Riječki bend radno u 2013.

One Possible Option: Samokritika nema granica

Ivana Kocijan

Imali smo potrebu biti kompletan projekt, prepoznatljiv i zanimljiv, kaže pjevač Deni koji zajedno s ocem, gitaristom Piggyjem, bubnjarom Devom te basistom Edvinom čini OPO



Riječki alter-rock bend One Possible Option radno je zakoračio u novu godinu. Grupa koja postoji od 2008. godine, ali je na sceni počela biti aktivna tek od svibnja prošle godine, lani je snimila album i održala više od dvadeset nastupa. U prosincu su odradili i miniturneju tijekom koje su održali sedam koncerata u šest država. Ovog mjeseca očekuju ih novi koncerti, a među brojnim planovima imaju i snimanje videobroja za pjesmu »Big Black Eyes«. 


   – Dugo smo se vremena glazbeno tražili. Imali smo potrebu biti kompletan projekt, prepoznatljiv i zanimljiv, a i na kraju krajeva, ono što sviramo moralo je najprije nama biti zadovoljavajuće. Jedino što smo otkrili je da samokritika nema granica, govoreći o počecima benda kaže pjevač Deni Kasapović uz kojeg OPP čine i njegov tata Zdravko »Piggy« Kasapović (gitara), Edvin Nađ (bas) i Dejan »Deva« Adamović (bubnjevi).


  Svirate li od početka u ovom sastavu ili je bilo i nekih članova koji više nisu s vama?    – U One Possible Optionu od početka sviramo nas četvorica, to jest Piggy na gitari, Deva na bubnju, Edvin na bas gitari i ja na vokalu. Promjena u postavi benda se dogodila, ali nije bilo članova koji su napuštali bend, samo je jedno pojačalo napustilo prostoriju. Ja više ne sviram gitaru i taj jedan instrument manje iz nas je izvukao nešto novo i na pozitivno izmijenio zvuk benda i način skladanja pjesama.   

Bitno je poštovanje


Kad smo već kod pjesama, tko su njihovi autori?    – Piggy i ja zajedno radimo muziku, a na aranžmanima radi cijeli bend. Tekstove piše Piggy, a ja ih prevodim na engleski.    Bend je zanimljiv i po tome što u njemu sviraju otac i sin. Kako to funkcionira? Tko je za što zadužen?    – Otac ostaje otac, a sin ostaje sin, ali ako postoji poštovanje jednog prema drugome kao glazbeniku i kao čovjeku i ako se svatko u bendu može slobodno izražavati i svatko misli na onoga drugoga, onda je to jedna zdrava atmosfera između svih.    Nedavno ste svirali u Švicarskoj, Austriji, Italiji? Gdje ste sve nastupali i kako je bilo?    – Od svibnja 2012. do sada odsvirali smo više od dvadeset koncerata. Da ne nabrajam puno, dojmovi su jako dobri. Zanimljivi koncerti bili su u Italiji na Wild Life Rock Festu i u klubu Arci Dallo. Oba puta bila je jako topla i pozitivna atmosfera. U Austriji smo nastupili u Innsbrucku, u klubu Wikender, i Beču, u klubu Arena Beisl. Bile su dobre svirke, malo profesionalniji pristup. U Švicarskoj smo svirali u zapravo jako velikom klubu Alte Kaserne na novogodišnju noć s austrijskim cover bendom Doorsa. Svirka je bila super, štala, Nova godina (smijeh).    Imate li pozive i planove za daljnje koncerte?    – Svaki koncert otvara neke nove mogućnosti, a naravno osim toga i dalje sami radimo na dogovaranju daljnjih koncerata i kod nas, a i vani. Sljedeći nastup će nam biti 18. siječnja u Trevisu, u klubu Nasty Boys Saloon, poslje toga nas očekuju dvije otprije odgođene svirke u Njemačkoj te još nekoliko koncerata u Italiji. Od tih bi nastupa onaj u Emporio Malkovichu u Veroni trebao biti dobar koncert. Trebali bismo nastupiti kao predgrupa nekom većem bendu, ali za sada još ne znamo sve detalje.    Možete li izdvojiti po vama najznačajniji nastup do sada?    – Izdvojiti se može koncert u Treppo Carnicu u Italiji na Wild Life Rock Festu gdje smo bili headliner na osnovu toga što smo organizatoru koji nas je sam pozvao bili i glazbeni, ali najvažnije, i tekstualno dobri. Izreklamirali su nas i vrtili našu muziku na lokalnom radiju. Do trenutka kada smo se popeli na pozornicu, stvarno je došlo puno ljudi zainteresiranih da nas čuju i bilo nam je super. Osim toga, spomenuo bih koncert u Labinu 26. prosinca prošle godine gdje je ekipa pjevala sve tekstove, i naravno uvijek ugodne svirke pred punim klubovima u Mimozi (Pula), Wikenderu (Innsbruck) i Alte Kaserne (Zürich).    Kako se žanrovski, glazbeno opisujete?    – Pa zapravo mi se trudimo svirati rock kakav smo oduvijek željeli čuti, a to najbliže spada u alternativni rock žanr.    Snimili ste album »Hey You«. Možete nam otkriti nešto više o pjesmama na njemu?    – Na pjesmama se stvarno dugo radilo, i to je možda najveći plus albuma jer za sitne detalje i izvlačenje svog kapaciteta emocionalne dinamike pjesme treba vremena. Ako pali i godinu dana nakon što je napravljena, pjesma ide na album. Glavni razlog cjepidlačenju jest velika vezanost za poantu svakog teksta na albumu.   

CD samo na koncertima


Kako ga distribuirate?    – Za sada je album moguće naći samo na našim koncertima. U svakom slučaju album će ubrzo biti službeno izdanje. Velik dio posla smo sami odradili i sada je samo pitanje čiji će pečat biti na CD-u. Koncert u Zürichu nam otvara neke mogućnosti pa kada bude nešto konkretno od toga, objavit ćemo vijest…    Radite li na novim pjesmama?    – Uvijek. Zapravo, budući da »pečat« službenog izdanja još nije udaren na CD, a mi smo u međuvremenu napravili još nekoliko pjesama, i one će biti dodane u album.    Pjevanje na engleskom ili pjevanje na hrvatskom?    – Za nas teško pitanje, jer jasno je da je na našem području lakše raditi na hrvatskom, ali naše poruke su namijenjene svima koji ih žele čuti i to je jedini razlog zašto radimo na engleskom jeziku.    Najavili ste da ćete ovog mjeseca snimati spot za pjesmu »Big Black Eyes«. Možete li nam otkriti nešto više o tome?   – »Big Black Eyes« je pjesma na koju na koncertima publika najbolje reagira pa smo odlučili vidjeti kako bi prošla kao spot. Trebao bi biti zanimljiv iz ideja koje imamo, a sad, treba to sve pretočiti u stvarnost…