Distopijski roman Georgea Orwella »1984.«, futurističko djelo o totalitarnim vladarima koji građanima »ispiru mozgove« kako bi osigurali njihovu potporu za besmislene ratove, na vrhu je najprodavanijih knjiga u Rusiji. Najpopularnije je to futurističko djelo skidano ove godine s platforme ruske online knjižare LitRes i drugo najpopularnije u svim kategorijama, objavila je nedavno državna novinska agencija Tass.

Roman britanskog pisca objavljen je 1949. neposredno nakon pada nacizma u Europi i izbijanja hladnog rata te rađanja sovjetskog komunističkog bloka na čelu sa Staljinom. Knjiga je bila zabranjena u Sovjetskom Savezu do 1988. godine. Orwell je svojedobno rekao da mu je upravo Staljinova diktatura poslužila kao model za kult ličnosti Velikog Brata, čija je »misaona policija« tjerala građane na »izokrenuto razmišljanje« po kojem je »rat mir, a sloboda ropstvo«.

Prema pisanju Reutersa, neki vide suvremene odjeke u vladavini ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je u svoja dva desetljeća na vlasti iskorijenio političku opoziciju i kritičke medije iz javne sfere, kao i rehabilitirao sjećanje na Staljina. Njegova invazija na Ukrajinu potaknula je nove zakone prema kojima je objavljivanje bilo kakvih informacija o ratu koje su u suprotnosti sa službenim izjavama kriminalno. Kremlj izbjegava samu riječ »rat«, umjesto toga govoreći o njihovoj »specijalnoj vojnoj operaciji«. Dužnosnici u Moskvi i dalje tvrde da Rusija nema zle namjere prema Ukrajini, da nije napala svog susjeda i da ne okupira ukrajinske teritorije koje je zauzela i pripojila.

Ruski oporbeni političar Ilja Jašin osuđen je na osam i pol godina zatvora pod optužbom za širenje »lažnih informacija« o vojsci – zbog raspravljanja o dokazima koje su otkrili zapadni novinari o ruskim zločinima u Buči, blizu Kijeva, za koje je Rusija rekla da su izmišljeni. Glasnogovornik Kremlja izjavio je da nije bilo napada na civilne ciljeve, unatoč valovima bombardiranja ukrajinskih energetskih postrojenja zbog kojih su milijuni ostali bez grijanja i svjetla u jeku zime.

Međutim, ruska prevoditeljica novog izdanja »1984.« vidi paralele s Orwellovim romanom drugdje.

»Orwell ni u najgorim noćnim morama nije mogao sanjati da će na Zapadu nastupiti doba ‘liberalnog totalitarizma’ ili ‘totalitarnog liberalizma’ i da će se ljudi – odvojeni, prilično izolirani pojedinci – ponašati kao bijesno stado«, rekla je Daryja Tselovalnikova izdavačkoj kući AST u svibnju.

»Znamo da nitko ne dolazi na vlast s namjerom da je se odrekne. Vlast nije sredstvo, nego cilj. Ne uvodi se diktatura zato da bi se sačuvala kakva revolucija; revolucija se diže zato da bi se uspostavila diktatura… Svrha vlasti je vlast. Počinješ li me sada shvaćati?« – tako objašnjava Orwellov junak u ovoj iznimnoj, utjecajnoj, važnoj, hrabroj, kritičkoj, provokativnoj, kultnoj knjizi koja se od izlaska 1949. nalazi na svim relevantnijim listama najvećih djela svjetske književnosti.

Radnja romana započinje godine 1984. u Londonu, nekadašnjem glavnom gradu Velike Britanije koja je nakon nuklearnog rata i revolucije postala dio Oceanije, svjetske superdržave kojom upravlja režim pod vodstvom Velikog Brata. Glavni lik je Winston Smith, član vanjske partije i službenik Ministarstva istine zadužen za revizionističko »korigiranje« svih dokumenata i povijesnih izvora koji nisu u skladu s trenutačnim stavovima vodstva partije. Nezadovoljan poslom i životom u kojem mu Misaona policija danonoćno preko telekrana nadzire svaki pokret, svaku riječ koju je izrekao ili namjeravao izreći, on pokušava nešto poduzeti, oduprijeti se totalitarnom sustavu, premda je svjestan posvemašnje kontrole i smrtne opasnosti.

Djelo se obično opisuje kao antiutopijsko i futurističko, no ono što se u Orwellovo doba činilo nedokučivim, pretjeranim ili neprovedivim, većim se dijelom ostvarilo i prije 1984. godine. Zbog snažne mračne vizije budućnosti »1984.« postala je ne samo kronološki termin, već i opis stanja duha ljudske zajednice obilježene otuđenošću, nepravdom, nasiljem, diktaturom, strahom, a termini iz knjige kao što su: Veliki Brat, svijet trajnog rata, novogovor, hladni rat, soba 101, orvelovski… odavno su prešli granice književnog svijeta.

