RIJEKA Nije bilo vatrometa, nije bilo čak ni pehara, ali to neće promijeniti dobro raspoloženje u taboru vaterpolista Primorja Erste Bank. Momčad Igora Hinića protekle je subote potvrdila prvo mjesto u A1 Regionalnoj ligi pobjedom nad direktnim suparnikom, Valisom. Bila je to deseta pobjeda u deset susreta, poraz od Vukova dan kasnije nije mogao ništa promijeniti.

Poslije pet godina Riječani su opet u elitnom regionalnom društvu, u kojem su tri sezone u nizu, od 2013. do 2015. godine, bili najbolji. Još 2016. godine Riječani su izgubili finale od Juga, a nakon toga uslijedio je potop. Samir Barać je u ljeto 2017. preuzeo klub, u kojem su, nakon odlaska Predraga Sloboda, ostali trofeji. No, Barać je preuzeo klub u kojem su velik uteg bili dugovi.

– Sve čestitke igračima i stručnom stožeru, mi smo tu samo u ulozi servisa. Cijenimo i poštujemo rad tih momaka, koji uz sve školske ili fakultetske obaveze stignu trenirati dvaput dnevno. Naime, taj kontakt s vodom mora biti svakodnevan. Kao pojačanja su se pokazali mladi Fabio Crippa, Nizozemac Te Riele, Kadivec…

Raduje to što naši dečki napreduju, oni su ti koji su željeli više i bolje unatrag tri godine. Mi smo im tu želju ispoštovali – kaže Samir Barać, predsjednik Primorja Erste Bank, koji je kao igrač između ostalog osvojio olimpijsko zlato (London 2012.), svjetsko (Melbourne 2007.) i europsko zlato (Zagreb 2010.), čak i Regionalnu ligu 2013. s Primorjem prije odlaska u vaterpolsku mirovinu s 40 godina.

Dolazak iskusnika

Korak po korak stvarala se nova momčad, a ključ je bio dolazak dvaju iskusnika, Petra Muslima i Darka Brguljana, trofejnih igrača, koji su mladoj momčadi donijeli iskustvo.

– Napravili smo iskorak koji smo zaslužili i lani, pokazavši ambiciju. Željeli smo više, uz stabilnost i kontinuitet. Muslim i Brguljan bili su veliki dobitak za našu mladu momčad, talentirane juniore koji su zakucali na vrata prve momčadi. Oni su donijeli iskustvo i ambiciju. Iako rezultat ne možeš garantirati, bili su garancija rasta momčadi. Naš najveći dobitak je što je nekoliko mladih iskočilo i postalo stup momčadi.

U odnosu na nekadašnji dug, sada se puno lakše diše. Dug je 10 posto nekadašnjeg iznosa.

– Situacija je bila vrlo teška. Damir Glavan i ja smo se uhvatili toga dijela. Riječ je o stoljetnoj tradiciji, što zahtijeva organiziranost. Kao članovi Upravnog odbora, sa zaposlenicima, trenerom i tajnikom, shvatili smo da smo servis, a novac najosjetljiviji dio. U tih četiri, pet godina prošli smo stvarno svašta. Prije pandemije koronavirusa još je bilo odlično, ali uslijedile su dvije godine – mraka. Nismo jedini koji su prošli kroz to teško razdoblje. Nismo znali ni hoćemo li se iščupati.

Uspjeli smo zahvaljujući mnogobrojnim prijateljima kluba, Gradu Rijeci, sponzoru Erste banci, Riječkom sportskom savezu, PGŽ-u. Puno bi papira trebalo da bi se nabrojali svi ljudi koji su pomogli. Imamo status u gradu, jednu tradiciju. Dugo postojimo, ali s razlogom. Grad i lokalna zajednica prepoznali su to u nama, a naše je bilo odužiti im se radom s mlađim kategorijama. Nastupamo u svim kategorijama. Nemamo više žensku ekipu, ali na to nismo mogli utjecati s obzirom na to da se pet godina nijedno žensko dijete nije upisalo u klub.

Barać je također mogao odahnuti. Primorju jednostavno nije bilo mjesto u A1 regionalnoj ligi ili u donjem dijelu ljestvice domaćeg prvenstva.

– Bilo je teških trenutaka. Moram odati priznanje igračima, uključujući one koji su otišli. Imali su veliko strpljenje. Ne mislim samo za dugove već i za odlaske i dolaske. Ono što povezuje Glavana, Hinića i mene je ljubav prema klubu. Sav trud opravdavaju mladi koji dolaze, a ne smijemo zaboraviti ni Opatiju, Kostrenu, otoke, uvijek izađe jedan igrač, za nas je to također baza.

Zakon o sportu

Ovo je vrijeme kada je najteže biti predsjednik nekog sportskog kluba. Nerijetko se kuca na vrata koja nitko ne želi otvoriti. Novi zakon o sportu to je trebao promijeniti.

– Skupio sam puno iskustva kao predsjednik Riječkog sportskog saveza, ali i u privatnim poslovima. Drržava je pokušala saslušati što se događa u sportu, u kojem su veliki troškovi smještaja, putovanja, kotizacije, puno toga treba napraviti da bi klub funkcionirao. Novi Zakon o sportu nije u potpunosti riješio cijelu stvar, ali napravljen je iskorak, u sklopu saveza pružena je potpora ekipnim sportovima. No, sada imamo motiv i snagu da možemo planirati budućnost.

Najgore je kada kao predsjednik kluba dobiješ kalendar natjecanja, a onda moraš tražiti novac, umjesto da je obrnuto. Zato klubovi preživljavaju. Korak naprijed je i Zakon o radu, u kojem se trenerima manje oporezuje drugi, trenerski rad, dok je do sada taj porez za primarni i drugi rad bio isti. Još jedno rješenje su manja davanja kada je u pitanju sponzorstvo, ali i to će brzo doći na red.

Primorje je danas mravinjak. U klubu je 145 vaterpolista, od škole vaterpola, mlađih nada, nada, kadeta, mlađih juniora, juniora do seniora. Mlađi juniori su nedavno osvojili srebro na prvenstvu Hrvatske…

– Primorje je u posljednjih 20 godina uvijek u vrhu na finalnim natjecanjima mlađih kategorija, što je dokaz ispravnosti puta. No, treba priznati da je opao interes za sport kod djece.

Plasman u gornji dom hrvatskog vaterpola, a sada i u Premier Regionalnu ligu, obaveza je više. Pojačanja će biti nužnost.

– Sve ove godine zbog financijske smo situacije kasnili s pojačanjima. Sada nam se pruža prilika jer plasman u Premier ligu obavezuje. Stručni stožer na čelu s trenerom Igorom Hinićem dobro će razmisliti što dalje. Nije jednostavno ući u viši rang, a bit će kompliciranije ostati u ligi. Budžeti suparničkih momčadi nadmašuju naš budžet. Pokušat ćemo napraviti reorganizaciju kluba, struke i igračkog kadra. U svakom slučaju, kada su igrači u pitanju, Hinićeva je zadnja. Mi smo tu da zadržimo kvalitetu kluba, napravimo sve u interesu igrača.