ZAGREB » Najveći zabavljači među ozbiljnim književnicima, Predrag Lucić i Boris Dežulović, jučer su na središnjoj pozornici šestog paviljona na Interliberu živopisnom vokalnom izvedbom oplemenili dodjelu nagrade »Kočićevo pero« koja je Luciću ove godine pripala za djelo »Gusle u magli«.

Odabravši iz ove Algoritmove »Čitanke iz prirode i društva za treće razrede glazbenih, književnih i medicinskih škola« opjevanu, rimovanu dilemu o točnom broju ribara u poznatom Hektorovićevom »Ribanju i ribarskom prigovaranju« – dilemu u kojoj prije godinu-dvije nisu uspjeli postići konsenzus brojni profesori hrvatskog jezika – Lucić i Dežulović odali su počast »našoj neubrojivoj književnosti«.

   – U nju se više ne ubraja ni Petar Kočić, rekao je Lucić, istaknuvši kako mu je čast primiti nagradu koja nosi ime pisca kojega je rado čitao u djetinjstvu, jednoga od rijetkih autora koji ga kao mladog čitatelja nije smarao. Žali i što je Kočićev »Jazavac pred sudom« ispao iz lektire.

   – Ne vjerujem da će ga ponovo uvrstiti u službenu lektiru, ali zato bi mogao postati underground lektira za mlade, još uvijek aktualna, budući da i danas ima pravnih država koje treba ismijavati, kao što je to radio Kočić s Austro-Ugarskom, rekao je Lucić.

   Nagrada koju Zadužbina Petar Kočić Banja Luka – Beograd dodjeljuje za visoka dostignuća u suvremenoj književnosti, prva je nagrada koju je Lucić dobio za svoj književni rad. Rekao je da je njome bio iznenađen. No, predsjedniku žirija Nikoli Vukoliću nije bilo iznenađenje to što je upravo Lucić odabrao misiju da kroz duhovite, inteligentne i smjele rime kaže ono pred čime mnogi u strahu ostaju bez dara govora. Vukolić je kao Lucićevu endemsku poziciju istaknuo i njegov odnos prema jeziku kao političkom, a ne lingvističkom pitanju. Žiri je također istaknuo univerzalnost Lucićeva djela.

   – »Gusle u magli« su razumljive i bliske čitateljima i izvan ovih prostora. To imamo zahvaliti podjednakom broju traumatičnih tema u Zagrebu i ostalim gradovima – rekao je članžirija Mladen Vesković, koji u Lucićevim satiričnim dijagnozama društvenih neuralgija prepoznaje i prvu fazu terapije.

   »Gusle u magli« satirično je djelo na tragu Lucićevih »Bezgaća povijesnih zbiljnosti« koje je Nikola Petković okarakterizirao kao »izvorno znanstveno djelo, kao i djelo napisano na jeziku stranom većini nacionalne akademske zajednice (čovjek piše normalno); te djelo kojim se istovremeno popularizira znanost i oznanstvenjuje populizam«.