ZAGREB – Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati dobila je novog predsjednika Stjepana Čuraja, a na čelo te stranke dolazi nakon Predraga Štromara, koji je za predsjednika potvrđen samo prije pola godine, na kraju svibnja. Najbolje to možda oslikava stanje u stranci koja se danas, zahvaljujući tek jednom zastupniku i to baš Štromaru, može nazvati parlamentarnom.

Pamti ta stranka i vrijeme kad je u parlamentu bila treća politička opcija s 11 zastupnika nakon izbora 2011. godine na kojima je bila dio Kukuriku koalicije, a samo prije pet godina u sklopu Narodne koalicije, koju je također predvodio SDP, HNS je imao devet zastupnika. Zastupnici su se rasuli i stranka raskolila nakon odluke da uđu u koaliciju s HDZ-om, a na primjedbu da danas HNS može samo sanjati devet, pa čak i pet zastupnika, koliko ih je bilo dio vladajuće koalicije koja je podržavala Vladu Andreja Plenkovića, Stjepan Čuraj kaže da onaj tko ne sanja i ne pokuša nešto napraviti neće ništa ni ostvariti.
Odmah po izboru članovima je poslao poruku da HNS vidi kao stranku koja će ostati dosljednija svojim vrijednostima i koja će povezati »narodnjačke korijene i općeprihvaćene liberalne svjetonazore«. Na pitanje gdje to onda smješta HNS, kakva je to zapravo politika i nije li na propast osuđen pokušaj da se pozivanjem na razdoblja kad je stranka, bilo u narodnjačkom bilo u periodu kad je bila najliberalnija u državi, imala važnu političku ulogu, Čuraj odgovara vlastitim primjerom.

Pad potpore

– Jedno ne isključuje drugo, to je liberalno koje ne isključuje. Ako govorimo na primjeru abortusa, ja sam osobno vjernik i zastupam pravo na život, ali vjerujem i u to da svatko ima pravo na izbor. Siguran sam da u Hrvatskoj ima još velik broj ljudi koji tako gledaju na stvari, ali na političkoj sceni na kojoj se stranke nastoje nametnuti na isključivosti i na sukobu, bez glasa ostaju ljudi koji imaju svoje vrijednosti, ali ih ne žele na silu i preglasavanjem nametati drugima, pokušao nam je objasniti svoju poziciju, ali i poziciju HNS-a Čuraj na primjeru oko kojeg se u cijelom svijetu lome koplja.
Čuraj odmah otklanja mogućnost da bi HNS svoju vidljivost na političkoj sceni u Hrvatskoj mogao tražiti odlaskom u oporbu i oponiranjem Vladi, iako je svjestan da su njegovu stranku, kao primjerice i HSS i HSLS, koalicije s dvije velike stranke koštale podrške birača.
– Mi ćemo podržavati Vladu i dalje jer ja alternativu ne vidim, kao što je nisam vidio ni prije pet godina iako smo tada trebali puno bolje i transparentnije odraditi taj potez. Nije se smjelo dogoditi da se dan prije odluke da podržimo Vladu Andreja Plenkovića govori da se to neće dogoditi. Ali nije nas jedino ta suradnja i način na koji se vodstvo stranke ponašalo prije dogovora dovelo do pada podrške, ona je počela padati još 2012. godine, uvjerava Čuraj. Dodaje i to da se možda čini da je manjim stankama puno lakše funkcionirati na političkoj sceni ako su bučne s oporbenih pozicija, ali da to donosi trenutačnu vidljivost, ali ne i dugoročnu podršku, pa navodi primjer HSS-a, »čiji je predsjednik Krešo Beljak bio jako glasan, imao je i neke kontroverzne istupe, privlačio pažnju javnosti, ali mu se broj zastupnika prepolovio, a podrška u javnosti je toj stranci oko jedan posto«.

Buđenje članstva

Čuraj kaže da će on drukčije nastojati učiniti HNS vidljivim, da će nastojati objasniti ljudima da je ta stranka, koliki god joj bio rejting uspjela u dogovoru s HDZ-om, u porezne i mirovinske zakone ugraditi neke svoje prijedloge i da se samo tako stvari mogu mijenjati nabolje. No, priznaje i da za početak treba tek probuditi članstvo, a na pitanje koliko uopoće članova ima HNS i koliko ih je stranka prosula putem mijenjajući opcije s kojima surađuje odgovara iskreno da je teško odgovoriti na to pitanje.
– Mnogi su nas članovi i nakon odluke da podržimo Plenkovićevu Vladu zvali da kažu da ostaju članovi stranke, ali da će biti nešto manje aktivni. Ako gledamo formalno, mi vjerojatno još imamo oko 30 tisuća članova, ali sigurno velik broj njih više nije aktivan onako kako su to nekada bili članovi HNS-a. Moj je posao raditi na tome da se ti ljudi ponovo aktiviraju, da se probude, da imaju ponovo povjerenje u stranku koja će zastupati novo liberalno, ono koje ne isključuje sve koji o svemu ne misle isto kao mi. Koliko god to možda naivno zvučalo, moramo vratiti povjerenje u politiku jer danas je najveća uvreda koju vam netko može reći da se ponašate ili govorite kao političar. Ako ništa drugo, moramo pokušati, napominje Čuraj. Dodaje i to da je stranku tri puta više članova napustilo kad je iz nje otišao Radimir Čačić, koji je osnovao reformiste, nego što ih je otišlo nakon koalicije s HDZ-om, pa tvrdi da je s Čačićem iz stranke otišlo tisuću i pol članova.