Jugo se diže, a ja zabacujem. U prvom zabačaju ništa, u drugom isto ništa, ali zato u trećem bacanju nakon par metara povlačenja iza varalice vidim brancina kako rauba. U sebi molim Boga samo da udari, da ga barem na kratko osjetim na priboru.
povezane vijesti
Javio nam se Ivan Barić koji je dokazao da sreća prati hrabre, ali i uporne. Nakon dugo oklijevanja, Ivan se upustio u spinnerske vode, a kako je to upuštanje proteklo ispričao nam je u nekoliko rečenica:
– Do sada sam se bavio surfcastingom i pronalazio potpuno ribolovno zadovoljstvo no u posljednje sam se vrijeme počeo baviti mišlju da počnem sa spinanjem. Naravno, nisam mislio zabaciti i povlačiti pa što dođe, već sam htio ciljano loviti i uloviti brancina – priča nam Ivan.
– I premda volje i želje nije nedostajalo, nekako bi me uvijek obeshrabrile ‘barbe’, meštri od mora, a ponajviše moj budući punac.
Tu su se nizale priče o tome kako je to mudrac među ribama kojeg je iznimno teško prevariti, da ću ga uhvatiti najprije brumanjem pozicije i živom ješkom. a onda da ću se tako napatiti dok ga uhvatim da će me proći volja za ribolovom, i sve tako u krug – nastavlja Ivan svoju priču.
– No nedavno sam se odlučio i rekao da ću slušati samo sebe pa makar sve ideje otišle u vjetar.
Napokon sam sam sebe nagovorio da odem u lokalni dućan ribolovne opreme i tamo kupio štap, rolu i varalice.
Prvog i drugog dana sam se na moru upoznavao s novom opremom i polako učio vođenje varalice. Naravno, kao što sam i mislio, sve je bilo jednostavnije nego su mi ‘barbe’ pokušavali predstaviti.
A te subota ujutro, dok sam pio kavu, nebo se sa svih strana zacrnilo. Olujno jugo dolazi i ja pun očekivanja i neugasive nade odlazim sa svojim priborom na plažu pod puntom.
Jugo se diže, a ja zabacujem.
U prvom zabačaju ništa, u drugom isto ništa, ali zato u trećem bacanju nakon par metara povlačenja iza varalice vidim brancina kako rauba.
U sebi molim Boga samo da udari, da ga barem na kratko osjetim na priboru.
I na nekih petnaestak metara od obale – Bum!!!
Počinje dril, dotežem kočnicu i nakon nekih pola minute što se meni učinilo kao vječnost, brancin je ležao na plaži.
Noge mi se tresu od uzbuđenja, a srce k’o kuća. Napokon je i meni došao brancin… – ispričao nam je Ivan Barić.
