RIJEKA  Središnje svečano euharistijsko slavlje Uskrsa u Rijeci je u katedrali sv. Vida predvodio mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup, i ono je prenošeno putem nekih medija, budući da se zbog pandemijskih okolnosti i mjera mogao okupiti tek mali broj vjernika.

U nadahnjujućoj propovijedi i u uskrsnoj čestitki nadbiskup je okupljenima poručio: “Sretan Vam Uskrs znači: sretan prijelaz iz jednog površnog i nesređenog života u istinski život koji nam Krist omogućuje. Svi imamo potrebu za takvim “prijelazom”; u svakome od nas postoje zone tame i svjetla, svaki u sebi nosi materijal za heroja i izdajicu, anđela i zvijer, za život usmjeren prema gore i onaj prema dolje, prema nebu i prema zemlji. Isusovo uskrsnuće kao dobra, kao najbolja i najradosnija vijest koja je ikada odjeknula u noći ovog svijeta i naših srdaca, znači: svijet se može promijeniti i ja se mogu promijeniti, mogu uskrsnuti na novi život. Dosta je otvoriti vrata Kristu. Zato svima vama čestitam Uskrs s porukom i molbom blagopokojnog pape Ivana Pavla II.: “Nemajte straha! Otvorite vrata Kristu!” Da, otvorimo mu ih svi.”

U propovijedi je naglasio da Isusovo uskrsnuće, koje je dobra vijest za svijet i čovjeka, slavimo u svijetu u kojem dominiraju loše vijesti – nasilje, nesnošljivost, laž, korupcija, nepravda, različiti oblici tlačenja i izrabljivanja siromaha – da je tako danas, ali i od kada je svijeta i čovjeka.

“Kao što se u naše vrijeme ne cijeni čovjeka po onome što jest, nego po onome što ima, tako je to bilo i u prošlim vremenima. Tako su cijenili i Isusa, ne po onome što on jest, što stvarno govori i čini, nego po tome odakle dolazi, koji su mu korijeni i koliko je opasan. Na taj su mu način pristupali s pozicija svojih ideoloških, vjerskih, nacionalnih i drugih interesa i predrasuda”, objasnio je rekavši da se u okruženju razočaranja i apatije dobra vijest prihvaća sa sumnjičavošću i nepovjerenjem. Da razočaranju prouzročenom vanjskim uzrocima pridolazi i ono unutarnje uzrokovano osobnim moralnim posrtajima, neuspjesima da se živi po istini, pravdi i ljubavi, raskorakom između onoga što spoznajemo kao dobro i vlastitog ponašanja. Rekao je da su vijest o Isusovu uskrsnuću na početku njegovi učenici primili s nevjericom, a da je tako mnogi primaju sve do danas. No naglasio je da je Isusovo uskrsnuće dobra vijest u dvostrukom smislu: jer se njime najavljuje novi svijet u kojem više neće biti nepravde, nasilja, prevare, tlačenja, i jer je više od najave – početak novog neba i nove zemlje koji nisu razočaravajući.

Isto tako, mons. Devčić je objasnio da uskrsnućem Isus potvrđuje ono radi čega je došao na svijet, da je postao nada i više od nade – sigurni vođa i učinkoviti pomoćnik svima koji žele sa sebe zbaciti jaram ropstva bilo koje vrste. Rekao je da se s Isusovim uskrsnućem svatko kojemu su naneseni zlo i nepravda može opravdano nadati pobjedi i zadovoljštini, ovdje i u vječnosti, da je u tom smislu uskrsli Isus nada i svjetlo svijeta, početak novog svijeta, da on ljudska srca otvara za novi život. “Taj novi život nije neki život u budućnosti, neki budući život… Kršćanin ne vjeruje u budući život nego u vječni život. A ako je vječan, to znači da ga ima već sada i da ga već sada treba živjeti… Trebamo se pitati jesmo li ikada upoznali zdravo i sretno ozračje u kojem se čovjek preporađa, uskršava? Jesmo li sami stvorili takvo ozračje za život? Jesmo li ikada nekoga uskrsnuli svojom dobrotom, darivajući mu osmijeh, riječ ohrabrenja, malo svoga vremena? Jesmo li ikada upoznali ozračje u kojem čovjek uskršava zato jer je ljubljen? Ako možemo na ta pitanja potvrdno odgovoriti znači da smo već sada s Kristom suuskrsli, da već sada u sebi imamo klicu vječnog života”, naglasio je nadbiskup Devčić uputivši uskrsnu čestitku i u ime mons. Mate Uzinića, riječkog nadbiskupa koadjutora koji je i apostolski administrator Dubrovačke biskupije te je u Dubrovniku predvodio uskrsno slavlje.