Hrvatska je ustavnoj krizi. Čak štoviše, u krizi je cijeli politički sustav, sustav donošenja odluka i sustav funkcioniranja institucija u Hrvatskoj – tako otprilike ovih dana govori saborski zastupnik Josip Kregar, upozoravajući da se odluke u vrhu države donose u dnevnopolitičke svrhe, pa čak i ustavne promjene. Zbog toga, Kregar je odlučio napustiti klub SDP-a, a razlog više je činjenica da nema ni ekonomskih reformi, te je sustav praktički postao sam sebi svrhom.

No, profesora nema tko da sluša… Na skupu SDP-a u Tuhelju proteklog vikenda Kregar je pokušao progovoriti o krizi sustava i probuditi zastupnike da razmisle o dometima svoje politike, no – gle čuda – šefa stranke Zorana Milanovića cijeli dan nije bilo u dvorani gdje se vodila rasprava o radu Vlade i koalicije, te su Kregarove riječi otišle u vjetar.

Nije Kregar jedini. I Goran Čular sa FPZG-a upozorava da bi na ljevicu trebao otrežnjujuće djelovati nedavni referendum, odnosno činjenica da ono što se zove vladavina naroda već poprima neželjene oblike, jer se političke odluke ne donose moću vladajućih u institucijama sustava nego voljom dobro organiziranih grupa građana, odnosno da poluge moći u hrvatskoj državi trenutno nisu u rukama onih koji imaju institucionalni legitimitet.

Tu nemoć institucija pokazao je i slučaj Mamić, kad je neki obični sudac bez imalo svijesti o tome da živimo u građanskoj državi, u kojoj apriori treba bespogovorno šitititi ljudska prava, mrtvo-hladno oslobodio Zdravka Mamića za nacionalističko vrijeđanje ministra Željka Jovanovića. Taj sudac očito nema ni najmanji strah od činjenice da je oslobodio jednog verbalnog nasilnika i poticatelja mržnje. Dapače, Ministarstvo pravosuđa sad najavljuje izmjene kaznenog zakona jer je to jedini način da se doskoči situaciji u kojoj suci mogu parafašiste puštati da u javnoj sferi izjavljuju štogod im padne na pamet.

O tome da u ovoj državi nedostaje strahopoštovanja prema institucijama pokazao je i Vukovar, kad je zaustavljena Vladina kolona. Puzajući državni udar izvela je grupica ljudi, bez ikakve bojazni da bi za to mogli odgovarati. Nikom ništa. Šef države prozivao je obavještajne službe, ali izvršna vlast nije se upecala.

I na koncu – ustavne promjene. Dokaz da vladajuća ekipa ne kontrolira situaciju. S HDSSB-om tikve saditi pokazalo se kontraproduktivnim, što nije nikakvo iznenađenje. Ako će HDSSB biti glavni zaštitnik ljudskih prava u državi, i to baš prava Srba, ako će baš HDSSB biti onaj na kojega će se SDP-ova većina osloniti u raspetljavanju ionako zapetljanoga slučaja lex Perković, tada je to otpočetka bilo teško povjerovati. Nasuprot tome, predsjednika države Ivu Josipovića ignoriralo se u izmjenama Ustava, pa je on svoje primjedbe, makar je po zakonu ovlašteni predlagatelj, poslao Saboru »da si barem olakša dušu« kad ga već Peđa Grbin u Odboru za Ustav ništa nije pitao.

Na apsurd te situacije upozorava profesor ustavnog prava Branko Smerder, ali iz SDP-a mu lakonski poručuju da nisu ludi da podrže Josipovićeve ideje, kad će onda izgubiti HDSSB-ovo ruke za dvotrećinsku većinu.

Sada više nema HDSSB-a, ali ni Josipovićeve podrške. Pitanje je stoga kada će se ustavne promjene uspjeti provesti.

Dotad će se možda i referendum o ćirilici morati provesti, a slučaj lex Perković okončati kako nitko nije želio.

Vlast više ne uspijeva provesti vlastite političke odluke. Kriza sustava je više nego očita, curi kroz sve pore. U Vladi bi se netko napokon trebao zabrinuti.