Prema ovogodišnjem istraživanju Indeksa vladavine prava u svijetu međunarodne nevladine organizacije Svjetski projekt pravde – World Justice Project (WJP), Hrvatska je s 39. mjesta 2020. godine, pala na 46. mjesto na ljestvici među 139 promatranih zemalja. Realno, iako je na poziciji među prvih 50 zemalja u istraživanju koje obuhvaća većinu zemalja svijeta, u zasebnom poretku među europskim zemljama našla se pri dnu ljestvice. Rezultati pokazuju da tijekom ove i proteklih pet godina u Hrvatskoj nije bilo pomaka u jačanju vladavine prava, što je i višegodišnja negativna percepcija domaće javnosti, ali i domaćih pravnih stručnjaka i nevladinih organizacija.

Osam kriterija

Po istraživanju na anketnom uzorku od tisuću stanovnika u tri najveća grada i upitniku koji su za Hrvatsku ispunjavali eksperti kaznenog, građanskog i trgovačkog prava te ustavni stručnjaci, naša je zemlja u kategoriji europskih zemalja, računajući Veliku Britaniju, SAD i Kanadu na 28. mjestu, iza Poljske i Rumunjske. Iza Hrvatske nalaze se tek Grčka, Bugarska i na samom dnu Mađarska. Unatoč uspješnijem gospodarstvu u odnosu na Hrvatsku, Mađarska je prema istraživanju WJP-a s najnižom stopom vladavine prava u EU-u i s višegodišnjim trendom srozavanja pravne države i stečenih vrednota demokratskog društva, od medijskih sloboda do prava LGBT zajednice. Samo u godinu dana ta je država sa 60. mjesta međunarodne ljestvice kliznula na 69. mjesto.

Međunarodno priznati indeks vladavine prava WJP-a uzima u obzir osam glavnih kriterija, poput stupnja ograničenja zloupotrebe vlasti, odsustva korupcije, otvorenosti vlasti, temeljnih ljudskih prava, sigurnosti građana u zajednici, provođenja zakona u praksi, djelotvornosti građanskih sudova u zaštiti građana te efikasnosti kaznenog pravosuđa. Potonji je faktor za Hrvatsku prema ovom svjetskom istraživanja najlošije ocijenjen u odnosu na ostalih sedam varijabli. Tih osam kriterija dijeli se na još 44 podkriterija, a osim svjetske liste, te liste regionalnog pozicioniranja svake države, WJP uzima u obzir i listu vladavine prava prema bruto nacionalnom dohotku po glavi stanovnika svake države (NPI). Hrvatska je tu u prejakom društvu EU-a, SAD-a, Kanade i Japana na ljestvici 46 država svijeta visokog bruto nacionalnog dohotka po stanovniku »high income​ per capita«. Uzimajući u obzir tu kategoriju, naša je zemlja pozicionirana je na 41. mjestu ispred Grčke i Mađarske, ali opet iza Rumunjske (39). i Poljske (35.).

​Bez napretka

Podaci WJP-a za Hrvatsku u razdoblju od 2015. do 2021. godine otkrivaju da nije bilo vidljivog napretka u jačanju vladavine prava jer je prosječnom bodovnom rangu WPJ-a u rasponu od 00.00 do 1.00 bodova Hrvatska ostala na 0.61. U odnosu na svoje blisko okruženje, Hrvatska je u povoljnijoj poziciji u odnosu na »regiju« i spomenutu Mađarsku (0,52 bodova), ali daleko iza susjedne Slovenije koja je na visokom 29. mjestu svjetske ljestvice s 0.68 bodova i 22. mjestu u odnosu na zemlje Europe, SAD, Kanadu i Veliku Britaniju.

​Kao i u sličnim međunarodnim istraživanjima, na vrhu ljestvice poretka vladavine prava u Europi i svijetu sve su skandinavske države, zemlje reda i prosperiteta, Danska, Norveška, Finska i Švedska, u rasponu od 0.90 do 0.86, a slijede ih Njemačka (0.84), Nizozemska, Novi Zeland, Luksemburg, Austrija i Irska. Baltički biser Estonija (0.81) kao 11. zemlja svijeta ispred je Kanade, Australije, Japana, Velike Britanije (16.), a osobito SAD-a (27.) koji je ove godine evidentirao 0.69 bodova i višegodišnji pad indeksa vladavine prava i gubitka pozicije među prvih dvadeset država svijeta. Takav trend može se povezati s nasljeđem administracije bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Na samom dnu međunarodne ljestvice zemlje su političke i ekonomske nestabilnosti, Venezuela (139.) sa zanemarivih 0.27 bodova, iza Kambodže (0.32), te Konga, Egipta, Kameruna i Afganistana s 0.35 bodova.

Hrvatske »boljke«

Hrvatska je u odnosu na bodovni prosjek vladavine prava od 0.61 bodova po kriteriju ograničenja stupnja utjecaja i zloupotrebe vlasti, ocijenjena ove godine s 0.56 bodova, što je daleko ispod regionalnog euroatlanskog prosjeka (0.74) i tek nešto više od prosjeka od 139 zemalja svijeta (0.55). Ujedno, to je najniža ocjena od 2015. i 2016. godine, kada smo po tom kriteriju bili puno bolji jer je dosezao 0.60 bodova. U Europskoj uniji veći je negativni utjecaj vlasti tek u Poljskoj, Bugarskoj i Mađarskoj (0.39). Globalno nas to svrstava kao 62. zemlju svijeta u društvu Burkine Faso, Senegala i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ovaj kriterij uključuje podkriterije slobodne i neovisne medije da nadziru vlast i propitkuju, a ne obratno, stupanj parlamentarnog nadzora i moć pravosudnih tijela da sankcioniraju dužnosnike uhvaćene u kršenju zakona, transparentnost izbornog procesa te generalno neovisnost pravosuđa u odnosu na vlast. U potonjoj varijabli najlošije stojimo.

​Druga je boljka Hrvatske korupcija. Ove smo godine bodovani s 0.56, a lošije smo ocijenjeni bili samo 2015. godine. Po odsustvu korupcije iznad smo svjetskog prosjeka (0.52) i kao 51. zemlja svijeta, a u svom okruženju tek ispred Rumunjske, Slovačke, Mađarske i Bugarske, kao petorka u donjem dijelu EU-ljestvice. Prosjek najviše spušta podkriterij učestalosti primanja mita među članovima zakonodavne vlasti, a što nas svrstava kao 85. zemlju ispod globalnog prosjeka »u crveno« s tek 0.27 bodova, u skupinu država poput Gane i Ekvadora. Na 55. smo mjestu svijeta kao zemlja u kojoj suci primaju mito, a javni dužnosnici namještaju javne nabave. I tu smo ponovno ispod razine svjetskog prosjeka, u društvu egzotičnih država. Jedino što nam popravlja poziciju izostanak je primanja mita u policijskom i vojnom sustavu, što nas uvrštava kao 39. zemlju svijeta s 0.75 bodova od maksimalnih 0.91. Treći kriterij vladavine prava famozna je transparentnost i otvorenost vlasti prema javnosti, a bilježi negativan trend nazadovanja (0.60) u odnosu na prosjek regije (0.72). Kao 42. zemlja svijeta iza Grčke i Rumunjske, lošije od naše ocijenjene su vlasti Poljske, Bugarske te Mađarske koja je na neslavnom 92. mjestu. ​Istraživanje ukazuje da nam je najveća mana u ovom kriteriju pravo na informacije i zahtjevi koje građani upućuju tijelima vlasti te njihove pritužbe na rad državnih službenika.

​Temeljna prava

​Što se tiče temeljnih ljudskih prava, upisali smo 41. poziciju na međunarodnoj listi nakon Rumunjske. Ispred smo Grčke, Poljske i Bugarske, pa čak i SAD-a koji muku muči s rasnom diskriminacijom i pravima radnika, zbog čega je ta velesila u ta dva važna subfaktora dospjela ispod svjetskog prosjeka. Hrvatska sa svojim problemima i kao članica EU-a nije u poziciji da si nakalemi dodatne društvene nepravde. Iako s uzlaznim trendom očuvanja temeljnih ljudskih prava (0.67), još uvijek ne možemo uloviti prosjek zemalja EU-a. Tiče se to među ostalim diskriminacije na temelju socioekonomskog statusa, spola, etničke pripadnosti, vjere, nacionalnog podrijetla, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, u odnosu na zapošljavanje, javne usluge, sudske postupke i slično.

