SOFIJA – »Pune dvije godine bio sam izvan svih festivalskih zbivanja i putovanja, izbjegavao sam i sva javna događanja i vrijeme provodio u obiteljskoj kući izvan grada«, kaže nam Stefan Kitanov, direktor Filmskog festivala u Sofiji odgovarajući nam na pitanje o najvećim izazovima organiziranja festivala posljednjih godina pa nastavlja: »Pored još uvijek prisutne pandemije, ove nam je godine svakako najveći izazov bio ratni sukob u Ukrajini. Kad je započeo rat, program je bio zaključen, kao i popis gostiju, a onda smo bili primorani prilagoditi se novonastaloj situaciji pa smo u znak podrške Ukrajini otkazali ruske filmove i goste, kao i mnoge naše festivalske kolege širom svijeta.«
Iako 26. Sofia International Film Festival traje sve do 31. ožujka, nagrade su podijeljene u subotu navečer, a u natjecateljskom programu Balkan Competition najboljim filmom proglašena je »Murina« Antonete Alamat Kusijanović čime se nastavlja niz nagrada na značajnim festivalima. Stefan Kitanov na čelu je festivala od prvog izdanja, a tijekom četvrt stoljeća postojanja sofijski je filmski festival pretvorio u najveći u Bugarskoj te u jedan od najvažnijih u Istočnoj Europi.

Filmaš na frontu

»Oleg Sensov je trebao biti u glavnom žiriju, a sad je na frontu gdje se pridružio svojim ukrajinskim sunarodnjacima u obrani zemlje. I nije jedini stranac koji je otkazao dolazak na festival zbog rata, neki su odlučili pomoći koliko mogu na druge načine«, nastavlja naš sugovornik o aktualnoj temi koja ga je i osobno pogodila jer među ukrajinskim i ruskim filmašima ima mnogo prijatelja i dragih mu kolega koje godinama poznaje i s kojima blisko surađuje.
»S Olegom sam izmijenio nekoliko poruka. Za sada je dobro, snimio je i video s fronta kako bi poslao poruku mira. Jako je želio doći u Sofiju, ali sudbina je htjela drukčije. U programu je njegov posljednji film »Rhino«, koji je prije deset godina bio predstavljen na Sofia Meetings koprodukcijskom marketu. Dvije godine kasnije ruske su ga vlasti u političkom progonu strpale u zatvor gdje je proveo pet godina pa je nakon izlaska konačno i snimio film.«

Bojkot ruskih filmova

Bojkot ruskih filmova i filmaša koji su povezani s državnim novcem i režimom događa se globalno. I najznačajniji festivali kao što su Cannes, Venecija, San Sebastian, Toronto i drugi odlučili su svoje programe otvoriti samo za nezavisne ruske filmaše i one koji se protive ratnoj invaziji na Ukrajinu. »Za vrijeme ovog groznog rata u kojem svaki dan ginu nevini, civili, a među njima i djeca, nema mjesta za nijanse. Treba zauzeti stav jer trenutačno živimo u crno-bijelom svijetu – ili si za, ili si protiv, nema izbora«, otkriva nam Kitanov vlastita razmišljanja kad smo mu napomenuli da ima i onih koji smatraju da u umjetnosti ne bi trebalo biti nikakvih zabrana pa nadalje elaborira: »Naš stav je antiratni i tu nema mjesta za bilo kakve sive zone. Jako je tužno što smo se svi našli u ovakoj situaciji, vjerujte mi da nismo nimalo sretni što moramo donositi ovakve odluke, ali nemamo izbor. Naši ruski prijatelji i kolege koji su protiv rata razumiju naš stav. Vjerujem da će ovaj rat brzo završiti, a onda je na nama koji se bavimo kulturom i umjetnošću da ponovo uspostavimo veze i prijateljske odnose. U tome računamo i na naše ruske prijatelje iz svijeta filma i festivala koji su protiv ovog ratnog ludila.«

Privlačenje mlađe publike

Razgovarali smo u ugodnom prostoru kafića kina Dom na Kinoto u centru Sofije, najvažnijeg art house kina u Bugarskoj koji Stefan Kitanov sa svojim festivalskim timom godinama uspješno vodi. »Posljednje dvije godine imamo pad broja prodanih ulaznica i gledatelja i na festivalu i u našem kinu, ali to je bilo očekivano zbog pojave koronavirusa i strogih epidemioloških pravila koja uključuju i smanjeni kapacitet dvorana, to jest broja raspoloživih sjedala«, objašnjava nam Kitanov kad smo ga upitali koliko su pandemija i velik uzlet streaming servisa kao što su Netflix, Amazon Prime i drugi utjecali na navike njihove publike i filmofila pa nastavlja: »Nema sumnje i da moćni streaming servisi utječu na posjećenost kinodvorana, ali iskreno ne brinemo za budućnost festivala jer nudimo ono što drugi nemaju: filmove iz čitavog svijeta koji se ne mogu vidjeti u redovitoj kinodistribuciji, retrospektive i posebne programe i ono najvažnije – interakciju publike s autorima i filmašima. Trudimo se prikazati čim više indie naslova i autorskih djela iz manje poznatih kinematografija. Jedan od naših glavnih ciljeva je privući mlađu publiku koja je odrasla na drugoj vrsti kinematografije, to je i moja osobna misija već dugi niz godina. Želja mi je filmski educirati mlađe naraštaje i otkriti im autore i filmove iz čitavog svijeta, to jest priče i vizije koje ne mogu naći u multipleksima i na streaming servisima. U tu svrhu imamo i Dom na Kinoto koje radi čitavu godinu, tu organiziramo i programe za studente, autorske retrospektive i posebne programe«, osvrnuo se Stefan Kitanov.