Koliko puta dnevno čujete pitanje “kako si?”

Čujete li ga redom od prolaznika, kolega i prijatelja kao pitanje koje dobacuju u prolazu? Ono dobro staro “kako si?” ili “što ima?”, koje se postavlja reda radi i zbog kojeg rijetko tko zastane, pričeka i čuje odgovor? Koliko ste puta doista odgovorili na to pitanje?

Jeste li odmahnuli s: “A, dobro je”, i nastavili dalje svojim putem, razmišljajući o tome koliko bi vam značilo da ste doista mogli iskreno ispričati kako ste?

Možda vam se čini da ovo pitanje čujete stalno, ali zapravo ga ne čujete u njegovom punom smislu – u želji da netko doista dozna kako ste i što ima novoga u vašem životu.

“KAKO SI? nije samo obično pitanje”

Ovo pitanje je najgore čuti kada imate loše dane. Tada morate odmahnuti rukom, izjaviti da je sve dobro i krenuti kuda ste pošli sve dok vas ona jedna važna osoba u životu doista ne zaustavi s pitanjem pa sačeka da odgovorite na njega. Jedino tada postoji mogućnost da nekome doista i kažete kako se osjećate.

A prije svega, najvažnije je da to pitate samog sebe.

“Kako si?” je pitanje od dviju malih riječi s potencijalom odgovora o kojem možemo napisati knjigu. I nemojte odmahnuti rukom kada sami sebi postavite to pitanje nego se doista upitajte kako ste.

Jeste li danas dobro? Hvata li vas nervoza zbog nekog događaja? Imate li potrebu za društvom ili želite biti sami? Želite li ostati kod kuće uz omiljeni film ili želite otići na najveći tulum u gradu?

Pitanje “kako si?” je zapravo najbolje pitanje koje možete postaviti sami sebi ili drugima. Zašto? Jer na njega nema pogrešnog odgovora.

Hrvatski Telekom je u sklopu božićne kampanje „Kako si?“ proveo nacionalno istraživanje o komunikacijskim navikama i koliko smo u kontaktu s našim bližnjima. Istraživanje je provedeno na razini cijele Hrvatske na reprezentativnom uzorku za online populaciju, a sudjelovali su ispitanici između 16 i 65 godina.

U sklopu predstavljanja rezultata organizirana je i panel rasprava na temu „KAKO SI? nije samo obično pitanje“ u kojoj su sudjelovali renomirani stručnjaci: prof.dr.sc. Nataša Jokić-Begić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. Tanja Sever iz Psihološkog centra Sever i prof.dr.sc. Neven Ricijaš sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručnjaci su govorili o važnosti iskrene i otvorene komunikacije te pružanja podrške bližnjima kao jednog od ključnih preduvjeta za sreću. Razgovarali su i o tome kako se nositi s problemima, stresom i usamljenošću te što možemo učiniti za sebe i druge da se osjećamo bolje.

Blagdansko ozračje za većinu predstavlja „najljepše doba u godini“ te vrijeme obiteljskog okupljanja i druženja s prijateljima i bližnjima. Stoga ne iznenađuje podatak da trećina ispitanika tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana češće komunicira s obitelji i prijateljima.

Usprkos tomu i dalje postoji veliki broj onih koji se osjećaju usamljeno što potvrđuje izrazito visoki udio od čak 50 posto ispitanika koji žele da ih se češće i iskreno pita kako su.

Održavanje psihološkog zdravlja mentalnom higijenom

Užurbana svakodnevnica, stres na poslu, nervoza oko blagdana kada se trudimo da nam čitava kuća izgleda kao iz božićne bajke praćena ukrasima i poklonima te nemogućnost da sami sebi posvetimo dovoljno vremena stvara veliki pritisak na naše mentalno zdravlje.

Zato je sada važnije nego ikada stati pred ogledalo i upitati samoga sebe: “Kako si?”.

Psihologinja Karla Lončarić iz Udruge “kako si” kaže da osobe često zaborave osvrnuti se na svoje psihičko zdravlje, naglašavajući da je lakše prepoznati fizičke probleme jer će nam impuls boli javiti da se nešto događa sa našim tijelom.

S druge strane, da bi osjetili “impuls boli” po pitanju psihičkog zdravlja, potrebno je stati i shvatiti što nam se događa.

“Kod održavanja psihičkog zdravlja uvelike nam pomaže mentalna higijena koja nas uči tehnikama koje možemo unaprijediti, a pritom nastoji otkloniti ili barem smanjiti faktore koji narušavaju mentalno zdravlje.

