UMAG Španjolac Juan Carlos Ferrero jedan je od 26 tenisača koji su bili na vrhu ATP ljestvice. Patrick Rafter bio je samo jedan, Carlos Moya dva, a Ferrero osam tjedana, po čemu je 20. na vječnoj listi. U karijeri je osvojio 16 turnira iz 34 finala.

U Umagu je 2009. godine uhvatio tri gema u finalu protiv Nikolaja Davidenka, ali se godinu kasnije upisao među pobjednike turnira protiv Talijana Potota Staracea. Najbolja sezona karijere bila je 2003. kada je osvojio Roland Garros, Monte Carlo i Madrid, dok je u finalu US Opena izgubio od Andyja Roddicka. Mosquito se u Umag vratio kao trener 18-godišnjeg Carlosa Alcaraza, koji je na umaškoj premijeri bio sudionik jednog od najboljih mečeva u posljednjih nekoliko godina.

– Carlos je odigrao zaista odličan meč. Vraćao se nakon ozljede, prije dva tjedna iskrenuo je gležanj. Prošlog smo tjedna trebali biti u Bastadu, ali preskočili smo taj turnir. Zato je bilo važno da sada bude u pravom ritmu. Pouille je odigrao dobar prvi set, Carlos nije igrao kako želi, bio je predaleko od osnovne crte i nije koristio svoju brzinu. Pouille se poslije možda malo umorio, dok je Carlos pokazao što može. Znam njegove mogućnosti. Nepredviv je, ponekad zna otići na mrežu, tražiti winnere. Uvijek ga je gušt gledati.

Lucas Pouille bivši je igrač iz kruga deset najboljih. Vraća se poslije operacije lakta, čak je mislio da je karijera za njega gotova. No jedan dobar set bio je premalo za 18-godišnjeg Alcaraza.

– Rekao sam Carlosu, ulaziš u glavne turnire, prvi put ćeš igrati protiv velikih igrača, poput Lucasa. Ova je godina skupljanje iskustva, ali važno je i pobjeđivati.

Komarac

Njihova suradnja traje nepune tri godine, ali Mosquito dobro zna da ima biser u rukama.

– Prvi put sam ga vidio kad je imao 12-13 godina, igrao je na turniru na mojoj akademiji, ali već su pričali o njemu kao igraču koji igra nešto drugačije od ostalih. Igrao je servis-volej, radio je neke stvari koje nisu bile uobičajene. U rujnu će biti tri godine da skupa radimo. Napreduje vrlo brzo, jako sam zadovoljan. Neki put i prebrzo, ali kad vidite kako igra, mene ne iznenađuje jer vidim kako igra na treninzima. Kada to ponovi i u meču… Mogao bi otići jako visoko.

Novi Nadal… Nije lako nositi taj teret.

– Stalno pričaju o njemu kao novom Nadalu. Španjolci trebaju nekoga tko možda nudi tu iluziju ili ima karizmu poput Carlosa. To je lijepo čuti, ali Rafu će biti gotovo nemoguće ponoviti. Carlos zna na kojoj razini može igrati i sve što dođe, bit će dobro. Ako osvoji jedan Grand Slam, to će biti dobro. Ljudi previše očekuju, ali mi koji smo u tenisu, znamo da je gotovo nemoguće dostići Rafu i njegovih 20 Grand Slam naslova. Neka Carlos uživa u trenutku, vidi kako će sve to izgledati, a o svemu drugome možemo za 15 godina.

Juan Carlos Ferrero je šest puta igrao na Plava Laguna Croatia Openu, prvi put 2005. godine kada je pobijedio i Novaka Đokovića, posljednji put 2012. godine kada je poražen na startu od Mate Pavića. Pohvalio je Umag i Alcarazu.

– Rekao sam mu da je Umag jedan od najboljih turnira. Atmosfera je sjajna, ljudi su dragi, možete se i malo zabaviti s prijateljima, hotel je blizu, a vrijeme je lijepo. Svaki put kada sam došao, osjećao sam se jako slobodno, svi su jako prijateljski raspoloženi. Igra se kasnije i manje patiš zbog vrućine. Kada sve zbrojiš, sve je to razlog dolaska. Pamtim godinu kada sam pobijedio, ali i godinu ranije, kad je moj trener morao otići zbog privatnih razloga. Ostao sam sam na terenu, s prijateljem, koji je samo vikao: trči, trči. Izgubio sam taj finale od Davidenka.

Pretposljednji susret velike karijere odigrao je u Umagu i izgubio od Mate Pavića, danas prvog tenisača svijeta u parovima.

– Toga se nerado sjećam. Tada više nisam imao onu glad, više to nije bila prava razina. Uz sav respekt za Pavića, ali tada sam bio na kraju karijere.

Dok Ferrero vodi Alcaraza na svjetski vrh, Goran Ivanišević vodi prvog tenisača svijeta Novaka Đokovića, dok je Ivan Ljubičić trener i prijatelj bivšeg broja jedan Rogera Federera.

– Goran i Ivan bili su dobri igrači, imaju iskustva. Oni koji su igrali na najvišoj razini, mogu osjetiti sve što se događa na terenu, sve su to proživjeli. Imaju tu sreću raditi s dvama nevjerojatnim igračima.

Real Madrid

Ivo Karlović je nepunih godinu dana stariji od Ferrera, ali još uvijek – igra.

– S onakvim servisom, Karlović ne mora toliko trčati. Sve ovisi o igraču, ako osjeća da može igrati, neka igra, sad igrači odlaze u mirovinu mnogo kasnije nego ja…

Osamnaest godina prošlo je od njegova Roland Garrosa, u finalu u kojem je dobio nizozemsku senzaciju Martina Verkerka.

– Godine prolaze… Za mene je to bila velika sezona i jedan od najvažnijih trenutaka u karijeri. Lijepo se sjetiti. Kad gledam snimku ili pričam Carlosu o tome, posebna je stvar pričati da si osvojio Roland Garrros ili Grand Slam. Rafinih 13? U naše vrijeme bilo je dosta izjednačeno, izgledalo je gotovo nemoguće razmišljati da netko toliko puta može osvojiti Roland Garros.

Ali dogodilo se. Lijepo je gledati i ovu utrku za najboljeg. Trojica imaju 20 naslova. Mislim da Novak ima najbolje šanse za skupiti ih najviše. Mentalno je silno jak, fizički je sjajan, može igrati tenis na jednakoj razini cijelo vrijeme na različitim podlogama.

Za kraj, ostao je nogomet. Navijač Real Madrida osvrnuo se na EURO.

– Gledao sam utakmicu s Hrvatskom. U polufinalu nismo imali sreće, mislim da smo bili bolji od Italije.

Poslije karijere Ferrero se okrenuo svojoj akademiji i trenerskom pozivu.

– Jako sam zaposlen, imam obitelj, troje djece. Radio sam sa Alexandrom Zverevim, ali nije išlo. Vjerojatno moram raditi s nekim tko je po karakteru sličan meni. Mislio sam uzeti stanku, ali Carlosov menadžer Albert Molina dao mi je priliku raditi s nekim i stvarati igrača od 15 godina. Prihvatio sam. Carlos je dobar, smiren dečko. Lako je putovati s njime, ne moram se svađati oko sitnica. Bit će on dobar…