Slobodan Popović je ribolovca kojem je spinning strast. A kako je uspio ostvariti jedan od svojih posljednjih ulova i to upravo na spinning, saznali smo na najneposredniji mogući način, u razgovoru s njim. Evo što nam je Slobodan ispričao o tom događaju:

– Upravo mi je bio stigao novi vobleraški štap za brancine pa sam trenutno počeo sanjati kako ću zbog dužine štapa od 3.23 metra bacati sve varalice u rekordne daljine. U zezanciji s frendovima su se stalno spominjali brojevi 100 m+.

Zovem frenda i dogovaramo se za zajednički izlet na brancina kao za probu štapa, a budući da je i njemu nedavno stigao novi štap, problema nema. Srećom pa je blizu Rijeke, u Virovitici… Ali poziv u ribe je poziv u ribe. Veco dolazi, nalazimo se na vratima Jadrana i idemo dalje prema Istri.

Oko 19:30 smo na poziciji i plan je da ostanemo do jutra. Brzo montiramo opremu, malo se divimo štapovima i zabacujemo.

Stajemo na obalu, a ono cijela vala kuha od brancina. To još nismo vidjeli. Obojici malo skače adrenalin i brzo se stavljaju površinci. Prvi zabačaj i potajno obojica gledamo koji je dalje zabacio. Tu smo negdje, ali dosta dalje nego s regularnim štapovima koje inače koristimo – – priča nam Slobodan.

– Sam ribolov površincima nam otežava dosta trave koja pluta uvalom. Nakon nekoliko nerealiziranih udaraca manje ribe brzo skužimo da se to bacaju uglavnom mali brancini. To nam nije zanimljivo pa mijenjamo poziciju i taktike.

Pokušavam voblerima i zbilja ih forsiram jer želim na vobler dobit konkretnog brancina. Trava u moru me izluđuje i oko devet uvečer popuštam i vraćam se na moj standardni način ribolova brancina, na silikon. Silikonske varalice najradije koristim namontirane na worm udice s otežanjima, posebno na plitkim terenima kao što je to trenutna situacija.

Krećem s 4 inča silikoncima, pretražujem brzim povlačenjem, sporim povlačenjem, ubacujem twitch, ništa za sada. Ali vrh plime se skoro bliži i vjerujem da smo na odličnoj poziciji, a uvjeti nam isto idu na ruku jer, osim što je trenutno cca sat vremena do vrha plime, poprilično je oblačno pa nema puno mjesečeve svjetlosti.

I nakon pola sata prelazim na svoju omiljenu varalicu za veće brancine. Pošto sam tek početnik i ovo mi je druga sezona ribolova na brancine, meni je svaki brancin preko kilu i pol, veći brancin.

Stavljam Daiwu D’Fin od 12,5 centimetara u jednoj od tri omiljene boje. Večeras je to varijanta s bijelim bokovima i kričavo žutim leđima, a udica je wormica s 3,5 gramskim otežanjem. Dubina je između 30 centimetara i možda 1,5 metara u najdubljem dijelu. Pretražujem teren i oko 22:15 – BAAAAM!!! – – nastavlja Slobodan svoju priču.

– Jak udarac na dvadesetak metara od obale i trenutni bijeg od desetak metara.

Odmah zovem Vecu uz neko šaptanje, ali dolazi on i sam čim je čuo rolu kako zuji.

Par trenutaka pričamo i onda skužimo da nam je podmetač u autu. On brzo trči do auta, a ja pokušavam ne iznervirati ribu jer ne želim da divlja i otkači se. Polako ga privlačim obali, brancin bježi još dva puta, a štap i rola svaki njegov bijeg fantastično kontroliraju, taman kako treba da uživam u borbi bez nepotrebnog forsiranja. Fantastično! Veco dolazi, more je mutno pa ga ne vidimo dobro dok se nije počeo bacakati u podmetaču.

Ajme sreće kad smo vidjeli koliki je! Obojici nam je to najveći brancin kojeg smo ulovili. Imao je 3.75 kilograma težine i 74 centimetra dužine. Točno 1 kilogram i 10 centimetara više od mojeg prijašnjeg rekorda. Umalo smo ga vratili jer ionako preko 95 posto ulovljene ribe vraćamo, ali je netko u cijelom tom kaosu i oduševljenju rekao:

– Ovaj ide kući – i tako je i bilo.

Pošto brancin stoji u bunkeru bez hladnjaka, ribolov smo prekinuli oko pola 2 u noći. Veco se ujutro vratio na ‘mjesto zločina’ i na površinca je dobio još jednog lijepog kilaša koji, nadamo se, i danas sretno pliva Jadranom.