Put od Rijeke prema Dalmaciji uskoro će biti jedini logičan - autocestom s koje se vidi more
Cesta zvana čežnja uskoro bi trebala postati stvarnost – već do kraja godine očekuje se raspisivanje natječaja za gradnju dionice autoceste od Križišća do Žute Lokve, kako je potvrđeno iz Ministarstva prometa. Zahtjevna dionica tako bi mogla biti izgrađena do 2030. godine, a ako bude sreće, kako kaže ministar Oleg Butković – i nešto ranije.
To je sigurno cesta koju Riječani i Istrijani najduže i najčeznutljivije čekaju jer povezat će zapadni krak autocesta u Hrvatskoj, uključujući Ipsilon, s autocestom prema Dalmaciji. To će de facto napokon biti »nova jadranska magistrala« od Istre i Rijeke preko Hrvatskog primorja do Dalmacije.
O Žutoj Lokvi slušamo godinama, zbog nje su već padali ministri i vraćali se župani, jer je u Milanovićevoj vladi 2011. godine tadašnji kratkotrajni ministar prometa Zlatko Komadina inzistirao da uđe u tadašnji program građenja mreže autocesta, a kad u tome nije uspio kod vodstva vlastite stranke i vlastite vlade (kao što mu je još dosta toga drugoga ostalo blokirano kod Milanovića), na kraju je otišao, a Žuta Lokva ostala je visjeti u zraku sve dosad, dok jedan drugi ministar prometa koji ima isti senzibilitet za taj kraj i tu dionicu, Oleg Butković, nije odlučio krenuti i zagristi i taj zahtjevan zalogaj.
Cesta je, naime, tehnički kompleksna i veoma skupa, ali za Butkovića »pare nisu problem – para ima«. Naime, tih 800 milijuna eura koji bi bili potrebni za gradnju od Križišća do Žute Lokve Hrvatske autoceste financirale bi svojim zaduženjima, pri čemu je oko dvije trećine sredstava već osigurano, odnosno postoji razrađen model financiranja, dok bi ostatak sredstava tek trebalo osigurati. Naime, postojeći krediti HAC-a planiraju se reprogramirati, te oni pripremaju novi kreditni aranžman s hrvatskim poslovnim bankama koji bi omogućio prolongiranje otplate postojećih zaduženja do 2040. godine, uz istodobno osiguranje sredstava za gradnju preostalih dviju dionica u mreži autocesta. A do krajnjeg roka izgradnje ove trase, 2030. godine, i taj ostatak sredstava će se osigurati.
Riječ je o 56 kilometara dugoj dionici na kojoj je najzahtjevniji tunel Vratnik koji bi trebao biti dug više od tri kilometra. Jedan od bivših premijera, Ivo Sanader, čak je 2009. godine već svečano otvorio radove jer je već tada bila izdana i prva građevinska dozvola, ali ti radovi nikad nisu krenuli. Nije čudo da je onda Komadina 2011. računao da je ta dionica logičan slijed planova u njegovu tadašnjem ministarstvu, ali evo zbog unutarstranačkih sukoba u SDP-u između njega i Zorana Milanovića, ta cesta je i dalje ostala čežnjom.
Sve dosad, kad dobra financijska situacija za Hrvatsku i HAC omogućuje vrlo povoljan kreditni aranžman. Ta će cesta, uz dionicu Dubrovnik – Doli na samom jugu, zapravo biti završetak gradnje mreže autocesta u Hrvatskoj. Kad se riješe još te dvije točke, Hrvatska će u potpunosti biti povezana mrežom autocesta. Pritom je jedan dio trase ceste prema Žutoj Lokvi već ranije riješen – odavno samo Križišće, a odnedavno je u procesu i zaobilaznica Novog Vinodolskog. Tome treba dodati i drugu cijev tunela Učka te dionicu do Matulja što je već u realizaciji, a Riječane sigurno vesele i vijesti o skoroj gradnji novog izlaza Kozala, koji će uvelike rasteretiti ostale prilaze centru grada.
Ako i u idućem mandatu ostane ministar, Oleg Butković imat će pred sobom još veći novi zadatak, a to je ulaganje u željeznice koje postaju prvi prioritet, od modernizacije postojećih pruga do gradnje potpuno novih trasa prema Mađarskoj (što je također bilo pisalo i u programima Milanovićeve vlade 2011. godine, koji nisu realizirani). No, ovaj mandat bit će svakako upamćen po doista kapitalnim projektima poput Pelješkog mosta, druge cijevi tunela Učka, a sada evo i početka gradnje Žute Lokve. Za ovaj kraj to će napokon biti potvrda da je jednako vrijedan kao i neki drugi krajevi Hrvatske – jer dok se Pelješki most moralo čekati zbog načina financiranja, Žutu Lokvu se nažalost moralo čekati samo zato jer je ovaj kraj naprosto bio – zapostavljen. Bilo od raznih vlada, bilo zbog unutarpolitičkih sukoba. Sada to više nije slučaj, i put prema Dalmaciji uskoro će biti jedini logičan – autocestom s koje se vidi more.
