Bečani o stravičnom napadu

Ulice Beča su opustjele, ljudi u strahu, a čuju se tek sirene

Ervin Pavleković

Mediha Šehidić, Igor Galić, Željko Volarić i Armin

Mediha Šehidić, Igor Galić, Željko Volarić i Armin

Noć sam provela beskrajno tužna zato što naša djeca moraju živjeti u ovakvim vremenima i zato što je samo naša nemoć bezgranična u svim granicama i strahovima koji su nam nametnuti, poručuje Mediha Šehidić



Dvadesetogodišnji terorist, koji je preksinoć u središtu Beča ubio najmanje četiri osobe i ranio njih 17, bio je simpatizer Islamske države, a pušten je iz zatvora u prosincu prošle godine, potvrdila je austrijska policija.


Taj bezumni čin u Austriji, koji je naišao na najširu osudu u Europi i svijetu, dogodio se nakon serije sličnih napada u Francuskoj, što je potaknulo bojazan od novog vala islamskog terorizma u europskim zemljama.


Međutim, austrijski kancelar Sebastian Kurz u svojim je reakcijama na događaj pokazao kako ne želi da se gnjev građana nekim slučajem okrene protiv brojne muslimanske zajednice koja živi u toj zemlji.




Nakon što je njegova vlada proglasila trodnevnu žalost u zemlji zbog terorističkog čina, Kurz je naglasio da će Austrijanci »braniti svoje vrijednosti, svoj način života i svoju demokraciju«, a počinitelje zločina i njihove podupiratelje »privesti pravdi«.



Mediha Šehidić: Noć sam provela beskrajno tužna


Mediha Šehidić, koja 25 godina živi i radi u Beču, bila je u trenutku pucnjave udaljena tek 700-tinjak metara od mjesta terorističkog napada.


– Vraćala sam se od kćerke i unuke, klasika, igra sa unukom, čitanje priče… Kad sam izašla iz stana i krenula prema stanici, čula sam glasne sirene i mnoštvo policijskih i sanitetskih vozila, u nizu, u kolonama i vidjela pješake koji su trčali.


Nisam pojma imala o čemu se radi, naslutila sam da se radi o nečem ružnom, iako na teroristički napad nisam pomislila. Izabrala sam tramvaj umjesto “schnellbahna” da se ne moram voziti pod zemljom u tom neobjašnjivom nemiru i užurbanosti.


Brzo sam stigla kući, i dok sam otključavala vrata zazvonio je telefon i kći, sva usplahirena i zabrinuta za mene mi je objasnila da se na kilometar-dva dalje od njenog stana dogodio užas, pravo krvoproliće i napad na nedužne prolaznike na “Schwedenplatzu”, mjestu na kojem se redovno susrećem sa svojim prijateljicama.


Biće sam usporenih reakcija, tako da sam tu vijest primila mirno, bez paničarenja, pa i čuđenja, kao objašnjenje onome što sam vidjela i doživjela na cesti. Tek kasnije, nakon nekoliko sati, osjetila sam klonuće, duha i tijela, i počela plakati.


Noć sam provela beskrajno tužna zato što naša djeca moraju živjeti u ovakvim vremenima i zato što je samo naša nemoć bezgranična u svim granicama i strahovima koji su nam nametnuti, ovako ili onako. Iz firme smo dobili obavijest da do daljnjeg ostanemo kod kuće – homeoffice, kao u prvim mjesecima korone.



Počela sam otvarati pristigle mejlove i pitanja naših klijenata, a onda sam u trenutku osjetila neki, rekla bih, melanholični bijes, ugasila računalo i otišla na posao, u zgradu u kojoj radim. Ulice su u ranim jutranjim satima bile puste, sredstva prijevoza također, sporadične sirene (cijelu noć je bilo tako!) i tišina.


Poznata mi je ta tišina (iz rata) i ja je zovem muk. Na poslu sam zatekla dvoje radnih kolega koji su, očigledno, reagirali isto kao i ja. To je, vjerovatno, bio jedini vid otpora koji smo mogli pokazati ovom bezumlju – skočiti i otići na radno mjesto, odvojiti se na neki svoj način od straha i mišje rupe u koju nas tjeraju u ovim igrama moći i nemoći.


Slike sa lica mjesta su strašne, vidjela sam ih kao i svi na internetu, potpuno svjesna da je na tom mjestu moglo biti i moje dijete, moje unuče, ja, moji prijatelji, turisti… kao što je i bilo nečije dijete, nečije unuče, nečiji prijatelj, majka, otac ili turista.


Shvatiti i prihvatiti neću nikada, da također nečije dijete od dvadeset godina koje je imalo privilegiju da se rodi i odrasta u jednom divnom gradu poput Beča, izabere pušku i municiju kako bi pucao na nedužne ljude na nedužnom mjestu, rekla nam je uz ostalo Mediha Šehidić.


Armin: Svi smo se pitali zašto baš Beč


U vrijeme odvijanja napada koji je okarakteriziran kao teroristički, i naš se sugovornik, dvadesetšestogodišnji Bečanin, student medijskog menadžmenta Armin našao u centru grada te je za naš je list odlučio podijeliti svoje iskustvo boravka u noći koja je trebala biti kao i svaka druga, no neočekivano je prerasla u noć panike i straha koji su zavladali bečkim ulicama.


