RIJEKA – Samostalna izložba slika »Preobražaj« umjetnika Saše Jantoleka predstavljena je riječkoj kulturnoj javnosti u prostoru Galerije Juraj Klović nakon istarskog i krčkog dijela »turneje«. Jantolek je član HDLU-a Rijeka, HDLU-a Istra, ULUPUH-a, djeluje kao samostalni umjetnik član HZSU-a. Njegovo djelovanje pokriva širok dijapazon umjetničkog izričaja – počevši od stripa, crteža, slike, instalacije, objekta, lutke do poetske ilustracije – a ujedinjuje ga zajednički predznak koji djeluje na granicama satiričnog i grotesknog, lucidnog i infantilnog, ali i mnogočega drugog. Autor se pritom kod svega ne libi spajati naizgled nespojivo, posuđujući fragmente različitih umjetničkih stilova, tehnika i postupaka.

Kako tvrdi Jantolek, u izvedbenom smislu »Preobražaj« čini mali iskorak od njegova dotadašnjeg rada – ali i dalje sadržava distinktivnu stilsku konstantu svojstvenu njegovom radu. Naime serija slika »Preobražaj« nastala je u posljednje dvije godine, a predstavlja životinjske oblike nalik kukcima koji se pretvaraju u ljude, pri čemu je glavni naglasak radova na čistom obliku.

– Radovi su nastali na dasci, iskoristio sam sve moguće postupke osim ulja i proces se sastoji od toga da jednostavno radim – prakticiram paljenje, grebanje – dok ne dobijem tu svoju liniju, svoj crtež, svoju boju. Po slici se neprestano kopa, dok se ne dobije željeno – objasnio nam je umjetnik.

Naime nakon interveniranja na drvenoj površini, umjetnik se koristi različitim tehnikama – poput akrila, pastela i olovki – u kojima spaja slikarski trag kista sa svojom najvećom fascinacijom – crtežem.

– Uvijek me najviše vukao čisti rad. Uzeo sam taj jedan oblik koji mene zanima i iz toga jednostavno nastojim izvući nešto. I ja to izvlačim i izvlačim dok ne dobijem, ali održavam tu svoju liniju – jednostavno me privlači pretvaranje čovjeka u nešto ili neko biće i na tome ujedno i radim – zaključio je autor.

Umjetnikova metamorfoza čovjeka – izražena u smjelom spoju ekspresionističke palete boja kojom se koristi, gruboj površinskoj teksturi koja jasno i neskriveno bilježi postupak rada, ali i predimenzioniranim bićima bizarnog izgleda, čiji se oblici miješaju na granicama prepoznatljivosti i apstrakcije – sa sobom ujedno nosi i snažnu interpretaciju, koja, naime, ima sekundarnu ulogu naspram njegove larpurlartističke tendencije – a koja je sadržana u distorziranoj vizuri destruktivne naravi ljudskog bića, koja se nedvojbeno projicira na njegovu okolinu, ali i reverzibilno vrši utjecaj na samoga čovjeka, koje stoga kroz Jantolekove radove doživljavamo kao nadrealne i fantastične kreature.

Dinamika oblika i boja u Jantolekovu radu savršeno bilježi suvremenost uzajamnog odnosa čovjeka i uništenja, a dojam mobilnosti umjetnikovih neobičnih bića kompoziciji daje određenu lakoću, ali i svojevrsni pomak u percepciji koji izražava njegovu težnju za eksperimentom i igrom.