Nema te vlasti na svijetu, osim u diktaturama gdje moraju, koju će građani ocijeniti izvrsnom. Oni s pravom trebaju biti kritični prema onima koji donose odluke u njihove ime.

Tako je to u demokratskim društvima, tako je na nacionalnoj, ali i na lokalnoj i na regionalnoj razini.

Test nositelja izvršne vlasti polaže se na izborima i u parlamentu, a kada je riječ o lokalnoj razini, s obzirom na model političkog sustava, uglavnom na izborima jer su gradonačelnici neposredno izabrani i teško mogu izgubiti povjerenje u lokalnim predstavničkim tijelima jer su gotovo nesmjenjivi.

Riječki gradonačelnik Marko Filipović (SDP) dobio je izbore prije nešto više od godinu dana u drugom krugu gradonačelničkih izbora, pobijedivši nezavisnog kandidata Davora Štimca.

Štimac je sve karte bacio na zasićenost građana 20-godišnjem vlašću SDP-ovog gradonačelnika Vojka Obersnela, otvorio front prema svim političkim opcijama, uvjeren da će pobjeda doći sama od sebe jer je uvjerio sebe da je ostvario savez s biračima.

Onda se suočio s realnošću potpuno krivih političkih procjena i tresnuo na pod.

Vrijeme tipično riječko

Filipović je tako nakon drugog kruga mogao proglasiti izbornu pobjedu i preuzeti ključeve Rijeke od Vojka Obersnela kojemu je bio zamjenik osam godina, a što je obavljeno na svečanoj primopredaji vlasti 7. lipnja 2021. godine.

Već je tada Filipović znao da je SDP-ova koalicija drugi put izgubila većinu u gradskom parlamentu i da ga očekuje i te kako bremenit četverogodišnji mandat.

Moglo bi se reći da je, uvjetno rečeno, Filipovićeva vlada manjinska, a to znači da se većina u lokalnom parlamentu sastavlja ad hoc, od točke do točke.

Naime, Filipovićevi prijedlozi zavise od glasova ili Akcije mladih i Unije Kvarnera, ili od Možemo! Rijeka, s tim da Filipović uglavnom može računati na stabilnu podršku PGS-a.

To je politički okvir koji je dočekao novog riječkog gradonačelnika sa zamjenicima – Sandrom Krpan i Goranom Palčevskim iz SDP-a.

Politički okvir koji nije najpoticajniji kada je riječ o provedbi gradskih politika i koji zahtijeva puno strpljenja, kompromisa i političke mudrosti.

To je i olakotna okolnost za ocjenu uspješnosti prve godine mandata gradonačelnika Marka Filipovića. Moglo bi se reći da zaslužuje prolaznu ocjenu jer politički sustav ipak funkcionira i izbjegnuta je kriza vlasti kao što se dogodilo u Splitu koji očekuju ponovljeni izbori, a crni oblaci nadvili su se i nad Pulom.

U Rijeci je vrijeme, ono, tipično riječko, izmjenjuju se kišna razdoblja sa stabilnim i sunčanim vremenom, a za sada su izbjegnute velike nevere.

Politički uspjesi

U političkom smislu, najveći je Filipovićev uspjeh činjenica da je bez ikakvog problema došlo do konstituiranja Gradskog vijeća izborom PGS-ovke Ane Trošelj za predsjednicu.

Zahvaljujući glasovima Akcije mladih i Unije Kvarnera koji su pametno odlučili da je sve bolje od političkog konflikta koji je sam sebi svrhom i blokade sustava.

Očekivano je bilo da će Možemo! Rijeka također podržati takav rasplet s obzirom na suradnju te stranke sa SDP-om u Zagrebu. Drugi veliki uspjeh Marka Filipovića je to što mu je prijedlog proračuna prošao nakon što je prihvatio nekoliko mandata Akcije mladih i Unije Kvarnera.

Ostatak oporbe prozvao je vijećnike Vedrana Vivodu i Roberta Salečića za izdaju, osuvši teške optužbe na njihov račun. Uglavnom bila je riječ o uobičajenim političkim floskulama kako bi se opravdala vlastita nemoć za formiranje političkog bloka koji bi se suprotstavio SDP-ovoj koaliciji.

Jednostavno, nitko u tih pola godine nije iskazao volju ni sposobnost da se nametne kao oporbeni lider. Kao primjer valja navesti činjenicu da su Most i Nezavisna lista Davora Štimca odustali od pisanja amandmana na proračun jer je prema njihovoj ocjeni to besmisleno zbog toga što je sve pogrešno kada je riječ o trošenju gradskog novca.

Čak se i Marin Miletić nakon što je odlučio nedolaziti na sjednice povukao iz gradskog parlamenta. Sve se činilo idealnim u tim trenucima za Filipovića i njegove suradnike.

Žabica i »Galeb«

Činilo se da se Grad Rijeka može voditi samozatajno i iz sjene, u tu sjenu ušao je u jednom trenutku kao savjetnik gradonačelnika predsjednik primorsko-goranskog SDP-a Ivica Lukanović, a za što mu je i isplaćen novac.

