Špajza

SANJA MODRIĆ Čovićevo lisičje slavlje u Banjaluci

Sanja Modrić

Photo Dejan Moconja/PIXSELL

Photo Dejan Moconja/PIXSELL



Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.


PONEDJELJAKCrne ovce tople obitelji Đakić


Josip Đakić, predsjednik HDZ-a u Virovitičko-podravskoj županiji i vječni stranački namjesnik na čelu Hvidre, ogradio se od odvratnog postupka svog sina Ivana Đakića koji je »srbićima« na pravoslavni Badnjak »čestitao« fotomontažom ustaše s odrubljenom glavom, srpskom, naravno.


U funkciji visokog funkcionera HDZ-a, roditelj 22-godišnjeg člana HDZ-a i već ponosnog vlasnika hotela u Pitomači najoštrije je osudio i izrazio žaljenje »zbog nepromišljenog postupka ovog mladog čovjeka, koji nije odgojen da bi mrzio ili da bi širio govor mržnje«. Po osupnutom tonu ove reakcije reklo bi se da je taj jedan od ukupno četvorice Đakićevih sinova naprosto ispao trula jabuka na inače zdravom stablu obitelji. Mladac je i lani, pred više svjedoka, prijetio novinaru Ivanu Žadi da će ga »zatući« i za to je zaradio kaznenu prijavu s kojom nije poznato što je.




Tko ne zna, ispravno će primijetiti da se poremetnje ponekad dese i u sasvim okej porodicama, jedan zabludi i sramoti ostale.


No, u toj navodno toploj obitelji – koja navodno ne odgaja za mržnju i nasilje – ima još crnih ovaca. Drugi sin Hrvoje osuđeni je nasilnik. Kažnjen je zatvorom i uvjetno jer je u Zadru autom naciljao nekog mladića pred disko klubom. Pokušavao ga je pregaziti tri puta, treći put mu je uspjelo. Za preostala dva sina ne znamo kakvi su i čime se odlikuju u svom kraju, ali ni otac Hrvoja i Ivana, ako ćemo pravo, nije primabalerina.


Novinar Žada tvrdi da Josip Đakić »ima svoje ljude u policiji i DORH-u«, da kadrovira kako ga je volja i da se bez njega »ništa ne može«. Nakupi kaznenih i prekršajnih prijava na temu nezakonitih radnji i nasilničkih ispada, ali od njih nikad ništa ne bude. Kaže zasad nezatučeni Žada.


A premijer Plenković smatra da je sada sve u redu oko ovog sadašnjeg »krajnje neprimjerenog« ekscesa iz obitelji Đakić jer je on to osobno osudio »kao predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a«. A i momak se ekspresno iščlanio iz HDZ-a. Pa županija sada može biti mirna. A Josip Đakić, dobar odgojitelj crnih ovaca, može i dalje voditi HDZ. I Hvidru.



UTORAKBlagdanski mir u Domu zdravlja Požega


Sreća da je Požega za vrijeme blagdana bila sretne ruke pa nitko nije umro. Jer se požeški Dom zdravlja, u kome se liječi 70 tisuća stanovnika, predao odmoru i slavlju te su u to ime zatvorili butigu. Premda subotom, nedjeljom, praznicima i blagdanima svi domovi zdravlja po zakonu moraju osigurati dežurstva liječnika obiteljske medicine do 20 sati, u Požegi ništa od toga. Pa su pacijenti kojima je 1., 5. i 6. siječnja trebala pomoć poljubili vrata doma zdravlja, javlja kolega Drago Hedl, koji Slavoniju ima u malom prstu. Zato su trčali u Hitnu pomoć i požešku bolnicu pa fatalnih ishoda ipak nije bilo.


– Što bi se dogodilo da su raspoloživi timovi požeške Hitne službe bili na terenu i da nitko nije mogao primiti pacijenta koji je bio životno ugrožen? – ispravno pita jedan požeški liječnik.


Treba li nam još jedan slučaj Metković ili Zaprešić, gdje su dječak i mladić preminuli zbog raspadnutog Kujundžićevog zdravstvenog sustava u kome je, kaže on, sve u najboljem redu. Dodajem toj neslanoj šali i jedan privatni primjer od nekidan: u jednom zagrebačkom domu zdravlja rekli su mi da je neurološka ambulanta do daljnjega zatvorena jer svi koriste godišnji odmor.


A usto čujemo da će u Metkoviću nadrapati upravo ta liječnica Ksenija Kaleb koja je jedina odmah primila i pregledala kasnije preminulog dječaka, utvrdila da je u smrtnoj opasnosti i poslala ga u Split. Oni koji su ga danima vraćali kući – neće. To su te nepregledne ljepote »funkcionalnog« zdravstvenog sustava za koji plaćamo 16,5 posto od svake mjesečne plaće.



SRIJEDAAna ovo ne razumije


Ana čisti po zagrebačkim kućama, radi to zdušno, veselo i ponosno i lijepo zarađuje. Jedne mračne večeri 1991. pobjegla je iz Banjaluke s tek prohodalom kćeri, sinom od nekoliko mjeseci, mužem, svekrom i svekrvom. Ostavili su sve. U Zagrebu su dugo živjeli zajedno u 20 kvadrata izbjegličkog hotela, ali radili su sto skromnih poslova pa pomalo izgradili kuću i stekli sve što im je potrebno. Ana je Hrvatica, ostala je zdrave glave premda je morala napustiti svoj dom pred karadžićevskom čizmom.

