Ženski rukomet

Zamećanke lakše dišu nakon slavlja u Sesvetama: "Svejedno moramo dignuti razinu igre"

Igor Duvnjak

Foto V. KARUZA

Foto V. KARUZA

Igračice novog trenera Josipa Štokića sada, za razliku od prvog dijela sezone, kada su redovito odlazile u svlačionicu praznih ruku i pognute glave poput njihovih riječkih muških kolega, napuštaju parket zadovoljne osvajanjem bitnih bodova u borbi za ostanak



RIJEKA »Ipak se lakše diše«, kao u popularnoj reklami za »Bronhi« mogu uzdahnuti ljubitelji riječkog rukometa, koji je barem »prodisao na jedno plućno krilo«. Misli se na rukometašice Zameta koje su, za razliku od Zamećana, prikovanih za samo dno premijerligaške ljestvice, slavile u Sesvetama 24:23 i malo-pomalo idu »po lojtrici gor«.


Igračice novog trenera Josipa Štokića sada, za razliku od prvog dijela sezone, kada su redovito odlazile u svlačionicu praznih ruku i pognute glave poput njihovih riječkih muških kolega, napuštaju parket zadovoljne osvajanjem bitnih bodova u borbi za ostanak. Riječanke su u Sesvetama djelovale kao domaći sastav, preuzevši kontrolu od početka, stalno su bile u vodstvu, da bi na koncu stečenu prednost pretopile u pobjedu.


– Naš ulazak u utakmicu je bio stvarno onako kako smo htjeli, kako smo željeli. U napadu smo vukli dobre poteze, u obrani smo djelovali kompaktno i pravovremeno reagirali na akcije Sesvećanki. Naše su cure svaki put ispoštovale ono što smo se dogovorili. To je trajalo prvih dvadesetak minuta, kada smo i vodili četiri gola razlike.




Pali smo tada u seriju isključenja i izgubili ritam utakmice, bilo je i nekih promašaja, uz ostalo i dva neiskorištena sedmerca, pa su nas Sesvete dostigle. Na odmoru je rezultat bio izjednačen te smo se u svlačionici dogovorili da moramo popraviti neke problematične stvari iz prvog poluvremena – kaže strateg Zamećanki.


– Nastavak smo počeli dobro i organizirano, držali smo vodstvo. Sesvete su se stvarno trudile podići razinu svoje igre i agresivnošću i mijenjanjem zonskih formacija, svakako su nas domaće pokušavale stići i prestići, no nisu uspjele doći dalje od neriješenog rezultata. Finiš je bio uzbudljiv, no izdržali smo i pobijedili, uzevši dva stvarno velika boda.


Riječanke su 11 utakmica bile bez boda, u nastavku su ih osvojile već 4, prvo u Umagu, a sada u Sesvetama, ali pred njima je jako izazovno putovanje stranputicama borbe za ostanak. Iz Prve lige, naime, ispadaju tri ekipe, Zamećankama, trećeplasiranima od dna ljestvice, najbliže su baš Sesvete, koje im odmiču za četiri boda. Osim o sebi, Riječanke ovise i o rezultatima konkurentkinja.


– Ovi bodovi jesu pomoć, ali mi moramo dignuti našu igru na visoku razinu i nikakvi bodovi koji nam dođu to neće promijeniti. Ako se mi kao ekipa ne dignemo na višu razinu od ove na kojoj smo sada, tada ta borba za ostanak neće biti toliko važna jer bodovna razlika jest kakva jest, velika je.


I ostale ekipe konkurentkinja također pobjeđuju, a mi se moramo nastojati stalno dizati. Hoćemo li dobiti priliku u borbi za ostanak? Možda hoćemo, možda nećemo, ali svaki put moramo igrati kao da nam je baš ta utakmica najvažnija na svijetu, kao da o njoj ovisi cijela sezona. Tako smo i igrali u Umagu i u Sesvetama, vratilo nam se.


Riječanke očekuju dva domaća susreta, u srijedu im stiže Podravka Vegeta, institucija europskog ženskog rukometa, u subotu Dalmatinka iz Ploča.


– Susret s Koprivničankama će biti blagdan rukometa, ali već gledamo prema suboti i Dalmatinki iz Ploča. U toj utakmici mi jednostavno moramo tražiti bodove. Moramo pobjeđivati u domaćim utakmicama i pokušati smanjiti tu bodovnu razliku, tri, četiri ekipe, koje nam bježe, pokušati dovesti u »blato« i pokušati zakomplicirati prvenstvo.