Uvodnik

Borba protiv demontera demokracije

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Hrvatska na vanjskopolitičkom planu traži dodatne osigurače za jačanje svoje pozicije unutar EU-a

placeholder


I dok u Sloveniji kuha zbog pojačavanja epidemioloških mjera, a u Crnoj Gori latentna napetost tinja oko pokušaja Beograda da svima i svugdje nameće svoj »srpski svet«, Hrvatska na vanjskopolitičkom planu traži dodatne osigurače za jačanje svoje pozicije unutar EU-a. Tako je premijer Andrej Plenković jučer sudjelovao na neformalnom sastanku grupe mediteranskih zemalja pod nazivom EU MED, čiji je deveti član sada postala.



Klub Med savez je država Mediterana i južnoeuropske unije koji uz Hrvatsku čine Cipar, Fracuska, Grčka, Italija, Malta, Portugal, Španjolska te Slovenija, koja je članstvo u toj grupaciji upravo i vezala uz Hrvatsku, odnosno zajedno su se pridružile grupaciji. Sve su zemlje ujedno i članice EU-a, sve osim Hrvatske su i dio eurozone, a sve osim Cipra i Hrvatske dio su schengenskog prostora. Grupa je neformalno osnovana 2013. godine u Bruxellesu, a godine 2016. donesena je Atenska deklaracija u kojoj se poziva na ulaganja za smanjenje nezposlenosti i poticanje rasta. Sudjelovanje Hrvatske na summitu jučer zapravo je tek prva stepenica nakon ulaska u taj, slobodno bi se moglo reći, elitni europski klub. Mediteranske zemlje povezane su zajedničkom poviješću, ali i zajedničkim temama razvoja jer u svojim BDP-ima imaju ogroman udio istih djelatnosti, turizma i pomorskog prometa, a dijele i slične probleme poput migracijskih pitanja. Činjenica da su vrata ovog kluba otvorena Hrvatskoj istovremeno kad i Sloveniji, mada je ona cijeli niz godina duže članica Europske unije, vjerojatno je razlogom za zadovoljstvo hrvatskih predstavnika na tom skupu. Pritom, sedam starih i dvije nove članice EU MED grupe razgovaralo je i o klimatskim promjenama, sigurnosnoj situaciji i gospodarskoj suradnji.



Naravno, afganistanska kriza i povratak talibana na vlast pokrenuli su pitanja o potencijalnoj migrantskoj krizi i novom migrantskom valu, ali čini se da je pritisak manji nego je Europa očekivala, što je za svih dobra vijest. Stav je da vanjska granica EU-a mora biti čvrsta i nepropusna, kako bi se zajednički sprečavale nezakonite migracije, ali istodobno i napraviti sve potrebne humanitarne geste za one ljude kojima treba pomoći u tim neželjenim migracijama. Balans između poštenoga pristupa i poštovanja zakona je nužan, ocjena je hrvatskog premijera s tog skupa. Europska unija u tom osjetljivom pitanju, naime, mora pažljivo balansirati jer istovremeno mora biti otvorena za pomoć ugroženima, ali i izbjeći nove nekontrolirane nalete ogromnog broja ljudi koji bez koordinacije država kroz koje potencijalno prolaze na svom putu prema zapadu, da se ne bi ponovila 2015. godina. U početku, Europa se pod tadašnjim valom nije snašla i prijetio je kaos, zato je važno da države Mediterana, koje su rubne prema istoku, zajedničkom politikom vode i koordiniraju ovu, i sve buduće migrantske krize.
Jednako kao što i hrvatska Vlada mora nastaviti pažljivo balansirati i oko epidemioloških mjera s kojima nastupa prema građanima. Primjer Slovenije pokazuje kako je malo potrebno da se zapali iskra i da na ulicama poleti suzavac, a upravo danas u Zagrebu će se održati veliki antivakserski skup, na kojem će se mjeriti tolerancija države prema nepoštovanju mjera. Iako su hrvatske mjere relativno liberalne, vidjelo se na primjeru učenika, odnosno njegove antimaskerske obitelji u Krapini da sustav neće trpiti nepoštovanje tih mjera. Vjerojatno u samom vrhu izvršne vlasti postoji stanovito razočaranje time što i Hrvatska još uvijek spada među one države u kojima je cijepljenost ispod 50 posto odraslog stanovništva. Sve demokratske države Europe, pa i one iz grupacije EU MED trebaju oprezno kalibrirati svoje politike prema nezadovoljnicima ovim mjerama, jer u svakoj od tih država prijeti opasnost da kroz određeno vrijeme, nakon ovako velikih kriza kao što su koronakriza ili migrantska kriza, društvima zavladaju »demonteri države«, razni anarhisti, antisistemske skupine ili bizarni populistički »lideri« koji će pokušati poentirati na negativnim društvenim promjenama do kojih mogu dovesti ovako duboke ili dugotrajne krize. I Hrvatska je prošle godine imala jedan primjer terorističkog napada na zgradu Vlade, a nijedna takva situacija nije bezazlena niti bagatelna. Zato svaka međunarodna suradnja koja će se primarno baviti zadržavanjem dostignutih standarda demokratskih društava, i posljedično tome razvojem, nije uzaludna ili nepotrebna.