Kultivacija

Rijeka i Split: Marulićevi dani u gradu pod Marjanom

Kim Cuculić

foto: Sergej Drechsler

foto: Sergej Drechsler

Izložba počinje na prvom katu djelima starih majstora (1400. – 1900.) i nastavlja se antologijskim djelima velikana hrvatske moderne umjetnosti (1900. – 1950.).



Put nas je ovih dana odveo u Split. Razlog putovanja bili su Marulićevi dani, no bilo je vremena i za obilazak grada pod Marjanom. Bila je nedjelja i nije bilo nekih drugih događanja u gradu. Split je uvijek sam po sebi zanimljiv za razgled i čak u ovim još uvijek toplim jesenskim danima bilo je dosta turista. I tako obilazeći razne splitske znamenitosti naišli smo na Galeriju umjetnina, koja je u nedjelju bila otvorena. U prijepodnevnim satima nije bilo mnogo posjetitelja, a ubrzo smo shvatili da je riječ o galeriji koju bi bilo šteta propustiti posjetiti. Odmah se nametnula i usporedba s Rijekom, odnosno s njezinim Muzejom moderne i suvremene umjetnosti. Objasnit ćemo i zašto.


Galerija umjetnina u Splitu otvorena je 1931. godine. Specifičan i vrijedan fundus muzeja danas broji više od 5.200 djela i vremenski obuhvaća period od 14. stoljeća do recentne umjetničke produkcije. Uz djela hrvatskih autora, muzej čuva i djela umjetnika iz Jugoslavije, Italije, Njemačke, Austrije, Francuske, Češke… Ta se raznolikost odrazila na koncepciju izložbe koja na 2.200 metara četvornih predstavlja oko 400 umjetnina. Odabir poštuje ukupni galerijski fundus, odnosno stilsku, tematsku i medijsku raznolikost u vremenskom rasponu od skoro sedam stotina godina.


Izložba počinje na prvom katu djelima starih majstora (1400. – 1900.) i nastavlja se antologijskim djelima velikana hrvatske moderne umjetnosti (1900. – 1950.). Druga polovina 20. stoljeća predstavljena je remek-djelima visokog modernizma (1950. – 1970.), među kojima je zastupljena i međunarodno poznata domaća varijacija apstraktne umjetnosti. Postav u prizemlju predstavlja razvoj hrvatske i lokalne suvremene umjetničke prakse (1960. do danas), te odražava njenu multidisciplinarnu i multimedijsku raznolikost, kao i posebno snažnu produkciju medijske umjetnosti. Obilaskom galerije naišli smo, primjerice, na djela Egona Schielea i Georgea Grosza.




Vratimo se na Rijeku i njezin MMSU. Ima i ovaj riječki muzej vrijednih djela u fundusu, ali ih rijetko možemo vidjeti, a stalnog izložbenog postava još uvijek nema. Zbirke skulpture, slikarstva, crteža, grafike, novomedijske umjetnosti, filma i videa, fotografije i plakata te ostale zbirke možemo pogledati jedino u online zbirci MMSU-a. Muzej se preselio u art-kvart »Benčić«, ali za razliku od susjednog Muzeja grada Rijeke svoja djela i dalje samo čuva i ne možemo ih kad poželimo vidjeti »uživo«. Kad smo već kod »Benčića«, neuređena fasada MMSU-a trenutačno odskače od uređenih pročelja Muzeja grada, Dječje kuće i uskoro Gradske knjižnice. Dakle, i Rijeka bi mogla imati svoju galeriju umjetnina, sličnu ovoj u Splitu, ali je nema. Izgubila je i Mali salon i tako dalje.


Nakon Galerije umjetnina šetnja Splitom odvela nas je do Vidovićeve memorijalne galerije. Svijest o slikarskoj veličini Emanuela Vidovića, o tome koliko je Split zadužio svojim djelovanjem kao slikar, kulturni djelatnik i nastavnik Obrtne škole, kao stup splitske likovne scene u trajanju od pola stoljeća, urodila je željom da se u Splitu otvori galerija posvećena ovom umjetniku. Značajan korak u ostvarivanju tog cilja Grad Split napravio je 1986. godine kad je od Vidovićevih nasljednika, a po cijeni manjoj od polovice njihove stvarne vrijednosti, otkupio zbirku od 69 Vidovićevih slika koja je trebala činiti jezgru Galerije »Emanuel Vidović« osnovane pri Muzeju grada Splita. Kako u to vrijeme nije riješeno pitanje smještaja Galerije, vrijedna su umjetnička djela godinama ležala u depoima Muzeja. Tek 15 godina kasnije, gradske vlasti su dodijelile Muzeju grada Splita, a u svrhu preuređenja u Galeriju Vidović, klasicističku kuću kraj Srebrnih vrata.


Galerija »Emanuel Vidović« posvećena je liku i djelu Emanuela Vidovića, a zamišljena je kao mjesto sabiranja, obrade, istraživanja, zaštite i prezentacije slikareva materijalnog i duhovnog nasljeđa. Njezin postojeći i potencijalni fundus su umjetnička djela koja ocrtavaju Vidovićev slikarski razvoj od početka do kraja stvaranja te raznovrsni muzeološki materijal koji pridonosi upotpunjavanju Vidovićeve biografije. Pitamo se imamo li nešto slično u Rijeci?