RIJEKA Filip Zubčić vratio se nakratko u Zagreb poslije sjajnih nastupa, pobjede i trećeg mjesta u veleslalomima Svjetskog kupa u Santa Caterini, gdje nije bilo toliko pjenušca kao prije 15 godina, kada je Janica na stazi »Deborah Compagnini« osvojila naslov svjetske prvakinje u spustu, slalomu i kombinaciji. Nije bilo ni gledatelja, druga su vremena, ali Zubčić je zadovoljan i sretan krenuo prema Zagrebu.

– Ostvario sam jako lijepe rezultate i jedva čekam da se sezona nastavi dalje. Samopouzdanje? Prošla mi je sezona dokazala da vrijedim, zato sam automatski u ovu ušao mirnije. Nisam više pod takvim pritiskom, to je sigurno, koji sam sam sebi radio. Dokazao sam si neke stvari u životu – kaže Filip Zubčić.

Naravno, među inim čestitarima bila je i Janica, heroina hrvatskog skijanja.

– Santa Caterina je posebno mjesto za hrvatsko skijanje, Janica je tamo osvojila tri zlata. Javila mi se poslije pobjede i čestitala. Javila mi se i poslije trećeg mjesta, kao i Ivica Kostelić. Bilo je puno čestitara.

Filip je sada na dvije pobjede, Ivica ih je ostvario 26 i na diobi je 13. mjesta s Franzom Klammerom.

– Meni su i ove dvije pobjede lijepe. Što god se dogodilo, bit će još ljepše. Samo treba raditi svaki dan ispočetka, kao da se nije ništa dogodilo, i biti čvrsto na zemlji.

Utorak je donio odmor, srijeda tek malo razgibavanje u rodnom Zagrebu, dok se brzinci spremaju za spust i super G u Val d’Isereu.

– Poluodmor… Odradit ću kondicijski trening. Na Sljemenu je sve spremno za trening, ali toplo je, pada kiša. Nadam se da ću uspjeti trenirati ovih dana. Prognoza baš nije dobra, valjda će zahladiti.

Pandemija koronavirusa ostavila je traga na Svjetskom kupu, otpala je sjevernoamerička turneja, ali skijaši i skijašice imaju puno poteškoća.

– Sve je drugačije. Treba se prilagoditi svakoj promjeni. Sve je čudno, nema navijača, ljudi oko staze, ali nadam se da ćemo barem pred kraj sezone pustiti ljude da se vrate uz stazu.

Velik skok

Filip je ovog trenutka treći u ukupnom poretku Svjetskog kupa, dok je u poretku veleslaloma drugi s 58 bodova zaostatka za Švicarcem Marcom Odermattom. Prošle, skraćene sezone, Filip je bio treći u veleslalomu i dugo je čekao medalju…

– Želje su pobjede, postolja. Ali nije najvažnije biti prvi ili na postolju, želim uživati u tome što radim. I plasmani među prvih deset su uvijek dobri. Težimo postoljima, pobjedama, da se borimo za sam vrh. No, razlika između prvog i trećeg mjesta ili devetog i desetog su minimalni, svaku utrku treba maksimalno iskoristiti.

U redu, Žan Kranjec je zaribao drugu vožnju u St. Caterini, ali Alexis Pinturault je dvaput bio peti, jednom 15 stotinki do postolja. A svi znamo da Pinturault nije šala. Uostalom, u drugoj utrci je Leif Kristian Nestvold-Haugen bio 16 stotinki sporiji od mene, a bio je sedmi, što donosi puno manje bodova. A što je 16 stotinki… Trepneš okom.

Ta utrka ostat će upamćena po najboljem vremenu druge vožnje i skoku s 21. mjesta do postolja. Iskoristio je Filip dobar startni broj i doskijao do postolja.

– Očekivao sam skok, cilj je bio ulazak u prvih deset, nakon što sam zaribao prvu vožnju. Kada sam ušao u cilj s pola sekunde prednosti, pomislio sam da bi to možda moglo biti dovoljno. Očito sam fenomenalno vozio. Osim toga, Norvežanin Atle Lie McGrath bio je na pola sekunde zaostatka, prvi sljedeći na više od sekunde. Na kraju samo sam sjedio dobrih pola sata u stolici za vodećeg.

U japanskoj Niigati je 22. veljače ostvario prvu pobjedu u karijeri i zadivio svijet. Sada se samo potvrdio kao jedan od najboljih veleslalomaša današnjice, podsjetivši vožnjom na Marcela Hirschera.

– Kažu da jednom možeš slučajno pobijediti. Ali svi najbolji bili su i u Japanu, to je Svjetski kup, došli bi svi da se vozi i na Marsu. Meni je najljepše kada sam na postolju i kada svira himna. To je nešto posebno što samo rijetki sportaši mogu doživjeti.

Sedam puta u karijeri Filip je osvojio slalomske bodove u Svjetskom kupu, četiri puta ove godine. To je postala konstanta, ali hrvatski reprezentativac želi više.

– Startam ove godine skoro u 30, kao trideset drugi. Imam sreću što imam puno bodova pa ako budem 29. na listi, automatski startam kao šesnaesti. A tada je sve moguće. Šestog siječnja vozi se i naša Snježna kraljica, nažalost, bez navijača, što je velika šteta. Nije fokus na toj utrci, već dva dana kasnije, kada je dvostruki veleslalom i slalom u Adelbodenu. Imat ću četiri utrke u pet dana koje nose jako puno bodova. Treba u siječanj ući svjež i odmoran. Prije toga, čekaju me Alta Badia i Madonna di Campiglio, nakon kojih slijedi dva tjedna stanke.

Samo pozitiva

Testovi na koronavirus postali su svakodnevica sportaša.

– Dva dana prije utrke test mora biti negativan. Moraš se testirati i kući prije polaska jer pravila nisu donesena na razini FIS-a, već su na razini svake države i moraš postupati po pravilima zemlje u koju ulaziš. Primjerice, Aleksander Aamodt Kilde je prebolio COVID-19 i mogao je skijati u Austriji jer je imao potvrdu koja vrijedi tri mjeseca. Ta potvrda u Italiji ne vrijedi. Stoga se morao hitno testirati dan prije utrke jer su u njegovu savezu mislili da im potvrda vrijedi. Morali su voziti uzorak i jedva su uspjeli dobiti rezultat testa. Glupo je što FIS nije donio jedinstvena pravila. Ogradili su se, a postupa se kako traži dotična država.

Problem su dijelom i skijališta, iako baš nema rekreativaca.

– Sada samo rade skijališta za trening. Ne radi ih puno pa se moraš snaći. Mi smo stvarno odlično trenirali u Soldi prije nego što smo došli u Santa Caterinu. Problem je u Austriji, gdje radi nekoliko skijašlišta, hoteli ne rade. Mislim da ćemo zato opet na trening u Italiju.

Treninzi, odmor i šetnje s Ritom, kujicom pasmine lagotto romagnolo, koji su dobri kao tartufari.

– Bit ću sa svojima, malo s prijateljima, ali neću previše ići okolo, treba se pričuvati. Nadam se da ću ovako nastaviti. Samo pozitiva…