Tihana Tomičić
Cesta zvana čežnja
Tihana Tomičić
01. lipanj 2023 12:06
Put od Rijeke prema Dalmaciji uskoro će biti jedini logičan - autocestom s koje se vidi more
Cesta zvana čežnja uskoro bi trebala postati stvarnost – već do kraja godine očekuje se raspisivanje natječaja za gradnju dionice autoceste od Križišća do Žute Lokve, kako je potvrđeno iz Ministarstva prometa. Zahtjevna dionica tako bi mogla biti izgrađena do 2030. godine, a ako bude sreće, kako kaže ministar Oleg Butković – i nešto ranije.
To je sigurno cesta koju Riječani i Istrijani najduže i najčeznutljivije čekaju jer povezat će zapadni krak autocesta u Hrvatskoj, uključujući Ipsilon, s autocestom prema Dalmaciji. To će de facto napokon biti »nova jadranska magistrala« od Istre i Rijeke preko Hrvatskog primorja do Dalmacije.
O Žutoj Lokvi slušamo godinama, zbog nje su već padali ministri i vraćali se župani, jer je u Milanovićevoj vladi 2011. godine tadašnji kratkotrajni ministar prometa Zlatko Komadina inzistirao da uđe u tadašnji program građenja mreže autocesta, a kad u tome nije uspio kod vodstva vlastite stranke i vlastite vlade (kao što mu je još dosta toga drugoga ostalo blokirano kod Milanovića), na kraju je otišao, a Žuta Lokva ostala je visjeti u zraku sve dosad, dok jedan drugi ministar prometa koji ima isti senzibilitet za taj kraj i tu dionicu, Oleg Butković, nije odlučio krenuti i zagristi i taj zahtjevan zalogaj.
Cesta je, naime, tehnički kompleksna i veoma skupa, ali za Butkovića »pare nisu problem – para ima«. Naime, tih 800 milijuna eura koji bi bili potrebni za gradnju od Križišća do Žute Lokve Hrvatske autoceste financirale bi svojim zaduženjima, pri čemu je oko dvije trećine sredstava već osigurano, odnosno postoji razrađen model financiranja, dok bi ostatak sredstava tek trebalo osigurati. Naime, postojeći krediti HAC-a planiraju se reprogramirati, te oni pripremaju novi kreditni aranžman s hrvatskim poslovnim bankama koji bi omogućio prolongiranje otplate postojećih zaduženja do 2040. godine, uz istodobno osiguranje sredstava za gradnju preostalih dviju dionica u mreži autocesta. A do krajnjeg roka izgradnje ove trase, 2030. godine, i taj ostatak sredstava će se osigurati.
Riječ je o 56 kilometara dugoj dionici na kojoj je najzahtjevniji tunel Vratnik koji bi trebao biti dug više od tri kilometra. Jedan od bivših premijera, Ivo Sanader, čak je 2009. godine već svečano otvorio radove jer je već tada bila izdana i prva građevinska dozvola, ali ti radovi nikad nisu krenuli. Nije čudo da je onda Komadina 2011. računao da je ta dionica logičan slijed planova u njegovu tadašnjem ministarstvu, ali evo zbog unutarstranačkih sukoba u SDP-u između njega i Zorana Milanovića, ta cesta je i dalje ostala čežnjom.
Sve dosad, kad dobra financijska situacija za Hrvatsku i HAC omogućuje vrlo povoljan kreditni aranžman. Ta će cesta, uz dionicu Dubrovnik – Doli na samom jugu, zapravo biti završetak gradnje mreže autocesta u Hrvatskoj. Kad se riješe još te dvije točke, Hrvatska će u potpunosti biti povezana mrežom autocesta. Pritom je jedan dio trase ceste prema Žutoj Lokvi već ranije riješen – odavno samo Križišće, a odnedavno je u procesu i zaobilaznica Novog Vinodolskog. Tome treba dodati i drugu cijev tunela Učka te dionicu do Matulja što je već u realizaciji, a Riječane sigurno vesele i vijesti o skoroj gradnji novog izlaza Kozala, koji će uvelike rasteretiti ostale prilaze centru grada.
Ako i u idućem mandatu ostane ministar, Oleg Butković imat će pred sobom još veći novi zadatak, a to je ulaganje u željeznice koje postaju prvi prioritet, od modernizacije postojećih pruga do gradnje potpuno novih trasa prema Mađarskoj (što je također bilo pisalo i u programima Milanovićeve vlade 2011. godine, koji nisu realizirani). No, ovaj mandat bit će svakako upamćen po doista kapitalnim projektima poput Pelješkog mosta, druge cijevi tunela Učka, a sada evo i početka gradnje Žute Lokve. Za ovaj kraj to će napokon biti potvrda da je jednako vrijedan kao i neki drugi krajevi Hrvatske – jer dok se Pelješki most moralo čekati zbog načina financiranja, Žutu Lokvu se nažalost moralo čekati samo zato jer je ovaj kraj naprosto bio – zapostavljen. Bilo od raznih vlada, bilo zbog unutarpolitičkih sukoba. Sada to više nije slučaj, i put prema Dalmaciji uskoro će biti jedini logičan – autocestom s koje se vidi more.