Važno je naglasiti da nije nužno osjećati simptome narušenog zdravlja da bi počeli prakticirati aktivnosti koje će nam pomoći očuvati ga”, kaže psihologinja.

Stoga postavljanje pitanja “kako si?” samome sebi u bilo koje doba dana i bilo koliko puta zahtjeva tek trunčicu truda, a može imati velike pozitivne učinke.

Promatranjem svojih stanja i razumijevanjem vlastitih emocija koje nam se događaju i osluškivanjem vlastitih potreba možemo napraviti puno i pritom naučiti mnogo toga o sebi.

“Kako u prirodi tako i u nama – ono što zalijevamo, raste”, zaključuje psihologinja.

Preopterećenost na poslu jedna je od bolesti modernoga doba

Unatoč tehnologiji i digitalizaciji čini nam se kao da na poslu imamo više obveza nego ikada prije. Sve je vrlo užurbano i rokovi su sve kraći pa se ponekad čini kao da radni dan traje 24 sata te da unatoč tome nismo stigli napraviti sve što smo zacrtali.

Zbog toga se nerijetko osjećamo iscrpljeno i preopterećeno, a prati nas i osjećaj neuspjeha te sumnjanja u vlastita znanja, sposobnosti i vještine.

“Mnogi smatraju da ih neobavljanje svih zadataka s njihove to-do liste ili pak savršeno obavljanje istih čini neuspješnima te da uvijek imaju osjećaj da mogu više i bolje”, kaže psihologinja Lončarić dodavši da najbolji radnici najviše sumnjaju u sebe.

Kada se osjećate preopterećeno i preplavljeno poslovnim obvezama, zastanite, duboko udahnite i upitajte samoga sebe: “Kako si?”

Negativne osjećaje povezane s poslom možemo prevladati na način da razgovaramo o njima i svojim brigama s bliskim osobama, ali i nadređenima koji nam mogu pomoći odrediti prioritete i bolje organizirati dnevne poslovne zadatke.

“Nemojte se bojati pogrešaka jer su one sastavni dio života i ne definiraju vas. U teškim se trenucima prisjetite svih dosadašnjih postignuća i jakih strana te pritom nemojte zaboraviti na aktivnosti koje vas opuštaju, vesele i zabavljaju”, savjetuje psihologinja.

Izazovna ranjivost života te gubitak voljenih osoba

Postoje životne faze u kojima smo posebno ranjivi, a protekle su godine pod velom koronavirusa mnogima osigurale preispitivanje života, sumnju u sebe, osjećaj slabosti, nemoći i suočavanje s najvećim životnim gubitcima – onima kada nas napuste osobe koje najviše volimo.

Takve nam se situacije čine bezizlazne, a nakon njih koračamo kroz život s osjećajem da više nikada nećemo biti sretni i ispunjeni te da više ništa nema smisla.

Kakva bi se sreća morala dogoditi da makar na sekundu zaboravimo da netko koga volimo više nije s nama?

Kada oni koji nam najviše znače više nisu s nama da zajedno podijelimo i dobre i loše trenutke, život se čini poput ponora bez dna do kojeg sunčeve zrake jednostavno ne dopiru.

Pogotovo u vrijeme blagdana kada osjećamo da su svi osim nas okruženi obitelji, prijateljima, kućnim ljubimcima i uživaju u onome što imaju.

Postavite li si tada pitanje: “Kako si?” Odgovorite li iskreno na njega?

Na ovakve se situacije osvrnula prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić objasnivši da život ne možemo promatrati kao ravnu liniju te da koncentraciju moramo usmjeriti na ono što možemo promijeniti, a ne se opterećivati mijenjanjem onoga na što nemamo utjecaj.

“Nakon gubitka voljenih osoba blagdani su izrazito teški. S jedne se strane imamo potrebu radovati, a s druge nam je izrazito teško”, kaže Jokić-Begić i dodaje da ljudi često pitaju smiju li se uopće radovati u te dane jer nerijetko imaju osjećaj grižnje savjesti ako to učine.

“Poslala bih poruku i rekla da smrti nema dok ima sjećanja”, kaže Jokić-Begić i objašnjava da su oni koji više nisu s nama zapravo zauvijek tu – u našim srcima.

“Zbog toga tijekom blagdana pričajte o njima, radujte se, prisjećajte se lijepih zajedničkih trenutaka i plačite kada vam je teško što ih više ne možete vidjeti. Svaka uspomena i sve što ste imali s tim ljudima u životu, još uvijek je tu – u vašem srcu i nemojte ih zaboraviti”, zaključuje Jokić-Begić. 

*Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Hrvatski Telekom.