Ne bu to dobro – komentirao je prije samo nekoliko dana zloguki prorok s Pantovčaka Zoran Milanović govoreći o novom predsjedniku SDP-a Peđi Grbinu. Svog je štićenika, kako ga je sam nazvao, Milanović potpuno neočekivano iskritizirao i rekao da neće znati dobro voditi stranku.

I nakon samo nekoliko dana, pokazalo se da je novi šef SDP-a, i prije nego je preuzeo poluge upravljanja strankom u ruke, već gotovo dekapitiran.

Pritom, može se raspravljati o tome je li Grbinu bilo mudro što je pomislio da s pobjedom od 65 posto glasova svih članova SDP-a ima čvrstu bazu da odmah počne donositi nove, pa i kadrovske odluke.

Također, može se raspravljati je li mu bilo mudro istog trena krenuti u kadrovska raščišćavanja i micati Rajka Ostojića, Nikšu Vukasa i ostale pripadnike suprotne struje.

Da se razmišljati i o tome nije li mu bilo pametnije da pričeka, da vidi kako stoji na Glavnom odboru, ima li većinu u svim tijelima u stranci, pa da onda krene u boj s ljudima koji su mu najmanje dvije godine u stranci radili o glavi.

Pitanje je i je li traljavo odradio pripremu za svoje prijedloge – politika se vodi tako da najprije svih čuješ, malo popričaš s ljudima, lijepo ih zamoliš za podršku ili nečim zaprijetiš, možda nešto obećaš, što god, bilo čisto ili prljavo, kako to već ide, ali da znaš na čemu si već unaprijed.

Inače i ne ideš u sječu glava, i to onih najmračnijih meduzinih glava čiji te pogled kasnije okameni i sruči na tebe prokletstvo za sva vremena.

U svemu tome Grbin je možda pogriješio. Jednostavno se nije sjetio, kao izborni pobjednik koji je pobjedu dobio matematički čisto, da postoje ljudi koji naprosto nemaju namjeru poštivati izborni rezultat i 65-postotnu podršku članova stranke.

Nije mu palo na pamet da će to netko osporavati, čak i ako krene u smjene. Mislio je, pa skinut ćemo samo nekoliko ljudi, a ostalih 20 nećemo dirati. Sad sam predsjednik, imam na to pravo.

I u svemu tome možda je krivo procijenio.

Ali Davor Bernardić! Doći na klub zastupnika i sukobiti se s novoizabranim predsjednikom stranke koji ima pun legitimitet nakon što je sam doživio neviđen izborni poraz, bježao mjesecima od medija, a na radno mjesto u Sabor nije dolazio, to je zaista rijetko viđen politički bezobrazluk.

Je li ga netko ondje pitao: doista, Davore, kako te nije sram?

Čovjek koji je u kampanji ponavljao fraze bez sadržaja, koji ni po čemu nije pridonio rastu stranke na terenu, koji je iz SDP-a isključio brojne normalne i vrijedne ljude poput Miranda Mrsića i drugih, za kojega se od prvog dana znalo da ne može biti nikakav kandidat za premijera, koji je potrošio četiri godine vođenja SDP-a uzalud, u vjetar, razočaravši toliko velik broj građana zbog toga što je sa scene s njim praktički nestala lijeva i građanska politika, sada se sjetio nekome soliti pamet ili zapapriti?

Optužio je Grbina za revanšizam, a sam ga je provodio. U trenutku kad je Zoran Milanović izgubio izbore, on se mirno povukao, zamrznuo mandat u Saboru i više se nikad nije vratio u saborske klupe kvariti Bernardiću poslove.

Barem nominalno, nije se miješao u stranačku politiku. Nasuprot tomu, Bernardić nakon svog epskog poraza na parlamentarnim izborima dolazi dezavuirati izborni rezultat novog predsjednika koji je, jednostavno govoreći, čist. Dobiven je na poštenim izborima koje nitko nije osporio.

Pa ako ne želiš biti dio organizacije čije ti je vodstvo neprihvatljivo, otiđi. Ili pričekaj neke nove okolnosti. Umjesto toga, Bernardić i društvo odlučili su se za rušenje i novi cirkus servirajući svoju osvetu hladnu.

»Želim ti mir, kakav sam i ja imao«, izjavio je Bernardić na primopredaji stranke Grbinu u subotu navečer. Rečeno – učinjeno.

No, teško da se ova stranka više može oporaviti nakon svega ovoga. Ona je doslovno podijeljena popola, kao motornom pilom. A zašto da se oko toga i brinemo? Građani su pokazali da im više ne vjeruju.