Temeljen na autorovim iskustvima vezanim za Španjolski građanski rat, odnosno s Drugim svjetskim ratom i ideologijama fašizma i komunizma, Orwellova »1984.« shvaćena je kao upozorenje budućim generacijama, odnosno nadahnuće mnogim književnicima, filozofima i političkim teoretičarima. Poznati citati iz knjige su:

»Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.«/»Ako želiš znati budućnost ljudskog roda, zamisli čizmu koja gazi ljudsko lice – unedogled.«/»Vjerujem, ako se ne borimo protiv njega, da bi totalitarizam mogao uspjeti bilo gdje.«

Orwell je pažljivo pratio povijest i stanje svijeta 1940-ih te ga je zabrinjavala totalitarna tendencija SSSR-a, koja je postala »prijetnja demokratskom socijalizmu«. Upitan je li »djetinjasto i nepotrebno brinuti o totalitarnoj budućnosti«, Orwell je zapisao da je njegov tadašnji svijet (1940-e) bio noćna mora za stanovnike Europe prije 20 godina te se zapitao kakvu bi moć imao vladar koji bi mogao promijeniti prošlost.

Neki smatraju da je naslov samo inverzija zadnjih dviju brojki godine u kojoj je roman napisan – 1948. je tako postala 1984. Drugi izvori smatraju da je naslov asocijacija na britansko Fabijansko društvo osnovano 1884. Postoji i teorija da je to aluzija na roman »The Iron Heel« koji je napisao Jack London (u njemu politički pokret počinje s radom 1984.) ili priču »The Napoleon of Notting Hill« smještenu u 1984. koju je napisao G. K. Chesterton, jedan od Orwellovih najdražih pisaca. Velik utjecaj na Orwella prilikom pisanja priče bio je slični ruski ZF-roman »Mi« koji je 1924. napisao disident Jevgenij Zamjatin. Neki su uočili i sličnosti s distopijskim romanima »Vrlim novim svijetom« koji je 1932. napisao Aldous Huxley; »Kallocainom« koji je 1940. napisala Karin Boye i »Fahrenheitom 451« koji je dvije godine poslije, 1951., napisao Ray Bradbury. Mark Hillegas navodi da su Orwella nadahnula i futuristička djela H. G. Wellsa, ali s izuzetkom da je Wells zamišljao utopiju, dok je Orwell zamišljao distopiju.

Oceanija je jednopartijska država u kojoj se gotovo sva ekonomska aktivnost nalazi u rukama države, a kultura je pod strogim nadzorom. Britanija je u Oceaniji dobila novo ime – »Aeropista jedan«, a njezino stanovništvo živi u krajnjem siromaštvu s povremenim napadima raketnim bombama. Društvo je strogo podijeljeno na tri klase. Najveći dio (oko 85 posto) čini niža klasa ili prolovi, koji žive u siromaštvu i obavljaju fizičke poslove, nemaju nikakvo obrazovanje ali, s druge strane, uživaju određenu slobodu da »žive kao životinje«. Srednju klasu čine članovi vanjske partije koji obavljaju intelektualne ili birokratske poslove; uglavnom žive u državnim stanovima i predmet su najžešće represije. Višu klasu (oko 2 posto) čini unutarnja partija čiji članovi uživaju u luksuzu i imaju vlastite robove.

Orwell je nadahnuće za pisanje crpio iz raznih izvora, ali ponajviše iz totalitarnih tendencija SSSR-a i Trećeg Reicha. Jedna od glavnih tema »1984.« je cenzura, osobito u Ministarstvu istine gdje se fotografije retuširaju, a javni arhivi izmjenjuju da bi se riješili neugodnih »neosoba« (ljudi kojih se partija odlučila riješiti i izbrisati iz povijesti). Telekrani pokazuju nevjerojatno preuveličane i lažne brojke o stalno rastućoj ekonomiji i sve boljem životnom standardu, iako u stvarnosti građani žive sve lošije te čak i normalne namirnice postaju rijetkost. Stalno se dobivaju i izvješća o velikim pobjedama na ratnom polju, premda je krajnji cilj rata nepoznat, a neprijatelji neodređeni. No nitko od građana ne može neutralno provjeriti informacije jer partija kontrolira sve medije. Sam Orwell jednom je izjavio: »Već sam u ranijoj dobi primijetio da se nijedan događaj ispravno ne objavljuje u novinama«.