I evo ti još jedne hrvatske stranke, nakon HSP-a Ante Đapića i Danijela Srba te HSLS-a Đurđe Adlešić i Ivana Čehoka, koju nije odnijela divlja bujica, niti su ih iz zasjede mučki likvidirali protivnici, nego su ih uništila njihova vodstva. Pritom Bajs, naravno, nije neki upečatljivi maher za bilo što. Niti je bog zna kako talentiran. Niti je, budimo otvoreni, neka markantna politička veličina oko koje bi se ikad otimao bilo tko izvan kakve kadrovski beznadno isušene i podkapacitirane provincije. A nije sigurno ni neko nevinašce jer je i on fino prosperirao od trgovačke politike HSS-a.
Ali Bajs je barem poznat hrvatskom biračkom tijelu, za razliku od, primjerice, Branka Hrga, koji je zvijezda eventualno u Križevcima gdje su ga, kao gradonačelnika, ljudi, sretali. Bajs je u bivšoj vladi bio ministar turizma u sklopu Friščićeve pogodbe sa Sanaderom. I to je bio dosta uspješan ministar. U redu, s komplimentima u ovakvom slučaju treba biti štedljiv i obziran u svjetlu činjenice da je turizam u Hrvatskoj uvijek sretni resor, pa zato svi ministri plavog mora i žarkog sunca automatski postaju vrlo pozitivna lica, čak i bez velikoga talenta i truda.
Bajs svakako nije ništa osobito uprskao. Ispočetka je prostodušno priznao da nikad zapravo nije bio u hotelu pa su mu se svi smijali. No poslije je odrađivao posao sasvim O.K., ništa lošije nego sve te velevažne HDZ-ove marke od kojih je bar pola u hodu zglajzalo na Fimi mediji. Hrgu bi, dakle, bilo puno bolje da se lijepo dogovorio s Bajsom i da je uspio zatomiti svoju nekontroliranu pohlepu za zastupničkim mandatom, šteta da mu to netko otvoreno ne kaže iz te HSS-ove nove vlasti. Bajs, naime, ima tu i neko pravo jer je na izborima bio drugi na listi iza Friščića i jer je bivši predsjednik njemu prepustio da sjedi u Saboru kad se on odlučio povući iz politike. Hrg je pritom na listi bio četrnaesti, što i nije bila nerazumna odluka tadašnjeg vodstva s obzirom na Hrgovu opću popularnost.
To što je on, u raspletu nepovoljnih okolnosti za HSS, početkom godine pobijedio Bajsa, i nije neki krunski argument da traži Bajsovo povlačenje iz Sabora. Jer Friščić i Bajs, kako god okreneš, ipak su taj položaj osvojili. A sukob nije ni racionalan. Jer za HSS bi svakako bilo bolje da u njihovo ime u Saboru govori Bajs, nego Hrg koji je, čak i u sretnom trenutku svoje pobjede, umio skandirati samo teške floskule o “velikoj nacionalnoj osviještenosti HSS-a, ali i idealima socijalne pravde”.
Principijelni je Hrg u pravu kad kaže da je Bajs sve dobio od stranke, a sada odbija vratiti mandat jer gleda samo svoju svoju korist. Ali u HSS-u to nije ništa novo. A i Hrg će teško ikoga uvjeriti da ovaj skandal s Bajsom izvodi zbog stranke, a ne zbog sebe.
