Slavica Mrkić Modrić / Snimio Marko GRACIN
Da su nas Rusi klali na listu neprijateli! Ma, vidi vranića. Koga još to more hitit po tloh?
povezane vijesti
Da su nas Rusi klali na listu neprijateli! Ma, vidi vranića. Koga još to more hitit po tloh? Ma, ni onoga moga suseda ki još vavek živi va nekoj pasanoj dobe.
Ta isti će vjerojatno radi ruske odluki med svoji četiri zidi proglasit najmanje sedan dan žalosti, a more bit će i bandjeru klast na pol koplja.
Me par da na celoj Kastafšćine većeg rusofila od njega ni. Ma, to ni moj problem. Moj problem je ova teplina ka ne da dihat ni po danu, ni po noće, a ja klimu va kuće ne smen takat.
Zač? Jedino ča ću reć je da ta urdin ni dala gospođa mama leh paron. I ni razlog to ča ćemo šparat struju aš, ne daj Bog, će, sopeta radi teh sakramenskeh Rusi, po zime bit nestašica.
Razlog je zdravstvene prirodi. Ma, jednomu pomore, a ja mislin da ću se stopit i da neće ni kapljica pota od mane ostat. Ja svoje delo jako volin i odvavek mi je Novi list bil drugi, a najbolje j’ reć – puno puti i prvi dom, ma nikad raje na delo nisan hodila leh ča sada gren.
I na niš ne njurgan, a za to ča san mirna i pitoma zaslužna j’ klima. Tako j’ lipo temperano da mi j’ na delu ko va raju. Istina, kod va saken raju i va ovomu postoji tu i tamo ka kačka.
Ma ne zato ča san otela reć da j’ neki med nami zločest leh zato ča njurga na klimu aš da j’ preveć zima. Onput najdemo kompromis pa se nekako prepasamo.
Najčešće se oni zimogrozni zagrnu z kakovun stomanjun ale kladu šetokalčići na nogi. A ja bin najraje kožu sebe zgulila da moren. Užan reć da san va pasanemu životu siguro bila kakov haski ale aljaški malamut.
A morete mislet kakov fras dobijen kad mat spomene drva. Zajedno se temperatura digne, kako mane tako i okoline. Badava njoj govorin da j’ sedela kraj mane kada san pu Ožbolti naručila osan metar mešaneh drv.
Ona bi najraje da ta drva za pet minuti od kada san naručila budu na privratu. Još da ni zakomplicirala z ten mešanemi, ma je, pa se sad čudi ča drv još ni.
Rekla san njoj da njin rabi najmanje dve šetemani da jih zmešaju – a ona me j’ lipo poslala tamo skuda san došla. Intanto mi smo va faze čekanja, a o faze sušenja i pospravljanja ne želin opće mislet.
I onaj ki j’ rekal da te drva tri puti zgriju – laže. Mane zgriju saki put kada jih se spomene.
Mat pak pade va nesvest kad neki spomene euri aš govori da ona već ne zna ni na kuni, a kamo na ti euri. Onput njoj ja rečen da ne mora ni znat aš da kada njoj se penzija z kun prehiti va euri da će jušto imet za pokrivat broji na kartele od tombuli.
Za zbilja je sa poplašena okol sega toga, a ja san se domislela kako san jedanput, kada san bila va Rige podelila sirotinje jednu dobru njihovu mesečnu plaću.
Govorin o vrimenu dok još Latvija ni bila va Evropskoj unije. Došli smo va tu Rigu, promenili soldi i ja san dobila vagun te munidi za ku ja pojma nisan imela kuliko vredi.
Vavek iman takujinčić va ki kladan sitno da iman ako me ki zaprosi ča mu dat. Kako doma, tako i va belomu svitu. Tako san i ta put napunila takujinčić i šla va noćni provod.
Ni mi bil neki aš je more nekakovih Skandinavci došlo na vikend pijanku va Rigu. Domišljan se kako su pijani kod čepi ležali po ceste i kako san jih preskakivala pazeć da ne stanen na njih, a i va se ono ča su oni hitili vanka.
Na jednu stran pijani Finci, a na drugu siroti ki prose. Znela san ta takujinčić i podelila se ča je bilo nutre pa sa srićna šla va pab kade me j’ čekal ostatak kumpanije.
I povedan ja njin ča san se videla i doživela, pa govorin kako su ti Latvijci zbilja fini ljudi za razliku od oneh nesnag ča pijani po ceste leže, i kako su mi se lipo nasmeli i zahvalili kada san njin dala soldi.
Da pu nas komać da reču – fala, a puno puti i ne. A onput su se si moji lipo mane nasmeli i rekli da kako i neće kada san se ponašala kod pijani milijuner.
Rastumačili su mi kuliko soldi sam promenila i kuliko san dala sirotinje, rekli kulika je prosječna plaća va Latvije i dokončali da san jušto jednu podelila. Odgovorila san – kad je beg bil cicija i smela se na svoj račun.
Tako j’ bilo onda, ma me j’ strah da će tako bit i z eurimi aš nisan niš bolja od materi. Jednako smo cepljene protiv broji pa da bilo ča rečen bilo bi – špotala sa sova sjenice da ima velu glavu.