Gotovo sve pašnjačke površine u krškom području Hrvatske mogu se certificirati za ekološku proizvodnju pa je moguće djelatnost proširiti i na preradu u proizvode zaštićene tržnim oznakama zemljopisnog podrijetla i izvornosti, a dobra je i mogućnost za plasman takvih proizvoda za koje potrošači pokazuju sve veći interes.

Lička i paška janjetina, paški sir, lički škripavac, istarski pršut… samo su neki od hrvatskih autohtonih proizvoda kojima su kvaliteta, izvornost i zemljopisno podrijetlo priznati i na razini Europske unije. No, lokalna gastronomija Hrvatske, koja čini nezaobilaznu sastavnicu turističke ponude, isto tako nezamisliva je i bez creske janjetine, kvalitetnog mlijeka, domaćega meda…
Kroz povijest generacije su čuvale od zaborava te specifične lokalne proizvode, recepture i metode njihovog pripravljanja i oni danas čine okosnicu hrvatskog ekoturizma, sve traženijeg segmenta turističke ponude, pružajući doživljaje nečega što je drugačije, a to znači lokalno, izvorno i tradicijsko.

Veliki potencijal

Ono što te proizvode čini drugačijim, posebnijim od drugih činjenica je da su oni rezultat posebnoga uzgoja stoke – među kojima su i brojne izvorne pasmine goveda, ovaca, koza i kopitara – baziranog na dugoj tradiciji ekstenzivnog stočarstva na krškim pašnjacima. Zbog toga ne čudi da se o njima danas sve više govori kao o značajnom potencijalu poljoprivredne proizvodnje, prvenstveno stočarstva.
Krški pašnjaci Hrvatske veliki su zemljišni resurs. Površina krških pašnjaka klasificiranih kao poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj iznosi 115.573 hektara. Prostire se na području devet županija, pri čemu najveću površinu krških pašnjaka imaju Zadarska i Ličko-senjska županija. Od te ukupne površine, čak 70 posto je prihvatljivo za napasivanje. Njima gospodare Hrvatske šume koje u zakup daju 42.361 hektar površine šumskog zemljišta za korištenje u svrhu pašarenja i to najviše u Šibensko-kninskoj i Ličko-senjskoj županiji, dok je najviše dostupnih zemljišta za zakup krških pašnjaka u Zadarskoj županiji.
Prema podacima Ministarstva gospodarstva, u Hrvatskoj je zaključno s 10. srpnja 2020. godine bilo ukupno 11.281 poljoprivredno gospodarstvo koje je posjedovalo krške pašnjake, u prosjeku 10 hektara svaki. Najveća koncentracija im je u Ličko-senjskoj županiji gdje ih je registrirano 2.707 i u Zadarskoj županiji njih 2.276. Analiza iskorištenosti krških pašnjaka za stočarsku proizvodnju pokazala je da je tijekom 2019. i 2020. godine stoka bila registrirana na ukupno 7.361 poljoprivrednom gospodarstvu te su prošle godine zabilježena ukupno 78.937,3 uzgojna grla. Povećanje je to za 9,42 posto u odnosu na godinu ranije kada je na poljoprivrednom gospodarstvu bilo registrirano 74.379 uzgojnih grla.

Ograničavajući faktori

Ti podaci svakako ohrabruju, ali ne i dobna struktura nositelja poljoprivrednih gospodarstava. Podaci Ministarstva gospodarstva, naime, pokazuju da je najviše onih iznad 65 godina (42,27 posto), nakon čega slijede osobe mlađe od 40 godina, odnosno mladi poljoprivrednici (12,97 posto), dok ih je u dobnoj skupini između 56 i 60 godina 11,28 posto.
Veći udio starijih dobnih skupina poljoprivrednih proizvođača, kao i mali broj zadruga i ostalih oblika poslovnog povezivanja, te usitnjenost pašnjačkih površina, ograničavajući su čimbenici razvoja pašnjačkog stočarstva, identificirani u Inicijalnoj studiji koja čini polazišnu točku i podlogu za dublju analizu potencijala pašnjačkih površina i stočarske proizvodnje na krškom području te za definiranje mjera za razvoj pašnjačkog stočarstva, što je jedan od projekta Ministarstva poljoprivrede.
Studija je dala i odgovor na pitanje zašto se ta depopulacija, posebno mlađeg stanovništva, događa na tim područjima, a to je manjak gospodarske i društvene infrastrukture. Naime, u krškom području, kako je navedeno, nedovoljno je kapaciteta za preradu mlijeka, a postojeće klaonice nisu adekvatno raspodijeljene. Osim toga, jedinice lokalne samouprave na kojima se nalaze krški pašnjaci – osim onih u obalnom području Hrvatske – općenito iskazuju slabije razvojne pokazatelje pa i nisu osobito atraktivne za naseljavanje.

