Bivši vratar Rijeke o životu u Engleskoj u vrijeme epidemije: “Vjerujem da ćemo izgurati ovo do kraja i vratiti se u normalan život”



RIJEKA Simon Sluga nakon najteže odluke karijere o odlasku iz Rijeke skrasio se u Luton Townu, klubu malo sjevernije od Londona. Rođeni Porečanin i ne tako davno stanardni čuvar mreže »bijelih« već je gotovo devet mjeseci na Otoku. I pritom ne krije zadovoljstvo prilagodbom i svemu onom što mu nudi klub koji se bori za ostanak u Championshipu. U posljednje vrijeme krenulo je sve dobro, i za Simona i za klub, sve dok, kao i svugdje oko nas, koronavirus nije zaustavio gotovo sve osim vremena.


Luton je posljednju utakmicu odigrao 7. ožujka i izvukao »nulu« na gostovanju kod Wigana. Nakon toga prekinuto je prvenstvo, Engleska se sve više počela spominjati u kontekstu novog žarišta koronavirusa nakon Italije i Španjolske.


 




– Hvala Bogu, dobro je, posebno sa zdravljem, što je u ovom trenutku najvažnije. Prošli tjedan smo još trenirali s obzirom da je nastavak lige bio predviđen za 3. travnja. Nakon toga je rečeno da će sve trajati najmanje do 30. travnja. Dobili smo potom dva tjedna da budemo doma, uz mogućnost da dva, tri puta dođemo u klub ako netko želi odraditi nešto od treninga – kaže Simon.


 


– Predloženo je da budemo u izolaciji, ne izlazimo previše, da bi u međuvremenu premijer donio odluku da se sve zatvara i da nema više nikakvih skupova. Tada su i stale sve aktivnosti kluba, treniramo samostalno doma i kako se tko snalazi.


 


Kao i u većini klubova, Simon je dobio program individualnih priprema. Ali dosta toga se svodi i ona onu poznatu »snađi se, druže«…


 


– Ovdje još nisu zatvorene javne površine, a blizu mene je dosta velik park u koji ujutro odlazim trčati. A doma na terasi radim neke svoje vježbe. Tu mi je i djevojka tako da, hvala Bogu, nisam sam. Gledam televiziju, pratim preko interneta što se događa, a odigram i playstation s prijateljima, suigračima. To je to, reklo bi se – klasika.


 


Nismo razmaženi


Osim zdravlja, odmah se nameće pitanje svakodnevnog života. Nabavke namirnica, sredstava za higijenu… U Hrvatsku su stizale informacije da i u Engleskoj ima problema u tom dijelu novog načina života.


 


– Nabavka je bila normalna, sve je išlo svojim tijekom, osim što posljednjih desetak dana apsolutno nigdje nije bilo sapuna i toaletnog papira. U nedjelju smo bili u malo većoj kupovini i uspjeli smo doći do nekih neophodnih stvari. Istina, izašli smo dosta ranije. Ostalo je manje-više u redu, imamo jedan mali dućan s talijanskim namirnicama u blizini kuće i tamo redovno obavljamo »špežu«. Pašta, salsa, mozzarella…


 


Neke stvari na koje smo mi navikli u Hrvatskoj, posebno na Kvarneru i u Istri. Mesnica nekako normalno radi, ali sada više ne prima ljude unutra, potrebno je nazvati ih ili poslati e-mail pa oni pripreme paket s naručenom robom. Svaki put kad idemo nešto uzeti, uzmemo malo više toga da ne moramo baš svaki drugi, treći dan odlaziti po hranu. Ne želimo riskirati ništa. To je to, kuhamo si, raznovrsni smo, ali nismo sitničavi i razmaženi, nemamo problem s tim – pojašnjava Sluga.


 


Sluga je u stalnom kontaktu s Hrvatskom, dojam je da više prati ono što se događa u domovini neko na Otoku. Ne treba to čuditi, bližnji su ipak svakome u ovom trenutku razdvojenosti najvažniji.


 


– Naravno, čujem se sa svojima doma u Poreču i s prijateljima u Rijeci i Zagrebu, ali i s ostalima po Europi i svijetu. Razgovaramo kakva je situacija, a najbitnije je da smo svi zdravi. Zasad nisam čuo da netko od bližih i poznatijih ima nekih većih problema. Moji doma, koliko čujem, drže se pravila i to mi je jako drago, sada više ne odlaze niti kod svojih roditelja. Evo, saznao sam da se u Hrvatskoj sada ne smije napuštati niti mjesto prebivališta. U mojoj blizini nije bilo nekih drastičnih događaja, a naravno pratio sam i što se događa u Zagrabu oko potresa. Ljudi su doživjeli dodatne šokove i baš mi je zbog svega toga žao. Lako za zgrade, napravit će se sve, samo da su ljudi dobro, pomalo će se sve vratiti u normalu – smatra Sluga.


 


Liberalniji početak


Informacije razmjenjuje i sa svojim bivšim suigračima. Pa i »preko bare«.


 


– U kontaktu sam s Heberom koji je u SAD-u, s Mišićem koji je u Grčkoj, s Črnicem u Sloveniji… Svuda je manje-više isto, svi razmišljaju najviše o svojim bližnjima i da se nitko ne zarazi te da nema nekih većih posljedica u svemu tome. Mnogima je dosadno, onima koji imaju malu djecu je po tom pitanju bolje. Vjerujem da ćemo smoći snage izgurati svi zajedno ovo do kraja i vratiti se u normalan život – priželjkuje bivši vratar Rijeke.