Filipović niti je mario za politički stil bivšega riječkoga gradonačelnika da ga ima svugdje i gdje treba i gdje ne treba, niti očito ima takvu ambiciju pa ga više nema nego što ga ima i valja se naviknuti da će tako biti do kraja mandata.

Takav je i u Gradskom vijeću pa je lokalni parlament pacificiran, što najviše ide u prilog upravo riječkom gradonačelniku.

Iz hladovine je Filipović istjeran kada je trebalo prihvatiti novu odluku o gospodarenju otpadom kojom je ta usluga Komunalnog društva Čistoća ponovno poskupjela, a Grad Rijeka je zbog loše pripreme materijala bio neko vrijeme izvan zakona.

Na kraju je dokument prihvaćen, Filipović i direktorica Čistoće Jasna Kukuljan provukli su se kroz ušicu igle. Vrlo brzo se pokazalo da je riječ o Pirovoj pobjedi.

Vedran Vivoda (Akcija mladih) argumentima je razarao položaje Marka Filipovića i Jasne Kukuljan, neki njegovi amandmani su prihvaćeni, ali je odluka prošla bez da je Vivoda digao ruku za nju.

Došlo je do političkog udaljavanja koje se najbolje vidjelo po tome što Akcija mladih i Unija Kvarnera ne žele pristati da se za obnovu »Galeba« proslijedi tri milijuna kuna pa ni u dva pokušaja takav prijedlog nije prošao.

Politički most koji je sagrađen na konstituirajućoj sjednici i prihvaćanjem proračuna napukao je, a dodatno se zaljuljao nakon što su vijećnici Možemo! Rijeka javno obećali da neće podržati odluku o prodaji gradskog zemljišta privatnoj tvrtki koja bi trebala izgraditi kompleks Zapadna Žabica dio kojega su novi autobusni kolodvor i garaža.

Možemo! Rijeka odbija podržati prijedlog kojim se privatnoj tvrtki omogućava parkirališni monopol u gradu jer Grad Rijeka gubi bilo kakvu mogućnost utjecaja na formiranje cijene parkiranja.

Teško da Rijeka plus, gradska tvrtka, može s premalim brojem garažnih parkirnih mjesta, utjecati na cjenovnu politiku tvrtke koja upravlja Zagradom, garažom na Klobučarićevom trgu i u perspektivi garažom na Žabici.

Je li racionalno ili iracionalno, ali Žabica je jedno od najvažnijih gradskih pitanja u zadnjih 20 godina i jedan od najvećih neuspjeha bivšega gradonačelnika Vojka Obersnela.

Činilo se da će po tom pitanju trijumfirati Marko Filipović, ali sada je to neizvjesno. Kao što je politički trijumf Vojka Obersnela trebala biti obnova »Galeba«, a sada je pod znakom pitanja i taj projekt zbog značajnog probijanja financijskog okvira i roka obnove.

U svakom slučaju, Žabica i »Galeb« projekti koje je Filipović obećao, i bez da ih se realizira, teško će se njegov mandat ocijeniti pozitivnim.

Potrudili se oko vrtića

Od pozitivnih stvari, kada je riječ o izvršnoj riječkoj vlasti, gradonačelniku i njegovim zamjenicima, valja izdvojiti veliki trud da se riješi problem nedovoljnog broja upisnih mjesta u riječkim vrtićima.

Daleko je rješenje, ali nitko ne može osporiti volju da se taj problem riješi. Kada je riječ o predškolskom odgoju i osnovnom školstvu, ne može se negirati da se stvari miču u pozitivnom smjeru.

Pozitivno je i to što se krenulo u smanjenje prireza, za jedan posto u 2022. godini, a stopa bi se s 15 posto trebala vratiti na 10 posto do kraja mandata što je Filipović također obećao.

Krenulo se i u povećanje sredstava za javne potrebe u sportu, dovršava se projekt Art kvarta u »Benčiću« koji bi trebao biti okončan otvaranjem nove Gradske knjižnice.

Djelomično je pozitivna i skandinavizacija riječke politike kojoj je dobrim dijelom doprinio gradonačelnik Filipović. Na ruku mu svakako idu i velike državne investicija u prometnu infrastrukturu, gradnja Sveučilišne bolnice i izgradnja marine u Porto Barošu.

Riječ je o projektima koji su započeti prije nekoliko godina, a koji bi trebali biti gotovi u Filipovićevom mandatu što je prilično velik politički kapital bez obzira što su za to najzaslužniji HDZ-ova vlada i ministar Oleg Butković.

Gradonačelnik Marko Filipović ušao je u izbornu bitku s programom Novi ritam grada. U prvih godinu dana mandata moglo bi se reći da tog novog ritma još uvijek nema jer je još uvijek uštimavanje u tijeku.

Hoće li se orkestar uštimati, teško je reći, s obzirom na to da je dosta onih koji su u njemu skloni solističkim improvizacijama, ali čini se, da ako se to uštimavanje i dogodi, da će novi ritam grada biti daleko od žestokog zvuka punka ili rocka i da će se svirati uglavnom sentiši.