Glatku čančicu nalazimo po cijelom Jadranu, od plićaka do 200 metara dubine. Plitko se ukopava u muljevito pjeskovito i pjeskovito-ljušturasto dno. Nešto je brojnija na terenima s prilivom slatke vode. Lovi se pridnenim povlačnim mrežama dredžama gotovo posvuda kao usputna lovina, a sakuplja se i ronjenjem…
povezane vijesti
- Jeste li znali da ugor može narasti do 3 metra u dužinu? A razlikujete li kod ugora mužjaka od ženke?
- To je pravi ribolovni pristup. Škrpine do pola kilograma težine idu nazad u more!
- Nova katastrofa prijeti Jadranskom podmorju. Invazivna alga Stypopodium schimperii je prekrila kompletno podmorje Komiže
Glatka čančica (Laevicardium oblongum, Gmelin, 1791) je školjka iz obitelji srčanki (Cardiidae). Može narasti do 75 milimetara dužine i 0,05 kilograma s tim da je prosječna lovna dužina za ovu vrstu 40 do 50 milimetara.
Ima čvrste, jajoliko ispupčene, bilateralno simetrične i lateralno asimetrične ljušture ovalnog oblika, čija je površina izbrazdana s 25 do 30 glatkih i plitkih radijalnih rebara. Na početku prednjeg i kraju stražnjeg dijela ljušture ljuštura je glatka, bez rebara. Visina ljuštura znatno premašuje širinu.
Boje je maslinastosmeđe do tamnije kestenjaste, katkad gotovo ljubičasto-smeđe. Dio ljuštura uz vrh je svjetliji od ostale površine. Linije prirasta su jasno vidljive.
Unutrašnjost ljuštura je porculanski bijela s ružičastim nijansama. Unutarnji rub ljušture je blago nazubljen, a plitka radijalna rebra su prisutna samo od ruba do polovice ljuštura. Plaštena linija je blijeda, ali se jasno vidi.
Rubni dio ljušture, periostracum, je tanak i sjajan.
Brava se sastoji od dva kardinalna i dva lateralna zuba. Prednji lateralni zub je znatno viši od stražnjeg, a lLigament je vanjski.
Vrhovi su kukasto povijeni jedan prema drugome, a oba lagano prema prednjem dijelu ljušture.
Unutarnja građa je ista kao kod ostalih srčanki.
Premda su u nekim istraživanjima zabilježeni slučajevi hermafroditizma, glatka čančica je odvojenog spola i mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.
Nedorasli primjerci se, unatoč velikoj sličnosti sa srodnim vrstama, poput primjerice Laevicardium crassum (Gmelin, 1791), ipak mogu međusobno lako razlikovati i to prvenstveno po boji ljuštura koja je i kod najmanjih primjeraka glatke čančice uvijek žućkastosmeđa, za razliku od ostalih koje su mahom ružičaste, dok je i oblik ljuštura u odnosu na ostale vrste znatno izduljeniji.
Glatku čančicu nalazimo po cijelom Jadranu, od plićaka do 200 metara dubine. Plitko se ukopava u muljevito pjeskovito i pjeskovito-ljušturasto dno. Nešto je brojnija na terenima s prilivom slatke vode.
Lovi se pridnenim povlačnim mrežama dredžama gotovo posvuda kao usputna lovina. Sakuplja se i ronjenjem.
Može se jesti sirova, dok je kuhana najukusnija na buzaru ili u umaku s tjesteninom. Na ribarnicama se rijetko pojavljuje.
Na našoj je obali nazivaju još i glatka konjara.
