade Italije i ministar vanjskih poslova Antonio Tajani.
To je poruka naših saveznika i partnera: mi čujemo ovo što vi govorite godinu dana i vi niste naš sugovornik« – ovo je izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića od sinoć. Ako je to točno, Hrvatska je zaista u problemu, posebno nakon što je ICC jučer krenuo u pohod na Putina.
Ratna vremena su takva – ili je crno ili je bijelo. Za živote ljudi nema podijeljene krivnje, točno se zna tko ih je ubio. Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika pod sumnjom da je odgovoran za nezakonite deportacije djece i nezakonito premještanje ljudi s teritorija Ukrajine u Rusku Federaciju. U prijevodu, to je genocid, i kazna može biti samo najviša.
U takvim okolnostima, kad je crno-bijeli svijet, i hrvatska politika duboko je obilježena odnosima dvojice čelnika na ovom pitanju. Ostat će ožiljci, za jednu ili drugu stranu. Tu nema puno kompromisa, ili si pukovnik ili si pokojnik.
Ne čudi stoga što se sukob »dva brda« opet zaoštrava. Prvo, znamo da smo u pretpredizbornoj kampanji onog trenutka kad Zoran Milanović navuče na sebe kaput pomiritelja i naglo probuđenog konstruktivca. Taj smo film već gledali – kad je odlazio s mjesta premijera bio je u svađi s braniteljima, a i manjinama koje je izvrijeđao kad je govorio o beogradskoj čaršiji i slično.
Onda je obukao kaput zvan »normalno«, govorio o sebi kao zaštitniku Ustava i građanskog društva, i pobijedio na izborima za šefa države. Potom je opet otpustio kočnice, i svi znamo kako to izgleda.
Sad je nova pretkampanja i Milanović ponovo oblači ružičasti kaput (ne i gay, znamo da ga to »češe«), šalje pisma u kojima traži suradnju s Vladom itd. Predstavlja se u najboljem svjetlu. To je legitimno, APP, ako prođe – prođe.
Ali do predsjedničkih izbora je ipak još godinu i pol dana. Ako Putin dotad bude uhićen, a Rusija se povuče iz Ukrajine, možda svijet dotad bude drukčije mjesto. U skladu s tim, i Milanović će brojiti svoje izborne rezultate.
A s druge strane, ni Plenković ne krije svoje adute – jasno i glasno kaže da suradnju sa šefom države planira do kraja mandata rješavati »korespondencijom«. Ne planira s njim sjesti za stol, niti se družiti uz kurtoaznu kavicu.
Čovjek otvoreno kaže da mu to nije u itinereru, pa koliko god ga to bude politički stajalo. Jedno je točno: ako je postojao jedan trenutak kad se Vijeće za nacionalnu sigurnost trebalo sastati, to je bio prvi dan rata u Ukrajini, 24. veljače 2022. godine.
Tada nisu uspjeli sjesti za stol, stvarno ne trebaju ni sada. Hrvatska, srećom, nije ratno izravno ugrožena, stoga njihovi odnosi ostaju alat za unutarnju političku borbu.
Za to vrijeme svijet ide dalje. Rat u Ukrajini globalno je osuđen. Sad se čeka da osuđen bude i inicijator tog rata, Vladimir Putin. Proces neće biti brz, kao što nije bio ni kad je srpska agresija na Hrvatsku bila tema, ali ipak smo se uvjerili da je međunarodna pravda možda spora, ali na kraju ipak i dostižna.