SPLIT Svi oni koji su očekivali da će Hajduk s novim trenerom Valdasom Dambrauskasom prikazati protiv Hrvatskog dragovoljca osjetno bolju igru nego ranije grdno su se prevarili. Niti jedan trener na svijetu ne može u tri dana napraviti čudo s novom momčadi. Priznao je novi trener na presici poslije utakmice da je najvažnije bilo osvojiti sva tri boda, što su bijeli i ostvarili. Prekinuli su tako niz od četiri utakmice zaredom bez pobjede. Litavac je startao s prva tri osvojena boda i ono što je možda i najvažnije sa Stipom Biukom i Marinom Ljubičićem od prve minute. Njima treba pridodati i Ivan Čalušića koji je pomalo iznenađujuće krenuo od prve minute. Mladi Hajdukovi igrači još su jednom pokazali i potvrdili da im se treba vjerovati, podržavati ih i kada ne budu igrali dobro.

Naravno, netko će sve to pripisati slabom Dragovoljcu i ustvrditi kako je lako igrati protiv tako slabog suparnika. Međutim, Hajdukova “dica” pokazala su da posjeduju znanje i kvalitetu. Prvi gol bijelih, koji je postigao Ljubičić (to je njemu prvijenac u novoj prvenstvenoj sezoni) je preslika golova koje je uz pomoć Biuka zabijao u juniorskoj konkurenciji. Njih dvojica mogu igrati “zatvorenih očiju”. Riječ dvije zaslužuje mladi Ivan Čalušić, koji je još uvijek poznatiji kako momak Albine, koja nas je zastupala na minulom Eurosongu, nego kao igrač Hajduka. Njegovo postavljanje u prvih jedanaest je iznenađenje.

Svi su uz Fossatija u veznom redu očekivali Atanasova. Pokazao je mladi igrač određenu kvalitetu, a Dambrauskas ga je pohvalio za prezentaciju uz napomenu da nije izgubio niti jednu loptu. Odlično! Mnogo posla čeka novog trenera, reprezentativna pauza će mu dobro doći da još bolje upozna igrače koje će imati na okupu.

Bilo je i puno loših stvari na utakmici protiv Sigećana. Ponaprije se to odnosi na igru Melnjaka koji je bio sam prisutan na zelenoj površini – nije bio “unutra”. Ništa bolji nije bio niti Fossati koji kada igra protiv ovakvih momčadi koje samo razmišljaju o obrani svoga gola, nema pravu loptu za napadače. On je razbijač a ne kreator. Po stoti put ćemo spomenuti Diamantakosa i Kačaniklića. Njihovu igru nećemo niti komentirati, nego samo postaviti krucijalno pitanje:

-Po čemu su zaslužili da igraju u Hajduka?