Politički analitičar Davor Gjenero smatra da nakon nove eskalacije političkih sukoba oko slučaja Perković-Mustač svjedočimo ne samo krizi vlasti, već krizi institucija, što je puno teže.

– Ova politika sustavno rastače institucije, to je politika unošenja sukoba u stvari gdje sukobi ne bi trebali biti, ova politika dovodi u pitanje načelo vladavine prava, to je opasna i štetna politika, a javni diskurs potpuno neprimjeren.

Čija je to politika, o kojoj govorite?

– To je politika Zorana Milanovića. Taj način diskreditiranja aktera političke scene je naprosto nevjerojatan. Čini se da on ništa nije naučio iz svojih prethodnih incidenata, i da nas vraća u 2013. godinu, u vrijeme lex Perković. Čini se da je za njega ključno da ima priliku stvoriti dojam da je 2013. godine bio u pravu.

Jasni otisci

Koji bi bili motivi predsjednika Milanovića?

– Sve je to, izgleda, samo pitanje taštine. Karakteristično je za sve autoritarce da rade na rastakanju institucija da bi zadovoljili svoju taštinu. Najprije je Milanović to napravio u svojoj vlastitoj stranci, SDP-u, a sad je prešao na rastakanje druge stranke, HDZ-a, a rezultat je opće rastakanje institucija. Te institucije u Hrvatskoj nisu savršene, nisu idealne, ali bi se dale konsolidirati i razvijati da nema ovakve politike. Uz to, predsjednik Milanović gazi svoju vlastitu riječ koju je bio dao oko politike pomilovanja, da taj institut neće koristiti jer je relikt prošlosti i bivših apsolutističkih načina vladavine.

Ono što predsjednik Milanović ističe i što je za njega bitno jest da on nije inicijator ove akcije da se Josipa Perkovića i Zdravka Mustača pomiluje zbog zločina iz 1983. godine. On tvrdi da on nije taj.

– Svi akteri u ovoj najnovijoj priči su na ovaj ili onaj način povezani s njim. Pogledajmo malo analitički, on je rastočio generalski zbor, on je nekima od tih ljudi činio usluge, on je dio njih zadužio nekim svojim potezima, vodeći na primjer štetnu politiku prema institucijama u susjednoj državi, oko HVO-a i slično. On ima izravne i osobne veze s nekim od aktera i potpisnika ovog pisma. Vide se jasno ti tragovi povezanosti njegovih formalnih i neformalnih savjetnika itd.

Mislite na generala Marekovića, ili na što?

– Da, na Marekovića i Kotromanovića. Tu su otisci potpuno jasni. On izvodi taj svoj dramolet s njima, oni i drugi generali potpisnici pisma su ljudi čiji vrijednosni stav valja poslušati, i sad eto on to čini. Uostalom, ne bi ni Anto Nobilo krenuo u ovu spektakularnu akciju sam, da Milanović neformalno ne stoji iza svega.

Premijer je rekao da će bojkotirati predsjednika Republike nakon ovoga. Je li to kriza vlasti?

– Još gore, to je kriza institucija, kriza europskih vrijednosti. I u konačnici – kriza vlasti, što je i najmanje strašno jer ovaj društveni aspekt je puno značajniji. Opet imamo društvene podjele jer Milanović se ponaša slično kao i vlast u Srbiji, gdje je kroz zadnjih 10 godina razoren svaki tegobni pokušaj jačanja institucija.

Verbalna izjava

Premijer je rekao još nešto, vrlo ozbiljno, da je predsjednik možda proruski agent. U kontekstu činjenice da bi ruski predsjednik Putin jednom mogao završiti pred sudom za ratne zločine, to je vrlo ozbiljna izjava.

– To nije verbalna izjava, nego činjenica, kako izgleda. Milanović je relativizirao krizu s Putinovim napadom na Ukrajinu, onda je malo reterirao kad je počeo rat, ali sad je opet nastavio s retorikom i politikom koju na međunarodnoj sceni sebi dozvoljavaju samo deklarirani Putinovi klijenti. Prepoznaje se, uostalom, trag ruskog faktora i na njegovu prethodnu kampanju, pamtimo kako je maksimalizirao ruske interese kad je bio premijer, kako je opstruirao gradnju LNG terminala, kako je u kampanji bilo moguće povezati njegovu ovisnost o ruskom kapitalu, kako je Rosneftu otvarao prostor za Inu, kako nije krio povezanost svojih rođaka s Putinom itd.

Za svog rođaka je rekao da je američki čovjek, koji samo radi u Rusiji.

– Da, to je vrlo uvjerljivo objašnjenje. Zamislimo samo u kakvoj bi energetskoj situaciji sad bila Hrvatska da je u svemu tome bio uspješan, bi li imali LNG, što bi bilo s Hrvatskom. Lik i djelo Zorana Milanovića izloženi su utjecaju Putinova režima, i ja kao hrvatski patriot nisam nimalo sretan zbog toga što legalno izabrani predsjednik Hrvatske podliježe utjecaju Putinova totalitarnog režima.