MOŠĆENIČKA DRAGA – Priča iz Mošćeničke Drage zasigurno spada u red onih koje bi se mogle naći u kakvoj Guinnessovoj knjizi rekorda – i to iz više razloga. Imati 90 godina i doći po tko zna koji put autom iz Engleske u Mošćeničku Dragu već je vrijedno svake pažnje, a ako se tome pridoda da ista osoba u tu najmanju liburnijsku općinu tako stiže već punih 70 godina, mora se priznati da se radi o dijamantnom jubileju.

Riječ je o Elizabeth (Rosemary) Pike, Engleskinji koja je u svojoj 90. godini života iz svog Batha vozila do Mošćeničke Drage u kojoj se odmara u apartmanu draške obitelji Carl. Ova nekadašnja učiteljica u osnovnoj školi prvi put u Hrvatsku je stigla još 1953. godine sa svojim suprugom Frankom. Kasnije je dolazila i sa svojom djecom, a danas joj ne smeta doći ni sama.

Supruga Titovog vojnika

– Moj suprug je tijekom Drugog svjetskog rata odlučio otići u Titovu vojsku. Poslali su ga negdje na područje oko Dubrovnika. Kasnije, kada je rat završio, stalno je gledao kako bi se mogao vratiti u Jugoslaviju, zanimalo ga je kako se zemlja razvija. Tako smo 1953. donijeli odluku i došli ovamo na odmor. Smještaj smo pronašli u Medveji, a tamo upoznali ove naše današnje domaćine kod kojih dolazimo sve ove godine. Istina, bilo je godina kada smo dolazili i dva puta godišnje, ali i kada smo morali preskočiti dolazak. Mošćenička Draga odmah nas se dojmila. I dan danas ona je u onoj njezinoj staroj jezgri, oko lučice, ostala ista – predivna, s malim kućicama uzduž plaže… – riječi su to 90-godišnje gospođe Pike, još uvijek vrlo vitalne, pokretne, oštroumne, simpatične, nasmijane žene koja uživa u svemu onome što joj Mošćenička Draga pruža.

Foto S. Drechsler

– Kada dođem ovdje, puno čitam. Više se ne kupam u moru. Još bi nekako po kamenčićima mogla ući, ali bojim se da bih teško izašla. Vrijeme provodim u šetnjama. I dalje puno razgledavam, puno pričam s poznanicima, posebno mojim domaćinima Đanom i Adrianom na talijanskom i engelskom jeziku. Evo, jučer sam otišla i u Johnson na večeru. Jednostavno, volim ove ljude, svi su jako ljubazni. Hrana, posebno riba, je preukusna. Osim toga, predivno je vidjeti kako ova obitelj raste. Sada sam već upoznala četvrtu generaciju obitelji Carl. Prvi prijatelj bio nam je Nino, a sada se družimo s njegovom kćeri, unucima i praunucima – Đanom, Adrianom, Frankom, Amelie… Toliko smo vezani da sam došla i kada se rodila četvrta generacija – naša Amelie, ali i sada kada se upisuje na fakultet u Zagrebu, govori gošća iz Engleske.

Četiri dana na putu

Da su veze između nje i draških domaćina neuništive, govori i podatak da je Frank Carl dobio ime upravo po suprugu gospođe Elizabeth.

– Godine 1979. roditelji nisu bili sigurni koje mi ime dati. Sjedili su za stolom i rekli – »onaj ki prvi pride, njegovo ime će nosit«. I prvi je kroz vrata prošao Elizabethin suprug Frank – ispričao je Frank Carl kako su mu nadjenuli ime.

Foto S. Drechsler

Zbog svoje odanosti, vjernosti Mošćeničkoj Dragi, jučer su je posjetili i načelnik Mošćeničke Drage Rikardo Staraj i direktorica Turističkog ureda Nensi Dretvić. Darovali su joj sliku draškog umjetnika Zdenka Velčića te joj uručili cvijeće, a svi zajedno počastili su se tortom. Naravno, mnoge je najviše zanimalo kako osoba od 90 godina sama automobilom može prijeći takav put, a gospođa Pike s jednakom lakoćom objasnila je kako to ona danas vozi iz Engleske do Hrvatske.

– Naravno da je nekad ta vožnja bila kraća, trajala eventualno jedan dan ili bila svedena na jedno zaustavljanje. Ovog puta do Mošćeničke Drage vozila sam četiri dana. Sin je tražio da više puta stanem i napravim pauzu. Tako sam ovog puta stala u Švicarskoj i Francuskoj. Ipak, iako sam bolja za volanom nego na nogama, mislim da ću sljedeći put doći avionom – rekla je Pike koja u nizu predivnih angdota i priča ističe i jedno krstarenje brodom od Rijeke do Dubrovnika. S tada vrlo malom djecom i suprugom posjetila je neke manje otoke na kojima je vidjela i kako su tek rođenu djecu stavljali spavati u ladice pored kreveta.