Zanimljiva informacija pristigla je krajem prošle godine iz Zadra. Bez obzira na protok vremena, zaslužuje pažnju. Ne baš medijske naslovnice i udarne termine, ali kod ljudi od mora ne bi smjela proći nezapaženo. Posebno među ribarima i ribolovcima. Mogla bi, i trebala, poslužiti kao putokaz mnogima na našoj obali i otocima. Ona govori kako na relativno jednostavan i ne previše skup način obogatiti živi svijet našega mora.

U aranžmanu Zadarske županije, u Zadarskom kanalu, položen je na morsko dno prvi umjetni greben. Laički rečeno – umjetni brak. Kada se samo sjetim priča o toj temi. Slušam ih ne godinama, nego desetljećima. Bilo je mnoštvo ideja i konkretnih prijedloga. Dolazile su s raznih strana, predlagači su bili građani pojedinci, razne udruge, čak i tvrtke čija je djelatnost vezana uz more. Više takvih prijedloga i rješenja bilo je hvaljeno, prihvaćano, ali je realizacija redovito izostajala. Administrativne prepreke bile su najčešća zapreka takvim idejama, uz obrazloženje da »ne postoji zakonska regulativa«. I tako, vrijeme je prolazilo, a umjetne brakove samo smo zazivali. Istodobno, žalili smo se da nam je more svakim danom siromašnije.

Administrativne barijere

Sada su, konačno, na zadarskom području povukli prvi konkretan potez. U najribarskijoj županiji, kako se s pravom hvale. Tim povodom Zadarska županija je objavila: »Ovaj umjetni riblji greben prvi je u Hrvatskoj i to nas čini uistinu ponosnima, posebice zbog toga što Zadarska županija nosi epitet najribarskije županije u Hrvatskoj. Projektom Adri.SmArtFish uspjeli smo preskočiti administrativne barijere koje su dosad postojale za postavljanje umjetnog grebena. Opći cilj projekta je jačanje uloge malog priobalnog ribolova na području sjevernog i srednjeg Jadrana.«

Zastupnici ideje o postavljanju umjetnih brakova u našem Jadranu ukazivali su na mnoge uspješne primjere sa svjetskih mora, posebno sa Sredozemlja. Znam primjere iz bliskog susjedstva. Nadasve su isticali da takvi zahvati, stručno izvedeni, ne predstavljaju bilo kakvu opasnost za morski okoliš. Sjećam se, jedan istaknuti znanstvenik svojedobno mi je pričao o onome što je vidio u svijetu. Govorio je o raznim betonskim konstrukcijama, potpuno neškodljivim za morsku floru i faunu. Uvjeravao me da se time more obogaćuje i – štiti. Prema njegovim riječima, nijednom ribaru neće pasti na pamet povlačiti mrežu u tom akvatoriju, bez obzira na činjenicu što zna da u njemu ima više ribe.

Zadarski umjetni greben također je betonska konstrukcija, trostrana piramida visoka 3,10 metara, sa stranicama dužine 7,30. »Montažnog je tipa, sastavljen od 60 betonskih ploča. Sastavljen je spojnim trakama i vijcima od nehrđajućeg čelika, a napravljen od ekološki prihvatljivih materijala koji svojim oblikom i kemijskim sastavom omogućuje naseljavanja organizama i formiranje potpune biocenoze što sličnije onima kakve se nalaze na prirodnim grebenima, a svojom strukturom je takav da se ne može lako oštetiti sidrima i ribolovnim alatima,«
navodi se iz Zadarske županije. Konstrukcija teška oko osam tona montirana je na kopnu i potom položena u akvatorij otoka Ošljaka.

Bit će ribe

Postavljanjem umjetnog grebena učinjen je prvi, važan korak. Na tome se, međutim, ne bi smjelo stati. To je skoro pa ništa. Mnoštvo je lokaliteta u našem moru što naprosto vape za takvim umjetnim grebenima. Njihovim postavljanjem kroz kratko vrijeme moguće je unijeti život u morsku pustoš, negdje na pješčano dno bez tragova života. Prije desetak godina nešto slično napravili su Portugalci. U Atlantskom oceanu, na jugu zemlje, realizirali su projekt nazvan »Ocean preporoda«. Na pusto pješčano dno potopili su četiri islužena ratna broda, među kojima je bila i jedna korveta dužine 86 metara. U čelične brodove, prethodno temeljito očišćene, za svaki slučaj još su ugradili desetke tona betone. Potopljeni su na dubinu od tridesetak metara. Temeljni im je cilj bio unošenje života na pusto dno i obogaćivanje turističke ponude. Najavljivali su tada, i danas sigurno to rade, organiziranje masovnih ronilačkih pohoda u taj podvodni park.

Nema sumnje da i sportski ribolovci ponekad tamo »zalutaju«. Ribe sigurno ima, i za udicu, i za podvodnu pušku. Iako, nije baš uputno roniti na dah na brodskim podrtinama. Koristi, zacijelo, imaju i profesionalni ribari. Tamo ne tope mreže, niti smiju, niti se usude, jer bi ih dizali u komadima. Ali, sva riba ne zadržava se trajno na istom mjestu, može se ona uloviti i na udaljenoj lokaciji, gdje se nesmetano ribari.

Bit će ribe i na zadarskom grebenu! I plivat će ona Zadarskim kanalom, neće se zadržavati samo u malom akvatoriju oko Ošljaka, najmanjeg naseljenog otoka u hrvatskom Jadranu. S obzirom na to koliko je život u moru bujan, aktivan, pa čak i agresivan, bit će ribe i na ostalim umjetnim grebenima, ako ih postave. Trebalo bi slijediti zadarski primjer. U svakoj našoj jadranskoj županiji može se naći više lokacija za njihovo postavljanje. Ulaganje nije preveliko, a višestruko je isplativo.