Priča mi da ih je u Hrvatsku prebacio jedan banjalučki Srbin i sam riskirajući progon. Kaže da za nju postoje samo ljudi i neljudi i da u ratu uvijek isplivaju govna. Sada očekuje samo malo poštovanja za svoju obitelj, za stotine tisuća Hrvata i Bošnjaka protjeranih iz svih krajeva današnje Republike Srpske i za sve nevine ljude čiji su se životi urušili u ratnom ludilu početkom devedesetih.


Ali klikne TV i ima što vidjeti. Veleposlanik Republike Hrvatske Del Vechio plus Dragan Čović na čelu cijele delegacije HDZ-a BiH proslavljaju u Banjaluci Dan Republike Srpske. Hrvatsko izaslanstvo gostuju na Dodikovoj svečanoj akademiji gdje se prigodno odlikuje časnika JNA Slavka Lisicu, koji je kod nas osuđen na 15 godina za ratne zločine na području Šibenika.


U prvom prvcijatom redu, s današnjim čelnicima krvave Karadžićeve paradržave, sjedi počasni doktor Zagrebačkog sveučilišta i Plenkovićev osobiti štićenik Dragan Čović i odaje počast njihovom neustavnom prazniku.


Ana ne razumije zašto su joj udruženim snagama odlučili sadistički pljunuti u lice. Ne razumije nitko normalan. Ali lisice uvijek igraju svoju lisičju igru.



ČETVRTAKKrpa preko očiju


Delegacija izraelskog Ministarstva obrane bila je u Zagrebu, sastali su se s Krstičevićem i Plenkovićem, posao s avionima je propao, ali nitko nije pogriješio, nema troška za porezne obveznike, idemo dalje, ostajemo veliki prijatelji.


U podtekst ove hrvatsko-izraelske PR idile ugrađeno je s obje strane da su krivi jedino Amerikanci jer, eto, ne dopuštaju preprodaju svoje robe, pa još poklonjene, pa još s drastično izmijenjenim performansama kao što je to slučaj kod Baraka F-16. Nego – ma zamisli ti to – traže da potrebne preinake obavi njihov konstruktor i proizvođač aviona Lockheed Martin i tako a) naplati svoje ekspertno znanje i b) spriječi kompromitaciju svoga branda na svjetskom tržištu.


Taj je pristup poznat i logičan, a iz SAD-a je odavna stiglo upozorenje kako se prodaja jedino može obaviti. No taj »fantomski« non-paper, na vrijeme dostavljen na sve bitne adrese u Hrvatskoj – nitko nije vidio. Krstičević, Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović zavezali su krpu preko očiju i sada se iz kaše koju su zamijesili vade laganjem. Ili laže Trumpov ambasador Robert Kohorst? Jer netko laže, nema trećega.


No najbizarnije je na koncu ponašanje naših dužnosnika i MORH-ovih stručnjaka uključenih u ovu blamažu koji sada, u svim mogućim začudnim varijantama, kao papagaji ponavljaju kako je propast ugovora zapravo izvrsna stvar za Hrvatsku. Jerbo smo »naučili lekciju« i drugi put ćemo sigurno odigrati fenomenalno. Nitko od njih ne gnjavi se »suvišnim« objašnjenjima zašto lekciju nismo savladali prije nego što se Hrvatska odlučila na Izraelce, a imali smo sve elemente. Jer onda bi, jasno, kao u svakoj suvisloj državi, za ovo morale padati glave.



PETAKZakon o beznačajnosti u Ini


Drugi događaji pojeli su vijest da ćemo se s Inom uskoro moći definitivno pozdraviti. Ne samo da nema ništa od otkupa MOL-ovog dijela u skladu s Plenkovićevim obećanjem od prije dvije godine, nego se utjecaj hrvatske države u Ini dodatno smanjuje i ide k potpunoj beznačajnosti.


Taj kurs amenovat će Vlada izmjenama zakona koje je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike pustilo u javnu raspravu nakon upozorenja Europska komisije da je uloga hrvatske države u Ini pretjerana. I bez tih novih odredbi, Vlada je prije Nove godine već dopustila zatvaranje Rafinerije u Sisku što je ministar Tomislav Ćorić popratio komentarom da je to »jednostavno put kojim treba ići«.


No, daljnje promjene tek stižu. Uloga naše Vlade u »strateškoj hrvatskoj kompaniji« svodi se na dva predstavnika u Upravi umjesto sadašnja tri, ali bez prava glasa, te suglasnost za stjecanje većinskog paketa dionica. Lete van odredbe o ekskluzivnom pravu hrvatske strane da kontrolira sve vlasničke promjene, pravu veta na ključne odluke uprave te pravu prvokupa imovine društva po tržišnoj vrijednosti u slučaju likvidacije.


U svojoj predizbornoj kampanji HDZ je tvrdio da povlačenje iz Ine ne dolazi u obzir i da ga oni neće dopustiti. Već gašenje sisačke rafinerije pokazalo je koliko su ta obećanja vrijedila.