Foto Marin Smolčić
Ova je vijest posebno dobra za Ličane i Dalmatince koji su godinama u Brezju prodavali žive poskoke uhvaćene u kamenjaru
povezane vijesti
GOSPIĆ – Hrvatska je država Europske unije s najvećim brojem ujeda otrovnica na godinu. Poskoci, riđovke i planinski guževi na sreću izazovu vrlo mali broj smrtnih slučajeva kod ljudi. Apsurdno je kako Hrvatska i danas uvozi protuotrov, antiviperin, proizveden u drugim državama. Tako se događa da se za proizvodnju protuotrova u Europi koristi otrov od poskoka (Vipera amodytes) koje su krivolovci najčešće ulovili u Hrvatskoj! Stiže dobra vijest jer će se proizvodnja zmijskog protuotrova sljedeće godine ponovo pokrenuti na farmi Imunološkog zavoda u Brezju u Svetoj Nedelji, javlja Ministarstvo zdravstva.
Ondje je 90-ih godina postojala velika farma na kojoj su se konjima ubrizgavale veće količine zmijskog otrova. Iz njihove krvne plazme uzimao se kasnije protuotrov za spašavanje ljudi. Brezje je nekada izvozilo serum, ali ga već godinama Hrvatska uvozi. Imunološki zavod s proizvodnjom je sasvim prestao 2013. godine i serum se već godinama uvozi.
Ova je vijest posebno dobra za Ličane i Dalmatince koji su godinama u Brezju prodavali žive poskoke uhvaćene u kamenjaru. Na ovaj način se popravljao kućni fond lovaca na zmije. Poskok je danas zaštićena vrsta zmija pa je pitanje kako će se sve ovo odražavati u praksi.
Kvote poskoka koje su nekada otkupljivali u Brezju svakako su bile ograničene jer su u tamošnjim terarijima živjeli poskoci koji su zapravo guštali. Na raspolaganju su im uvijek bili laboratorijski miševi, kao njihova omiljena delicija. Povremeno im se »muzao« otrov, nitko ih inače nije uznemiravao niti ugrožavao. Mjesec rujan je inače vrijeme najveće aktivnosti zmija jer su sve življe nakon vrućeg ljeta. Nagonski će tih dana biti sve više u lovu kako bi spremile zalihe za zimsku hibernaciju. Biološki sat će ih potjerati u skloništa prije prvih mrazeva, ali su se poskoci znali viđati i sredinom listopada. U ovo vrijeme za lijepih dana posebno treba paziti na provlačenje kroz grmlje. Poskoci na svojem jelovniku često imaju ptice na koje vrebaju s grana niskog drveća ili žbunja. Tada ugrizi u predjelu vrata ili glave za ljude mogu biti pogibeljni. To se na sreću iznimno rijetko događa.
O poskocima je napisano i izrečeno mnoštvo nebuloza i netočnosti. Prva je vezana uz njegovo ime jer poskok navodno skače kada napada. Osim kada je u pitanju nužna obrana, poskok nikada ne napada čovjeka.
Ugrizi će se dogoditi slučajno, kada nesmotreno sjednemo blizu njegovog skloništa. Ovih dana po ličkim proplancima učestali su susreti poskoka, berača gljiva i izletnika. Koliko god bio opasan, poskok se iz takvih situacija nastoji izvući neozlijeđen. Siktanje i povremeno izbacivanje glave prema uljezima tek su dio obrambenih rituala ovog stvora.