RIJEKA Rukometašice Zameta izborile su ostanak u Prvoj ligi. Lišene grča, kapetanica Ana Debelić Šestan i prijateljice nadavale su se golova na gostovanju kod već puno ranije potonulog Broda, koji uz Dugo Selo 55 i Sesvete seli u niži razred.

– Super smo otvorili utakmicu i stvorili veliku razliku, održavali smo vodstvo do kraja. Mogli smo pružiti priliku i svim igračicama s klupe – kaže trener Zameta Mateo Hrvatin o pobjedi s osam golova viška u Slavonskom Brodu. – Iako smo puno prije utakmice znali da ostajemo u elitnom razredu, cure su imale dobar pristup utakmici, odlično su reagirale u nadmetanju u kojem suparnice baš i ne izazivaju veliku motivaciju. Djevojke su zaigrale ozbiljno, izvršavale su sve što smo se dogovorili. Tako je uglavnom bilo cijele sezone.

Spletom raznih okolnosti Zamet se svojevremeno našao u društvu ekipa koje su strahovale od ispadanja. Riječanke su pronašle ključ za izlazak iz te nepopularne sredine nizom dobrih nastupa, zahuktale su se baš kada je bilo najpotrebije.

Karakter

– Itekako možemo biti zadovoljni igrama i rezultatima u ovih posljednjih mjesec i pol dana prvoligaškog natjecanja. Pritom su se u sastav uspjele vratiti i Magdalena Malenović i Sara Svast, uhvatili smo svi skupa ritam kada je bilo najvažnije. Ekipa je reagirala kako treba baš kada je to bilo najnužnije.

Cure su pokazale karakter pri čemu smo pobijedili u svim onim bitnim utakmicama s ekipama iz gornjeg dijela ljestvice. O uspješnim nastupima u završnici sezone govori i činjenica da smo u posljednjih sedam nastupa pet puta pobijedili, a jedan od dva poraza je od nedodirljivih prvakinja Podravke.

Zamet se na koncu smjestio na deveto mjesto, istina je da ima četiri poraza više nego pobjeda, ali u svemu ne treba zaboraviti da je ekipa dugo bila desetkovana, u jednom razdoblju ispala je zbog ozljeda skoro cijela prva sedmorka.

– Sigurno je da smo kvalitetni, uostalom na koncu Zamet je deveti. Ostaje žal, sjetimo se da smo bili kompetni samo u prva dva kola. Od listopada ozljede nas nisu mazile. Ozljedile su se redom Katarina Šutović, Magdalena Malenović, Ana Debelić Šestan, Silvija Černeka, Sara Svast i Lucija Grozdanić. Konstatno smo se morali krpati na treninzima, »kemijali« smo i na utakmicama. Bilo je teško i trenirati i igrati, curama zbilja svaka čast. Pokazali smo da vrijedimo. Ozljede su nas zaista izbacivale iz ritma.

Optimizam

Pobjede kompletirane ekipe nad trećeplasiranim Zrinskim te s ekipama iz gornjeg doma Kokom i Splitom 2010 budi optimizam za iduću sezonu.

– Svakako da se smijemo nadati nečem dobrom. I sada smo s obzirom na teškoće napravili korak naprijed, imamo pet bodova više no prošle sezone. Cijele sezone nismo bili ispod crte kada je riječ o ostanku. I to govori da imamo određenu kvalitetu. Pred nama je odmor, vidjet ćemo tko ostaje, tko ne, koga dovesti te se dobro pripremiti za novu sezonu.

I ove sezone smo htjeli korak naprijed, ali nikad ne znaš što te čeka. Vidjet ćemo kakvu ekipu ćemo složiti, ali svakako nam je želja, to je i interes kluba, ići prema vrhu. Vjerujem da će vodstvo kluba uspjeti odraditi svoje.