Ustvrditi da su i hrvatski Srbi politički Hrvati – to jest nekakav politički program. Nacionalistički program, istina, prema manjinama asimilatorski, nepatvoreno tuđmanovski, postjugoslavenskoj situaciji neprimjeren, diskriminatoran i potencijalno opasan – ali program. No izjaviti da zaziv »građanske i građani« isključuje one što žive na selu – to je naprosto neznanje. Golo, ridikulozno neznanje.

  Nemoguće je da Grabar-Kitarović nije znala što govori. Nemoguće je da političarka školovana u Americi, kolijevci ustavne republike utemeljene na građanskoj jednakosti nasuprot privilegijama plemena i roda, ne razlikuje politički pojam građanina od teritorijalne odrednice mjesta stanovanja. Nemoguće je da bivša ministrica vanjskih poslova europske demokracije, veleposlanica u SAD-u i pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, ne razumije da se, u rječniku liberalne demokracije, svi žitelji jedne države nazivaju »građanima« baš zato da se istakne njihova jednakost u pravima i obvezama. Nemoguće je da predsjednica demokratske države ne razumije da bi u slobodnome društvu baš te odrednice – »građanka«, »građanin« – trebale biti najvažnije političke definicije pojedinca, a da bi sve druge – etnicitet, religiozni, spolni, rodni i svaki drugi identitetski odabir – morale biti drugorazredne. Nemoguće je da Grabar-Kitarović sve to ne razumije i ne zna. A ako pak doista ne zna, trebalo bi, za dobro demokracije, objasniti joj temeljne pojmove.

  Ali zašto je onda sve to ipak rekla? Jer je neznanje prigrlila kao argument politike. Jer je ignoranciju svjesno pretpostavila znanju, bez kojega nema ni političkoga, ni bilo kakvog drugog racionalnog odlučivanja. Bit će da je u nekom selu, jednome od mnogih koja je u kampanji obišla, netko neuk prišao i dobacio da ga vrijeđa kada Josipović – ili možda Mesić? – Hrvate oslovljava s »građanke i građani«, jer to, eto, »isključuje nas sa sela«. I Kolinda se dosjetila: vidiš kako i neznanje može koristiti stranci! Umjesto da riskiramo nepopularnost, obeshrabrujući ljude nerazumljivim lekcijama demokratske abecede, možemo i neukost pretvoriti u argument! I stvar, bogme, sjajno funkcionira: u ovoj raspomamljenoj atmosferi mržnje, u kojoj će i televizijsku voditeljicu zasuti prijetnjama, pojmu »građanke i građani« lako je prikrpiti zloguku konotaciju – onu prešućivanja hrvatstva i pomanjkanja domoljublja, sjenu »onih koji nisu željeli Hrvatsku«…

  Tako, eto, i naizgled demokratski zrela političarka može poduprijeti politiku prijetnji – a da to tako ne izgleda. Združena, pak, s programom pretapanja manjina u Hrvate, groteskna invektiva Grabar-Kitarović ne ostavlja mjesta dvojbi da izabrana predsjednica spremno prihvaća epizodnu ulogu u novome krugu farse za koju Karamarkov HDZ upravo postavlja kulise. Moto tog prljavog kazališta bit će onaj stari, zlokobni, svima poznati ali ne i potrošeni slogan s pročelja Orwellova Ministarstva istine: »Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.«