Uz stočarstvo, ovo je kraj koji obiluje i uzgajivačima voća i povrća, a mi kroz provedbu Nacionalnog plana za oporavak i otpornost imamo na raspolaganju 616 milijuna kuna za jačanje logističko-distribucijske mreže, koja bi trebala proširiti mogućnosti udruživanja u proizvođačke organizacije
Marija Vučković

Ekoturizam kao prilika

Ipak, ta područja imaju i svoje velike prednosti, ističu u Ministarstvu poljoprivrede. Naime, ekstenzivna proizvodnja pašnjačkog tipa omogućava samozapošljavanje kroz primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Pri tome su početni troškovi investicije niži nego u drugim sredinama, a niži je i udio troškova hrane u ukupnim troškovima što je velika prednost u trenutnim uvjetima povećanja cijena stočne hrane.
Prednost je svakako i činjenica da očuvanost okoliša na takvim područjima omogućuje da se gotovo sve pašnjačke površine mogu certificirati za ekološku proizvodnju pa je moguće djelatnost proširiti i na preradu u proizvode dodane vrijednosti, zaštićene tržnim oznakama zemljopisnog podrijetla i izvornosti. Budući da se takve površine nalaze u blizini potencijalnih tržišta, bilo na priobalju ili na kontinentu, dobra je i mogućnost za plasman takvih ekoloških proizvoda za koje potrošači pokazuju sve veći interes.
– Povećanje aktivnosti pašnjačkog stočarstva moguće je kroz sinergijsko djelovanje s ekoturizmom, naglašavaju zato u Ministarstvu poljoprivrede, navodeći još jedan vrlo zanimljivi oblik povezivanja krških pašnjaka i turističke ponude Hrvatske. Riječ je, naime, o pokretanju tzv. transhumance, odnosno sezonskog kretanja ljudi i stoke između stalnih ljetnih i zimskih pašnjaka. Time bi se, pojašnjavaju, aktivirali visoki planinski pašnjaci i tako, s jedne strane, osigurala ispaša, a s druge bi se ti objekti mogli iskoristiti i u turističke svrhe budući da je život na gorsko-planinskom području komplementaran onome čemu danas sve više ljudi teži, osobito u uvjetima svjetske pandemije, a to je – zdrav način života.

Foto: BORIS ŠĆITAR/PIXSELL

Otklanjanje slabosti

– Zajedničkim djelovanjem znanosti i struke moguće je ostvariti brojne inovacije i kroz e-poljoprivredu, za povećanje atraktivnosti pašnjačkog stočarstva kao načina života, za što postoje i mogući izvori financiranja iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, napominju u Ministarstvu, dodajući da i Europska unija, kroz sustav potpora ZPP-a, prepoznaje vrijednost biološki očuvanih travnjaka, a hrvatski se krški pašnjaci, prema tvrdnjama stručnjaka, odlikuju velikom bioraznolikošću te su jedno od najbogatijih staništa različitih biljnih i životinjskih vrsta u Europi.
Da bi se sve to ostvarilo, potrebno je otkloniti i slabosti navedene u SWOT analizi Inicijalne studije kao što je nepostojanje relevantnih dokumenata potrebnih za detaljnije financijske i ekonomske analize poljoprivrede krških područja, kao i nepostojanje podataka o proizvodnim potencijalima pašnjaka, kao što je količina i hranidbena vrijednost suhe tvari po hektaru pašnjačke površine. Potrebno je otkloniti i birokratske teškoće poput nepostojanja jedinstvenog sustava s evidentiranim površinama šumskog i poljoprivrednog zemljišta te neusklađenost podataka iz postojećih izvora, poput onih što se nalaze u ARKODU, evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta na području Republike Hrvatske koju u digitalnom grafičkom obliku vodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i onih kojima raspolažu Hrvatske šume.

Čuvari prostora

Ta »slabost« želi se prevladati dodatnim istraživanjima koja bi obuhvatila anketiranje poljoprivrednih gospodarstva i istraživanja »pilot gospodarstava« kako bi se prikupili podaci koji se sada ne vode u službenim evidencijama nadležnih institucija, između ostaloga i oni koji će pomoći da se odredi dohodak od stočarstva na krškim pašnjacima kako i se usporedili s dohodovnosti intenzivnih proizvodnih sustava.
– Uz stočarstvo, ovo je kraj koji obiluje i uzgajivačima voća i povrća, a mi kroz provedbu Nacionalnog plana za oporavak i otpornost imamo na raspolaganju 616 milijuna kuna za jačanje logističko-distribucijske mreže, koja bi trebala proširiti mogućnosti udruživanja u proizvođačke organizacije. Krš jest izuzetan potencijal i neke su zemlje napravile sjajne programe baš za ta područja, za tzv. čuvare ruralnog prostora. Potrudili smo se napraviti detaljnu analizu potencijala pašnjačkih površina iz koje će proizići mjere za razvoj krškog područja. Također, u izradi je i Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030., strateški dokument kojim želimo utvrditi daljnji smjer razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, zaključuje ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

SNAGE HRVATSKE

➲ Tradicija ekstenzivnog (pašnjačkog) stočarstva na krškim područjima u Hrvatskoj i dobri prirodni uvjeti za njegov rast

➲ Visoki udio (70%) ukupne površine krških pašnjaka u Hrvatskoj prihvatljiv za napasivanje

➲ Krški pašnjaci u Hrvatskoj jedni su od najbogatijih staništa u Europi te se odlikuju velikom bioraznolikošću

➲ Izvorne pasmine u govedarstvu, ovčarstvu i kozarstvu (buša, dalmatinska pramenka, šarena koza) prilagođene lokalnim uvjetima

➲ Dobra percepcija potrošača prema kvaliteti proizvoda hrvatskog pašnjačkog stočarstva (paška i lička janjetina, paški sir, sir škripavac i slično, mlijeko, med)

➲ Dobre mogućnosti plasmana proizvoda – blizina tržišta (priobalno i kontinentalno tržište) za plasman proizvoda veće dodane vrijednosti (prerađevine mesa i mlijeka)

➲ Niski inicijalni troškovi pokretanja ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje pašnjačkog tipa

➲ Niži udio troškova stočne hrane u ukupnim proizvodnim troškovima – manji rizici smanjenja dohotka zbog aktualnog rasta cijena stočne hrane na tržištu

➲ Gotovo sve krške pašnjačke površine mogu biti korištene za ekološku proizvodnju

Sadržaj nastao u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede