Prolaze sati, a mi nemamo ni jednog griza. U međuvremenu se bura raspuhala, tako da su nas valovi bacali s jedne bande na drugu. Sa brodom i štapom smo imali toliko posla da bi nam dobro došla još jedna ruka. Kad smo išli uz buru, skoro smo bili u mjestu, a niz vjetar smo mogli i ugasiti motor. I onda je uslijedio snažan udarac…
povezane vijesti
- Na Jadranu meteoalarm zbog orkanske bure, snijega bi se nošenog vjetrom moglo vidjeti i na obali
- Jeste li pokušali panulati šarune na većoj dubini? Evo kako ih lako možete dosegnuti i prevariti bez izvlačenja i mijenjanja pribora
- Znate li kojom brzinom i na kojoj udaljenosti treba povlačiti tursku panulu? Evo što možete napraviti kako bi imali više uspjeha
Iz Ljubljane nam se javio David Zalar sa svojom ljetnom ribolovnom uspomenom. Evo što je David toga dana doživio:
– Jutro se na Premanturi probudilo u narančasto-crvenim bojama, za mene u najljepšom periodu mirnog dopusta. U posjet su mi došli roditelji, jer sam ocu već davno obećao da ćemo zajedno poći na panulu – priča nam David.
– Tako smo polako krenuli da ulovimo ješku, šarune i škarme, koji su mi se pokazali kao jedna od najboljih ješki za zubaca. Za razliku od početka sezone u ovom ih je periodu teže uloviti jer se pomaknu u dubinu i promjene lokacije, tako da smo puno vremena izgubili tražeći ih ali smo ih napokon i našli. A dok smo lovili ješku bura je već dobro pojačala. Brzo smo krenuli na poštu i počeli s ješkanjem, koje je uz uzburkano more bilo više akrobatski show nego ribolov – nastavlja David svoju priču.
– Napokon, štapovi su spremni i idemo u akciju. Lovimo svaki svojim štapom, ali treba bit vrlo pažljiv jer se sve može lako zaplesti. Prolaze sati, a mi nemamo ni jednog griza. U međuvremenu se bura raspuhala, iznad 10 m/s tako da su nas valovi prebacivali sa jedne bande na drugu. Sa brodom i štapom smo imali toliko posla da bi nam dobro došla još jedna ruka. Kad smo išli uz buru, skoro smo bili u mjestu, a tada je teško održati pravac, A onda kada se okrenemo tako da nam je bura u krmi, mogli smo čak i ugasiti motor jer smo skoro poletjeli.
Dobro smo se naljuljali, pa je otac rekao:
– Ništa od ovoga. Idemo mi polako nazad, pa ćemo barem ješku ispeći za marendu…
I nije ni završio kad sam dobio snažan udarac. Odmah mu vraćam kontrom pa počinje borba. Još je tri puta snažno potegao pa se umorio i predao tako da sam ga lako digao gafom u čamac. Slijedi neopisivo veselje, slikanje i mali whiskey za zdravlje. Zubatac je bio lijep, dobrih 4 kila, a završio je na gradelama u krugu familije i prijatelja. Hvala ti more! – ispričao nam je David Zalar.
