Situacija s Tajvanom će u dogledno vrijeme sasvim sigurno eskalirati, a rat nikad nije bio bliži – glavni je sažetak analize BBC-jevog stručnjaka za Daleki istok Stephena McDonella.

On drži kako je posjet čelnice američkog Kongresa Nancy Pelosi Tajvanu otvorio Pandorinu kutiju, koju su sasvim sigurno potajice pozdravili militantniji dijelovi vlasti u Pekingu. Njime im je, naime, stigla idealna izlika za pojačavanje ratnih igara oko Tajvana i pripremu za dan kojeg Kina vidi neizbježnim – kad će silom zauzeti otcijepljenu pokrajinu.

“Možda je najveći izazov za regionalnu stabilnost to što je svačiji javni stav o Tajvanu smiješan. Doima se poput divovske igre pretvaranja koju je sve teže održavati. Kina se pretvara da je Tajvan trenutačno dio njezina teritorija, iako otok ubire vlastite poreze, glasa za vlastitu vladu, izrade vlastite putovnice i ima vlastitu vojsku. SAD se pretvara da ne tretira Tajvan kao neovisnu zemlju, iako mu prodaje visokotehnološko oružje i, povremeno ju posjeti neki visoki političar. Očito je da ne bi trebalo puno da se ova slabašna predstava, osmišljena da jamči status quo, raspadne. Opasnost za svijet je u tome što u Pekingu postoje oni koji bi htjeli da se on raspadne”, drži McDonnel.

Kaže da su mediji pod kontrolom kineske Komunističke partije desetljećima izbacivali sličnu retoriku o Tajvanu, ali ideja o ratu za njegovo vraćanje nikad nije bila bliža. Navodi i kako među većinom ljudi u Pekingu postoji uvjerenje da predsjednik Xi želi zauzeti Tajvan tijekom svog mandata, čime bi se katapultirao do statusa besmrtnika – vođe koji je ujedinio domovinu. Već je učinkovito obuzdao Hong Kong, koji je postao sve problematičniji za Kinu, znatno prije roka. No sreća da je da će uskoro stupiti na povijesni treći mandat, čime je pritisak ipak malo manji i ne mora žuriti napasti otok.

“Ali svakim danom smo korak bliže tome i korak dalje od mira”, dodaje McDonell.

“Čak i uz jako cenzurirano izvještavanje o sukobu u Ukrajini, gledanje te invazije sigurno bi natjeralo Kineze da zastanu kada razmišljaju o uključivanju vlastite zemlje u krvavi sukob. Ali nacionalizam je moćno oruđe i zabluda lako može uzeti maha. Ako bi Peking napao Tajvan, morao bi izvesti veliko iskrcavanje preko opasnog tjesnaca – a zatim bi se suočio s ukopanim, predanim neprijateljem koji se bori za slobodan način života. Takav bi rat bio dug i pretvorio bi Kinu na dulje vrijeme u izopćenika, a kinesko gospodarstvo bi bilo ubijeno. I da okupiraju golemi otok, milijuni ljudi vjerojatno bi se bunili protiv vlasti Pekinga. To bi bilo katastrofalno i pametni umovi u glavnom gradu Kine to znaju”, zaključuje analitičar BBC-a.