– Otprilike dok su se napadi odvijali bio sam u kafiću u 7. kvartu, a napad se dogodio u 1. kvartu Beča. Odmah nakon napada prijatelji su mi panično slali video snimke pitajući me gdje sam, jer su znali da sam negdje u gradu i izvan stana.


Odmah nakon što sam doznao za napad, naručili smo taksi i otišli doma, jer smo pomislili kako bi napadači mogli krenuti u smjeru ovoga dijela grada, prema Mariahilfer Straße ili u blizini te ulice, što nije daleko od mjesta napada, odnosno mjesta serije napada koji su se dogodili na više lokacija.



Štoviše, nedugo nakon našeg odlaska napadači su krenuli prema lokaciji gdje smo mi bili i uzeli su navodno neke ljude kao taoce. U toj cijeloj situaciji, i moj ujak je zaglavio negdje u autu na ulici, no policija nije nikoga puštala kući, pa ni njega, tako da je tek oko 23 sata došao doma, kako mi je rekao. Jedna prijateljica s fakulteta od straha se krila s ostalima u podrumu nekog restorana.


Ovakvo nešto se u Beču nije dogodilo i svi smo se pitali zašto baš Beč. Nakon napada u Njemačkoj, Parizu, Londonu još 2015. i 2016. godine, sada je uslijedio onaj nedavni incident u Parizu, da bi sada i Beč postao meta napadača. Malo je reći da smo svi u šoku!


Cijelu sam noć čuo zvuk helikoptera kako kruži oko moje zgrade, u blizini, a prelijetao je i iznad cijeloga grada. Zbog iznenadnog napada koji nas je svih šokirao danas su svi pozvani da ostanu u svojim kućama i da ne izlaze, tako da su ulice puste. Također, djeci je opravdan izostanak iz škole, a svima ostalima preporučen je rad od kuće.


Igor Galić: Odjednom je sve bilo puno policije


Igor Galić, četrdesetpetogodišnji je vlasnik restorana koji se nalazi blizu jučerašnjeg poprišta zbivanja. Kako nam je rekao, jučer je bilo lijepo vrijeme i grad je bio pun ljudi, kao, uostalom, i njegov restoran, sve dok gradom nije zavladala neviđena panika.


– Odjednom je sve bilo puno policije, nitko nije znao što se događa, a ljudi su počeli trčati i bježati. Pogledali smo na društvenim mrežama i internetu što se zbiva, a vrlo brzo nakon što je policija prošla pored mojeg restorana, pojasnila nam je da se zbio teroristički napad na bečkim ulicama te nam rekla da se zaključamo.



Grad je gotovo cijelu noć bio zatvoren, tek nakon 3 sata ujutro policija je polako propuštala ljude. Danas se situacija smirila i sve je pod kontrolom, no u centru grada je i dalje sve zatvoreno, a na posao su išli samo oni koji baš moraju. Vojska čuva razne zgrade institucija.


Željko Volarić: Napadač je pucao rafale


Željko Volarić također je jučer bio na ulicama Beča, točnije u restoranu na večeri, no za napad je saznao tek kad je došao doma, i to telefonski od sina koji živi u Münchenu. Kako nam je opisao, napad se dogodio u dijelu Beča koji je poznat kao “bermudski trokut”, u ulici koja broji dvadesetak raznih lokala i restorana.


– Jučer je bio posljednji dan prije zatvaranja, odnosno lockdowna, pa je grad bio pun ljudi, a i temperatura je bila oko 21 stupanj što je bio dodatan razlog zašto su terase kafića i restorana bile pune gostiju.


U ulici u kojoj se napad dogodio ranjeno je oko dvadeset osoba, a među njima i kolega prijateljeve žene. Naime, više njih sjedilo je za stolom, a kako je napadač koristio rafal, tj. mitraljez, te se pucajući osvrtao oko sebe, tko zna gdje je sve pogodio, pa je tako krhotina nečega doletjela u nogu kolege prijateljeve žene.



Napadač koji je pucao u spomenutoj ulici na svom je ubilačkom pohodu pucao u troje drugih osoba, od kojih je dvoje starijih, a ranio je i policajca. U neke od njih pucao je i više puta. Oko 20:30 sati na nacionalnoj televiziji prekinut je film izvanrednim vijestima o ovome napadu.


U nacionalnom kazalištu koje je sinoć također radilo posljednji dan prije lockdowna, ravnatelj se obratio gledateljima zamolivši ih da ostanu na sigurnom u kazalištu sve do ponoći. Danas je sve zatvoreno zbog lockdowna, no i ljudi se boje, posebice podzemne.


Hoteli su otvoreni samo za poslovne ljude, a hranu je moguće jedino naručiti iz restorana, kaže Igor Volarić, pritom dodajući kako je četrdesetak kilometara zapadno od Beča, kod grada St. Pöltenu, danas uhićeno oko četrnaest osoba za koje se vjeruje da su povezani s jučerašnjim terorističkim napadom koji je šokirao Austriju.