 


Sluga je mišljenja da su i Englezi, istina malo kasnije, ipak počeli sve ozbiljnije shvaćati opaku narav koronavirusa.


 


– Iz onog što sam pratio na televiziji i portalima, vlasti su bile nekog razmišljanja koje nije bilo kao svugdje drugdje u svijetu, odnosno da se ne ide u samoizolaciju, nego da je sve malo opuštenije i liberalnije. Tako sam ja to shvatio, tek prošli vikend su se zatvorili kafići i restorani. Nekoliko dana prije toga su zatvorene škole. U drugim zemljama je to bilo sve puno ranije. Vidim da situacija nije toliko alarmantna sa zaraženima, iskreno nisam primijetio neku preveliku paniku, ali u cijeloj priči pokušavam biti doma, nisam toliko u nekim doticajima s ljudima.


 


Živim u malom gradu blizu Londona s nekih pedesetak tisuća stanovnika i tu se možda sve to »ludilo« manje osjeti. Zadnjih dana vani nema puno ljudi, prati nas lijepo vrijeme, a kad idem trčati, vidim da se ljudi drže distance. Dosta ih nosi maskice i pretpostavljam da je većina ljudi to sad ozbiljno shvatila za razliku od početaka kad je bilo po onoj »nije to ništa«. Ovdje gdje sam ja ljudi mi izgledaju dosta disciplinirano. A i možda ja imam jednu predodžbu toga, a možda je stvarno drugačije. Gledam naše programe i naše vijesti više nego engleske. Djevojka mi se ovdje zaposlila u jednoj firmi i oni su počeli raditi od doma. Puno više saznam preko nje i onog što je ona dosad saznavala od svojih kolega – kaže Simon.


 


Kuhača umjesto lopte i rukavica


U novim okolnostima Sluga ima svoju staru-novu zanimaciju. Kad već nisu rukavice i lopta, u rukama je ni manje ni više nego – kuhača. Ali to je ono što ga na neki način ispunjava…
– Kako mi ide? To treba pitati druge, ha, ha… Dosta se dobro snalazim u kuhinji, uvijek mi je to neka vrsta hobija, volim kuhati i okupiti ekipu kad nešto svoje spremim, tako da volim provoditi vrijeme na taj način. Evo, baš sam ujutro popio kavu i pomalo pripremamo neki »šugo« nekoliko sati. Onako da imamo za dva dana. Stvarno s tim nemam nikakvih problema. To sam uvijek volio, a sada imam baš vremena posvetiti se i kuhanju – kaže Simon.


 


Istinski nogomet


Ima pogodnost blizine parka za vježbanje dok se još može izlaziti, no nije svim igračima tako.


 


– Dobili smo neke programe vježbanja i povezani smo kao momčad u neku grupu na whatsappu. Čujemo se i razmjenjujemo informacije i ideje sa suigračima i trenerima. S druge strane, snalazimo se tko kako može. Igrači žive dosta odvojeno, neki su u Londonu, neki bliže njemu, neki više gore prema Birminghamu… Svi su po stanovima i nema svatko niti neku terasicu, niti neki prostor za vježbanje. Ali nastojimo ostati u nekom profesionalnom tonusu, iako je to u ovakvim prilikama jako teško. Nakon dva dana ljenčarenja tijelo i mozak jednostavno traže da se vježba ili nešto radi. Treba nešto i izmisliti u krajnjem slučaju. Nije stanka, nije odmor i nema nekog jednostavnog opuštanja – tvrdi Sluga, istinski zadovoljan što pruža kolijevka nogometa.


 


I nakon početnog malog nesnalaženja ne žali…


 


– Dobro mi je ovdje, bio je malo lošiji start, ali ovo je sasvim drugačiji svijet nogometa. U početku se, da budem iskren, nisam baš snašao, ali kasnije sam uhvatio ritam. Forma mi je potom bila dobra i momčad je bila u naletu, cilj je nravno izvući se iz zone ispadanja. Igrali smo dobro i pohvatali konce, a i malo nas je sreća počela maziti. Naravno, korona je sve zaustavila u jako dobrom trenutku za nas. Prezadovoljan sam svime ovdje, Championship je nešto što bi trebao doživjeti svaki igrač. Treba doživjeti ovaj nogomet i ovaj način razmišljanja, neovisno o tome koliko se tko zadržao ili koliko uspio. To je baš istinski nogomet. I na terenu i na tribinama – znakovito zaključuje Sluga.


 


Rijeku pratim, drago mi je što se dečki drže zajedno


Rijeku i događaje u HNL-u Sluga očekivano prati.
– Pratim svaku utakmicu Rijeke, osim kad mi igramo. Imam te programe i čujem se s dečkima. Momčad je bila u jednoj fazi promjene trenera i igrača i trebalo je vremena da »kliknu«. Nije to baš tako jednostavno. Znam iz prve ruke. Drago mi je da su dečki »zasukali rukave« i drže se zajedno te su ušli u fazu dobrih rezultata. Pitanje je što će biti dalje, koliko će i koga ovaj prekid poremetiti. Vrijeme će pokazati. Nadam se da će se i HNL nastaviti i da će se svima dati prilika ili da osvoje nešto, ili da ostanu u ligi. Neka bude sve zasluženo – kaže Sluga.


Novi list pratite putem aplikacija za AndroidiPhone/iPad ili Windows Phone.