Hrvatska je u toj podkategoriji učestalosti diskriminacije s 0,62 bodova iznad svjetskog prosjeka (0,59) i ispod svog regionalnog okruženja(0,69). S druge pak strane kriterij koji nam definitivno podiže ukupan prosjek vladavine prava, okosnice ovog istraživanja, Hrvatska može pripisati faktoru sigurnosti života i imovine građana unutar zajednice. Globalno smo 26. zemlja svijeta i 19. u regionalnoj ljestvici s visokih 0.85 bodova u društvu Nizozemske, Poljske, Njemačke i Češke, daleko ispred Francuske i Italije. Na vrhu smo svjetske i regionalne ljestvice u dva važna podkriterija – prvi smo u Europi i drugi u svijetu po izostanku slučajeva terorizma i oružanih sukoba te prvi u regiji i drugi na svjetskoj listi po izostanku učestalosti najtežih zločina poput ubojstava, oružanih pljački, otmica ljudi, provala i krađa. Iako bi se s određenim ironičnim odmakom moglo reći da se u Hrvatskoj krade na svakojake domišljate načine, podaci WJP-a kazuju da je Hrvatska prilično sigurna zemlja kad je u pitanju tzv. ulični kriminal. Ostala tri kriterija vladavine prava u Hrvatskoj ilustrirana su posebnom tablicom s opisom trendova.

Uznemirujući signal

Globalno uznemirujući je signal na koji ukazuje WJP da je čak 74,2 posto zemalja svijeta imalo pogoršanje indeksa vladavine prava tijekom ove godine, što obuhvaća 84,7 posto svjetske populacije, približno 6,5 milijardi ljudi. Poboljšanje je, dakle, imalo tek 25,8 posto država svijeta i to u zanemarujućim postocima.

Na top-listi zemalja u kojima je ove godine kapitulirala vladavina prava je Mjanmar, bivša Burma u kojoj je vojna hunta u veljači svrgnula civilnu vlast, a njezinu čelnicu Aung San Suu Kyi nakon kućnog pritvora i montiranog sudskog procesa upravo ovih dana strpala u zatvor na četiri godine. Nekadašnja dobitnica Nobelove nagrade za mir do svrgavanja s vlasti praktički je dijelila vlast s utjecajnom vojskom koja je dugi niz godina poticala genocid nad manjinskim muslimanskim narodom Rohindžama. Zbog toga je mijanmarska čelnica bila suočena s optužbama međunarodnih nevladinih organizacija da je šutnjom o zločinima pristala na truli kompromis dijeljenja vlasti s vojskom.
​Na europskom kontinentu najveće pogoršanje vladavine prava u 2021. zabilježila je Bjelorusija pod dugogodišnjom autoritarnom vlašću Aleksandra Lukašenka. No, s najvišim ovogodišnjim postotkom pogoršanja vladavine prava unutar EU-a, osim Mađarske, suočila se i Poljska koja se kao članica Unije sukobila s Bruxellesom oko prihvaćanja europske pravne stečevine, ali i zbog retrogradnog zakona o zabrani pobačaja. Posljednjih pet godina osjetno je oslabila u vladavini prava (s 0.71 na 0.64), a na EU-ljestvici pozicionirala se na 26. mjestu, tek ispred Rumunjske i Hrvatske, uz 36. poziciju na međunarodnoj listi.

Tendenciju pogoršanje vladavine prava prema WJP-u u odnosu na lani zabilježile su i sve zemlje jugoistočne Europe, osim Kosova, a donekle Austrija i Češka, Francuska i Velika Britanija. Blagi napredak u vladavini prava imaju Italija, Španjolska, Njemačka i Belgija. Mali je kuriozitet da su osjetni plus prema vladavini prava ove godine imali Uzbekistan (85.) i Moldavija (73.), te nešto manje Ukrajina (74.). No, realno je da će se te zemlje još dosta godina morati truditi oko jačanja svog pravnog sustava. No, ovo je istraživanje pokazalo prilično velik broj gospodarski stabilnih država, pa i donedavno primjerenih demokracija, koje su vladavinu prava opasno zapustili.