Davno istina, prije 43 godine, u jugoslavenska vremena neimenovani žiri odlučio je da album Parafa “A dan je tako lijepo počeo” dobije oznaku – kiča, šunda, glazbenog proizvoda bez kvalitete. Štoviše da je pomalo i opasan po razvojne momente ljudi koji bi slušali takvu muziku. Kako bi ih bilo što je manje moguće, opaljen je tom albumu lijepo – porez na šund.

Vremena se mijenjaju, nose nove trendove i običaje, zanimljivo – samo žiriji što se vuku uz glazbene karavane ostaju uvijek isti. Postoje ne da bi bili glas savjesti i mudrosti, pametne glave koje znaju više, ne, tu su da bi ako ustreba manipulirali. Igrali tko zna kakve i tko zna za koga igrice.

Na aktualnom Eurosonugu, kako se može čitati na portalima i mrežama, pa i osobnom intuicijom naslutiti, svrha žirija je bila kanalizirati glasove prema Švedskoj kako bi dogodine proslava 50. rođendana Waterlooa bila organizirana doma. Zagrebemo li mnogo bliže, u sredinu veljače kad je u Opatiji održana Dora – uvjerljivi pobjednici, riječki bend Let 3, ni doma nisu dobili maksimalan broj bodova, riječki žiri 12 bodova dao je Splittersima.

Žiriji prečesto postoje zbog sebe samih. Iako se u pravilu krije njihove članove, zna se da moraju biti glazbenici i novinari povezani s tom umjetnošću. S druge, kvalitativne, kvantitativne pa i financijske strane, jedino mjerilo rada svih onih koji su orijentiran na javnost je – publika. Ona odlučuje, sudi, vrednuje, nagrađuje ili ignorira i minorizira. Ona naprosto omogućava samo postojanje i rad, rock banda primjerice.

Uostalom, upravo je Eurosong u slučaju Leta 3 do kraja ogolio tu priču. Žiriji su pokazali svoju pravu prirodu, dijelili su mu uglavnom ništa. A onda, kad su došli glasovi publike, riječki se bend s predzadnjeg mjesta vinuo na vrh. Dobio je bodove u 18 država, svi su meridijani i paralele nagradili njihovu pjesmu i njihov nastup. Konkretno, da je bilo suditi samo po glasovima publike bili bi – sedmi. Što nije loše. Ni najmanje.

Koliko se žiriji trudili suzbiti, unazaditi, kazniti omalovažiti neki proizvod, publika je mjerilo koje daje realnu sliku s terena. “A dan je tako lijepo počeo”. S porezom na šund. Da bi danas bio antologijsko djelo, temeljni kamen jedne kulture, jednog kraja, pa i samog ishodišta Leta 3.

Nije jedino ali svakako jeste najvažnije mjerilo nečijeg uspjeha. Ona, baš ona – publika.