Vjerojatno kao nikad dosad, ovi će lokalni izbori biti poprište prljave kampanje, fabriciranih informacija i mase »fake newsa« na društvenim mrežama. To je, naravno, u ovom trenutku više rezultat promjena u tehnologiji i dostupnosti društvenih mreža sve većem broju ljudi, pa samim time i eksponencijalnog rasta neprovjerenih ili umjetno generiranih »činjenica«, no to je također i odraz imidža hrvatske politike u cjelini danas.

Zanimljivo, jedna od glavnih žrtava te situacije na početku ove još neformalne kampanje je – HDZ. Upravo je njihov kandidat u Zagrebu, Davor Filipović već doživio dva udara, najprije lažnu naslovnicu s njegovim likom i izjavama, a sada, barem prema tvrdnjama službenog HDZ-a, i lažnu anketu koja se pojavila u nekim medijima. Prema toj anketi znatno ispred svih vodi Tomislav Tomašević, slijedi Joško Klisović, dok su Filipović i Milan Bandić obojica izrazito slabi, i ne dosežu ni do deset posto glasova. Ako bi se tome vjerovalo, ispalo bi da je ljevica već i prije službene kampanje na skoro 50 posto podrške, dok cijela desnica, ako tako brojimo HDZ i Bandića (koji im je partner već nekoliko godina i u Saboru, a i podupiru se u Gradskoj skupštini) sve skupa bila na manje od 20 posto. To sigurno nisu realne brojke, bez obzira na to što desnica godinama muku muči da osvoji glavni grad i urbanu strukturu građana u Zagrebu. HDZ je čak službeno demantirao da takva anketa postoji, a bila je pripisana upravo HDZ-u, stoga je jasno da počinje rat anketama, i to doslovce u svih 500 lokalnih jedinica u Hrvatskoj, i 20 županija.

U svakoj od njih održavaju se 16. svibnja lokalni izbori i u svakoj od njih vodit će se slični ratovi. Naravno, nemaju svi medije koji ih prate, pa će glavno poprište tih ratova biti društvene mreže, stoga se i lažne informacije, kao i govor mržnje koji će iz toga proizaći kad krenu obračuni na društvenim mrežama, doista u velikoj mjeri zagaditi javni prostor u Hrvatskoj u narednim mjesecima. Taj će virus biti podmukliji od korone.

Naravno, Zagreb je signifikantan u tom smislu kao najveći grad, no nema puno razlike ni na drugim razinama. I u Rijeci već mjesecima traju ratovi aktera lokalnih izbora na društvenim mrežama, a i riječka anketa pokazala je da akteri izbora na sve načine pokušavaju biti prisutni, pa čak i uz korištenje tehnoloških alata koji su »običnim« ljudima nepoznati, a njihova je svrha manipulacija. Jasno je to iz postotaka koji su se pojavili – neki od autsajdera, za koje se doista može staviti ruka u vatru da ni u snu ne mogu prijeći pet posto podrške građana, a možda niti svega jedan posto, u toj su anketi od starta imali i po 10, ili 20 posto podrške. Neki od favorita krenuli su junački i dugo vodili, no tada se pokazalo da na kraju ipak velike stranke, poput SDP-a u Rijeci, sa svojim članstvom i infrastrukturom ipak ne mogu biti nadigrane, pa su na kraju i pobjednici tih »izbora«.

Iako izdavači imaju ograničenja, te se samo jednom može glasati s iste IT adrese, političke stranke i kandidati služe se tehnikama kupovine »glasova« – doslovno je moguće putem interneta nabaviti takvu softversku opremu kojom se režira takva prevara. Botovi uključuju umjetni utjecaj na odnos glasova uz pomoć softvera za skrivanje korisnikove prave IP adrese, a upućeni kažu da se takav softver može nabaviti već za 11 eura. Stoga se i može dogoditi da u nekim anketama broj glasova praktički prelazi broj realnih birača s pravom glasa, a izdavači su općenito na mukama da li uopće pokušati kreirati istraživanja javnosti, ako će ona na kraju biti samo poprište financijske snage neke od stranaka ili kandidata u želji da si osiguraju dojam uspjeha.

S druge strane, rezultati anketa itekako utječu na birače – ako građani vide da neki njihov pulen stoji loše u anketama, to psihološki utječe i na njega jer nitko ne voli baciti svoj glas. Isto je i s favoritima anketa – svatko voli podržati pobjednika. Stoga je jasno zašto se političke stranke itekako bave ovom vrstom utjecaja na svijest birača. Uostalom, Donald Trump je na taj način još prije pet godina uspio dobiti izbore u Americi, a tehnologija je u međuvremenu toliko napredovala da danas nema poštenog penzionera koji nema Facebook ili čak Instagram i druge mreže. To je, naravno, bitno u kontekstu činjenice da je upravo starija populacija najvjernija biračka baza velikih stranaka i općenito populacija koja u najvećem postotku izlazi na izbore.

U svakom slučaju, slijede nam tjedni i mjeseci hibridnih ratova, od Zagreba do Prevlake.